sunce sija na terasici...
... a mene ugodno štiti naš resasti žuti suncobran. kul... konačno imam laptop! to mi konačno daje neku novu slobodu u ovoj online zatočenosti.zatočenosti kažem jer, realno, od kada imam pristup kompu - a to je sada već nekoliko godina pa i više, osjećam se maaaalo online zatočeno. to je neka dobrovoljna zatočenost proizašla iz divnog osjećaja da konačno mogu barem u nekih 90% pratiti svoj tok misli. tako je počelo. puno sam pričala nekoć. čak i previše za mene pričalicu a kamoli za one koji su slušali. onda sam jednom slučajno, za neki seminar ili što već posudila električnu pisaću mašinu iz firme od tete aje. i to je bilo to. taj divan, mek zvuk tipkica koje reagiraju i na najmanji podražaj i imaju mogućnost barem od prilike pratiti taj, jel', tok misli urodio je sa nekolicinom ispisanih stranica.
izmišljala sam povremeno seminare samo da mi u ruke ponovno padne to električno čudo. onda je buraz dobil komp. pa je buraz otišao na more a meni su na istraživanje ostavljena prostranstva interneta. toliko nekog čudnog strahopoštovanja prema gomili mogućnosti... i taj blaženi e-mail! o kako je to bilo dobro!
u to sam doba još puuuno čitala. čak sam još čitala i novine što danas više ne činim jer je to ravno mazohizmu težih razmjera. gledala sam dosta i filmove i serije i reklame. i sve se to moglo prekrasnim tipkama prenjeti na mail i poslati gomili ljudi koji onda na izbor dobiju da pročitaju ili nepročitaju. blog tada kod nas uopće nije postojao. a ovo je bio moj mali slatki e-mail blog :D...
onda sam otkrila ovo čudo. i prošlo me, moram priznati. nije više bilo intime moje sobice nakon što sam odselila. komp koji dijeli nekoliko ljudi ipak izgubi na čari.. i tipkice se brzo 'izližu'...
a sad, ko zna :)
0 Comments:
