sri - 28.03.2007
...
već nekoliko dana započinjem sa pisanjem, ali nekako uvijek stanem jer je tema zapravo pre komplexna da bi se mogla iznjeti u nekoj normalnoj količini texta koju bi neki ljudi sa voljom pročitali.
a mislim da je bitno da pročitate ili barem koji puta razmislite o tome...
pokrenula se, naime, na jednom 'mom' forumu tema pedofilije. ali ne danas, nego kad smo mi bili mali.
prva stvar koja me pretravila je činjenica da je gomila ljudi imala kakav-takav doticaj sa pedofilom/egzibicionistom.
moji susreti su srećom završili sretno i bez nekih većih posljedica, no ipak. broj je prevelik.
usred tih, za neke i vrlo bolnih tema, postavilo se pitanje: zašto nikom niste rekli?
to zapravo izgleda lako. ti si malo dijete, netko te pipka ili te stavi u krilo pa se meškolji ili ti predlaže da ga diraš, a ti onda odeš mami i tati i kažeš što se desilo...
da je bar tako!
koliko su perfidne igrice zlostavljača!
a koliko je tek istih u krugu obitelji!
od sitnih ucjena, igranja po principu - nagrađuje se napravljeno, izazivanja empatije, 'naše male tajne',...
pa zatim situacija u kojoj dijete i kaže roditelju da se nešto dešava a susretne se sa nevjericom jer on je tako dobar brat/stric/deda/kućni prijatelj/važan poslovni partner/muž/dečko/susjed,...
naravno, djeca su sada odrasla. došlo je novo doba. o sexualnom se zlostavljanju priča, osuđuje se. djeca u sebi drže iskustva sa gorenavedenim osobama. osobama u koje su njihovi roditelji imali povjerenja. njihovo je dostojanstvo povrijeđeno.
kakva se reakcija javlja?
pomalo paranoična.
jer nikad nisi siguran. od svugdje dobivaš signale da nisi siguran.
svi su potencijalni pedofili, ubojice, otmičari.
njihove okice vire iz svakog mračnog ugla.
netko je na tom forumu napisao pregroznu izjavu nekog psihologa koja od prilike glasi ovako:
nikom nikada nemojte dati svoje dijete na čuvanje, jer ne znate da li je zlostavljač!
prebolesno...
nastavit ću kasnije...
a mislim da je bitno da pročitate ili barem koji puta razmislite o tome...
pokrenula se, naime, na jednom 'mom' forumu tema pedofilije. ali ne danas, nego kad smo mi bili mali.
prva stvar koja me pretravila je činjenica da je gomila ljudi imala kakav-takav doticaj sa pedofilom/egzibicionistom.
moji susreti su srećom završili sretno i bez nekih većih posljedica, no ipak. broj je prevelik.
usred tih, za neke i vrlo bolnih tema, postavilo se pitanje: zašto nikom niste rekli?
to zapravo izgleda lako. ti si malo dijete, netko te pipka ili te stavi u krilo pa se meškolji ili ti predlaže da ga diraš, a ti onda odeš mami i tati i kažeš što se desilo...
da je bar tako!
koliko su perfidne igrice zlostavljača!
a koliko je tek istih u krugu obitelji!
od sitnih ucjena, igranja po principu - nagrađuje se napravljeno, izazivanja empatije, 'naše male tajne',...
pa zatim situacija u kojoj dijete i kaže roditelju da se nešto dešava a susretne se sa nevjericom jer on je tako dobar brat/stric/deda/kućni prijatelj/važan poslovni partner/muž/dečko/susjed,...
naravno, djeca su sada odrasla. došlo je novo doba. o sexualnom se zlostavljanju priča, osuđuje se. djeca u sebi drže iskustva sa gorenavedenim osobama. osobama u koje su njihovi roditelji imali povjerenja. njihovo je dostojanstvo povrijeđeno.
kakva se reakcija javlja?
pomalo paranoična.
jer nikad nisi siguran. od svugdje dobivaš signale da nisi siguran.
svi su potencijalni pedofili, ubojice, otmičari.
njihove okice vire iz svakog mračnog ugla.
netko je na tom forumu napisao pregroznu izjavu nekog psihologa koja od prilike glasi ovako:
nikom nikada nemojte dati svoje dijete na čuvanje, jer ne znate da li je zlostavljač!
prebolesno...
nastavit ću kasnije...
posted by zla garderobijerka at 28. ožujak 2007 10:15:00, |
2 Comments:
« back home | 
UUH..gadno je to s tim pedofilčinama, znaš da je i men kad sam bio mali jedan navuko na foru i počeo me pipat po jajima. i to tik uz glavnu cestu, na jednom prolazu do mora gdje ima puno šume park je jedan bio tamo. i još je. bio sam nakon toga malo zbunjen, sjećam se, ali sam pobjegao.kako ti kažeš, bez posljedica je sve prošlo. možda zato jer sam se najviše usrao da mi ne otkrije gomilu petardi i detonatora koje sam imao u stražnjim džepovima.. to mi je bio bed, pa sam se skoncetrirao da mu umaknem dok to ne skuži..eto kako dijete razmišlja.. mater mu jebem bolesnu
Srećom nijesam imala takvih iskustava, nadam se da će i Tia proći tako. Jebemm im sve po spisku, kada miće male zlostavljaju, koji su to "umovi" izokrenuti... fuuuj. Nego, opali nastavak, ne bit ZLA.