nebum
ošo buš... bush, pardon...
the migty bush... the bush allmighty... čudnovati grm...
to je bio simpatičan crtić. ali domaće produkcije (valjda)...
priznajem, ima taj touch, naučen, ali ima... rukovao se upravo sa jedno 30 vojnika, neke je potapšao po ramenu. njihova su se lica ozarila u napadu ponosa - jer sad rodbina i selo vide na teveju kako ih je redsjednik amerika potapšao po ramenu... ma šta amerika?!? svijeta!!!
i ja znam jednog busha. ok, on nije predsjednik amerika, ali je predsjednik. i to čak dvostruki. protuzakonito. ali, koga to jebe u ovoj našoj državi kojoj, po riječima ovog prvog busha, više nitko ne može oteti slobodu... a bojim se da nam ne mogu oteti ni debilni mentalni sklop koji se polako ugnježđuje u gene...
no, da se vratim na buša broj dva... busha... pardon...
i on je precednik. jest! u svojoj glavi, on je precjednik svijeta. i isto ide okolo i tapša ljude po ramenu. a kad uđe u avijon, onda im jebe mater nepismenu zadrtu.
i voli kad mu se gura prst u guzu tokom sexa.
i voli hodati po ustanovama od državne važnosti sa žigom i olofkom, sve potpisujući.
i ima on lijep život, ženu, djecu (isto dvije kćeri, hmmmm:/), ali nije to dosta...
kad povućem tu paralelu, koja je zapravo puno dublja, no ne da mi se kopati po njoj (trebam oprati još jedan dio poda), dolazim do zaključka da su krivi oni mali plastični vojnici ili recimo puške napravljene od komada nekog drva.
tko se s tim nije igrao u djetinjstvu, sada jako pati...
i puno potpisuje...
i tapša po ramenu...
dajte svojoj djeci da se igraju rata kad su mali... ne želite valjda da se pretvore u tako nešto?!?
2 Comments:
