zašto nitko ne vidi da sam se šišala?
šišnula sam se. sa škarama. jer žileta nije bilo.
još nitko nije primjetio, pa moram stalno govoriti da sam se šišala. ne znam zašto, jednostavno imam tu potrebu.
to je kao - promijenila sam se. skinula sam staru kožu i sad sam novija. zašto ne vidite?
moje je šišanje bilo posljedica nekolikodnevne euforije. eto. sjedila sam i razmišljala o slici koja se planira za poklon prijateljima. sama činjenica da nakon dugog perioda (kreativne) zakukuljenosti razmišljam o nečem što bi svojim rukama trebalo napraviti, značila je da sam se počela linjati i odbacivanjem starog krzna postajem nova stara ja.
škare u ruke i - cap!
ali ima jedan problem.
muči me osjećaj krivnje što se mijenjam u sretno.
muči me osjećaj krivnje što se dobro zabavljam, što se smijem i veselim.
i nikako ne mogu nemati dojam da hladnim prikrivenim pljuskama svu moju probuđenost žele strpati nazad u krevet.
muči me osjećaj krivnje što planiram, što imam volje, što mislim da mogu.
i onda si mislim - pa možda je u tome stvar cijelo vrijeme! možda je moja krivnja da mogu biti bolja zapravo kriva!
hahaha, krivim krivnju!
ali ja ne želim time nikome trljati nos. ja nemogu stati da bi se drugi osjećali dobro u svojoj koži.
i zato mislim da se možda ne vidi da sam se šišala...
0 Comments:
