seljak
od svih zanimanja najviše mi se sviđa biti seljak/poljoprivrednik.
to je jedno od najkreativnijih zanimanja iliti životnih poziva koji postoje. samo šteta što je pravih seljaka sve manje.
obim mog znanja o poljoprivredi nije toliko malen. nešto sitno agronomskog fakulteta i velika ljubav prema zemlji i čudima koje se u i na njoj zbivaju, kao i cijeloživotna prisutnost zemljoradništva - ako se to tako može nazvati, ostavili su traga i - u krajnjem slučaju - tu neku prirodnu potrebu da se ne odreknem te privilegije da se igram seljaka/zemljoradnika u malom.
sjećam se, još kao klinka kod bake sam imala svoju malu motičicu i ostali osnovni pribor za okopavanje, rađenje rupa za sadnju kao i priliku da proučavam i sudjelujem u tom neprekidnom rađanju gomile malih čuda. od salate preko graška, paradajza pa sve do loze ili recimo ljekovitog bilja.
no, ne radi se ovdje samo o tim čudima, nego i o osjećaju koji obuzme tijelo kada se zemljom bavi. danas smo, recimo, štihali vrt. štihanje nije nimalo lagan posao čak ni kada se radi o malom komadu zemlje koji obrađujem, a koji je dovoljan da razveseli moju obitelj i prijatelje. ali sav taj napor nekako je ugodan. grumenje zemlje, gnojenje prirodnim gnojivom, prohladan zrak i na kraju slatka klonulost tijela pomiješana sa očitim zadovoljstvom zbog obavljenog posla i promišljanjem gdje što smjestiti iduće godine.
jedan obiteljski prijatelj ovog se ljeta čudio zašto se mučimo sa odvoženjem vode na grunt koji nema vode, a sve u svrhu zaljevanja prvenstveno paradajza kad se na placu u sezoni paradajz može naći za par kuna i to domaći i fini. što je istina. ali osjećaj koji nastaje u sumrak jednog ljetnog dana kada se tek ubrani crveni plod jedne zapravo vrlo čudne biljke još onako topao od sunca zagrize i njegov kiselkasto-slatki okus zaokupi naše okusne stanice vrijedan je apsolutno svake sekunde uloženog truda.
uz to, mislim da su poljoprivrednici zapravo najveći pjesnici i filozofi. pogotovo vinogradari.
tome u prilog ide nekolicina udžbenika koji su zapravo onako btw i male zbirke poezije posvećene nevjerojatnoj zaljubljenosti u zemlju i njene plodove.
a zaljubiti se nije teško. eto, ja sam zadnjih dana enormno zaljubljena u svoju brokulicu i kadulju koja je cijelo ljeto provela uživajući među paradajzima i usput dvostruko narasla.
zaljubi te se i vi... u brokulu, papriku ili zelje, kako vam drago.
zaljubljen treba uvijek biti :)
2 Comments:
