uto - 18.11.2008

revolušn?

oduvijek sam voljela sudjelovati u revolucijama, malim, velikim, bilokakvim. taj osjećaj bunta i zauzimanja za sebe a opet sa gomilom ljudi pokretanim istim porivom da kažu da nešto ne valja i da oni to više neće trpjeti.

s godinama sam skontala da ideologije, aktivizmi, vizije, programi zapravo kao i sve na ovome svijetu imaju dvije strane i da, baš kao u životinjskoj farmi oni koji dođu na vlast/vrh/čelo uvjek postaju svinje i da je to pravilo koje gotovo da i nema iznimke. to je nešto u ljudskoj prirodi što je jednostavno tako i što je pomalo ohladilo moj revolucionarni duh.

jučer sam joinala facebookovu grupu koja za svrhu ima organiziranje prosvjeda protiv ove naše šugave političke situacije. prvenstveno zato što i dalje vjerujem da se naš glas treba čuti i da zapravo nekoliko desetaka godina šutimo bez ili sa vezom - kako se uzme. malen je postotak onih koje pravda zaista zanima.bitniji je odlazak u pašu sa novom mećkom ili novim minjakom, a to što će se jesti  jbg... o tome će se razmišljati kasnije.

uglavnom, makar je pobuna izbila tek kada su se zabranili domjenci i božićnice (što je pokazalo pravo lice naše male države) ja ga podržavam jer se nešto ipak počelo dešavati... a i moj se revolucionarni duh ponovo budi.

samo što me u toj grupi zaprepastila rečenica organizatora da nema mirnog prosvjeda jer ne idemo u kino što smatram otvorenim pozivom na izazivanje nereda, a što opet nikako ne podržavam. nasilje se ne rješava nasiljem, zlo se ne rješava zlim a u jeku svih okolnih pizdarija vezanih uz nasilje i pokušajem da se istom stane na kraj potpuno je glupo, a u krajnjem slučaju pomalo i kontradiktorno pozivati ljude na nemire. ili se stvarno buni samo zbog sanaderovih satova i božićnice?

uvijek se sjetim stojedinice i predivnog prosvjeda kao i atmosfere na istom. zašto ne može tako? pa onda je bilo gore, nismo imali ovog napuhanog pizduna koji je već pomalo zreo za ozbiljno psihijatrijsko liječenje nego puno opasniji mozak protiv kojeg se išlo, ali ni u jednom momentu nije bilo potrebno raditi nerede.

bitniji je ljudski glas od ljudske žrtve. tako da me dio tog prosvjeda ipak plaši.

zato mislim da bi svi trebali ko bitlsi:

You say you want a revolution
Well, you know
We all want to change the world
You tell me that it's evolution
Well, you know
We all want to change the world
But when you talk about destruction
Don't you know that you can count me out

 
posted by zla garderobijerka at 18. studeni 2008 10:56:34, |

3 Comments:

Iako sad čitam Fromma iz ondašnjih vremena nastanka pjesme Revolution, sjetio sam se 1968. godine, ili baš zbog toga, i jedne čuvene: Poznavao sam vođe, nisam vjerovao u revoluciju.
definitivno miran prosvjed, nikakva demolišn. mislim da razaranje liječi frustracije, a ne rješava problem. treba trezveno misliti i znati što se želi reći.
p.s. uostalom smatram da sindikate treba raspustiti. :P
mislim, sada sam dobila pp na faceu i malo mi se stisnuo želudac na poruku. na žalost, odmah sam ju obrisala u afektu jer nisam htjela da se tako nešto uopće nalazi negdje u mojoj blizini. dio texta je kao - ne bojte se ginuti, kao što su '91. ginuli naši, blablabla... strašno! kakva odurna propaganda, stvarno se ježim! jesam za prosvijede, ali ne i za ustanke.