ned - 31.12.2006
...
jučer popodne sam plakala nad tužnom sudbinom malog praščića kojeg sam nasoljavala, sve mu se naširoko ispričavajući dok sam utrljavala što sol što suzice...
sad sam ga baš izvadila iz pećnice i zaključila da se kožica bašbaš fino spekla i da nije pre slani.
jučer sam, nakon soljenja odojka, išla raditi tortu od čokolade i trebala sam razbiti 6 jaja. domaćih. oplođenih.
onda sam se plakala nad tužnom sudbinom pilića koji nisu dobili priliku.
al' je torta ispala fenomenalno! doduše, grdo zgleda...
eh, mi ljudi. baš smo gadna bića...
apropo gadosti, jučer cijeli dan, di god se okrenem pop-upa vijest o tome kak su saddama obijesili.
onak, slušam radio i ide neka vesela stvar i nakon toga - u iraku je obiješen saddam...
europa zgrožena, a ameri poručuju da je to dobar početak iračkog puta u demokraciju...
onda malo zastanem, pa izračunam u kojem smo stoljeću...
amerika. obećana zemlja. puna sisatih pameli anderson, diznilenda, holivuda i jebenog naoružanja za sve buduće, svemirske ratove.
amerika, zemlja u kojoj živi rocky, u kojoj se dešavaju sve katastrofe - od najezdi skakavaca, armagedona i drugih filmskih čuda... zemlja u kojoj se jede purica od 30kg kako bi se zahvalilo što se genocidom maknulo većinu domorodačkog stanovništva, zemlja u kojoj, ipak da ne zaboravimo, vlada dotični dokaz darwinove teorije - george bush, na kojeg armagedon - koliko god ga puta gledali - nikada neće pasti...
eh, ta amerika kaže da je objesiti čovjeka zapravo dobar recept za početak lijepog putovanja u demokraciju...
pa, mis mo ovdje zapravo cijelo vrijeme nešto propuštali! mi bi demokraciju? godinama? pa hejjj... nismo nikog objesili! al' ni bed, još stignemo... sam ne znam kog bi prije? severinu zbog izuzetno lošeg pušenja u navodnom porniću, cijeli magazin zbog izuzetno originalno lošeg 'rus-hibiskus' texta, mladena burnaća (hmmm... ne znam točno ni ko je on, ali vot d fak) ili možda legendu borisa novkovića... da još jednom uđe u legendu. ovoga puta bez 'pjevanja'...
naravno, to samo za početak. kasnije bi prešli na političare i - da vidiš! što više ljudi objesiš to si demokratičniji!
fuj!
al' ja tu ipak nemrem ništ reć jer sam jučer oplakivala malo svinjče i potencijalnu pilad , a danas ću ih jesti...
al' to mi je dobar način da si obećam da bum u novoj godini odustala od takvih stvarčica i da bum ipak pustila male nevine životinjice da žive.
hmmm...
btw, 2.1. idem na drugi ultrazvuk. i strah me.
ružno sanjam lejtli i nekak me ti snovi baš plaše.
samo želim u utorak vidjeti srčeko svoje bebice!
i želim vidjeti smijehov smješak od uha do uha ko zadnji puta, pa da sretni nas troje krenemo dalje u nove pobjede koje nas u 2007. fakat čekaju.
volim broj 7.
a 2007 bi nam stvarno mogla okrenuti svijet upside down...
samo da uzv prođe ok!
uživajte večeras i nemojte se bašbaš prežderat...
sad sam ga baš izvadila iz pećnice i zaključila da se kožica bašbaš fino spekla i da nije pre slani.
jučer sam, nakon soljenja odojka, išla raditi tortu od čokolade i trebala sam razbiti 6 jaja. domaćih. oplođenih.
onda sam se plakala nad tužnom sudbinom pilića koji nisu dobili priliku.
al' je torta ispala fenomenalno! doduše, grdo zgleda...
eh, mi ljudi. baš smo gadna bića...
apropo gadosti, jučer cijeli dan, di god se okrenem pop-upa vijest o tome kak su saddama obijesili.
onak, slušam radio i ide neka vesela stvar i nakon toga - u iraku je obiješen saddam...
europa zgrožena, a ameri poručuju da je to dobar početak iračkog puta u demokraciju...
onda malo zastanem, pa izračunam u kojem smo stoljeću...
amerika. obećana zemlja. puna sisatih pameli anderson, diznilenda, holivuda i jebenog naoružanja za sve buduće, svemirske ratove.
amerika, zemlja u kojoj živi rocky, u kojoj se dešavaju sve katastrofe - od najezdi skakavaca, armagedona i drugih filmskih čuda... zemlja u kojoj se jede purica od 30kg kako bi se zahvalilo što se genocidom maknulo većinu domorodačkog stanovništva, zemlja u kojoj, ipak da ne zaboravimo, vlada dotični dokaz darwinove teorije - george bush, na kojeg armagedon - koliko god ga puta gledali - nikada neće pasti...
eh, ta amerika kaže da je objesiti čovjeka zapravo dobar recept za početak lijepog putovanja u demokraciju...
pa, mis mo ovdje zapravo cijelo vrijeme nešto propuštali! mi bi demokraciju? godinama? pa hejjj... nismo nikog objesili! al' ni bed, još stignemo... sam ne znam kog bi prije? severinu zbog izuzetno lošeg pušenja u navodnom porniću, cijeli magazin zbog izuzetno originalno lošeg 'rus-hibiskus' texta, mladena burnaća (hmmm... ne znam točno ni ko je on, ali vot d fak) ili možda legendu borisa novkovića... da još jednom uđe u legendu. ovoga puta bez 'pjevanja'...
naravno, to samo za početak. kasnije bi prešli na političare i - da vidiš! što više ljudi objesiš to si demokratičniji!
fuj!
al' ja tu ipak nemrem ništ reć jer sam jučer oplakivala malo svinjče i potencijalnu pilad , a danas ću ih jesti...
al' to mi je dobar način da si obećam da bum u novoj godini odustala od takvih stvarčica i da bum ipak pustila male nevine životinjice da žive.
hmmm...
btw, 2.1. idem na drugi ultrazvuk. i strah me.
ružno sanjam lejtli i nekak me ti snovi baš plaše.
samo želim u utorak vidjeti srčeko svoje bebice!
i želim vidjeti smijehov smješak od uha do uha ko zadnji puta, pa da sretni nas troje krenemo dalje u nove pobjede koje nas u 2007. fakat čekaju.
volim broj 7.
a 2007 bi nam stvarno mogla okrenuti svijet upside down...
samo da uzv prođe ok!
uživajte večeras i nemojte se bašbaš prežderat...
posted by zla garderobijerka at 31. prosinac 2006 13:01:00, |
3 Comments:
« back home | 
Puno sam toga propustio. I neka. Radosni novigradski osmijeh iz Zadra
Kokić, ultrazvuk je najbolje što se događa u našem trudničkom svijetu. Nije strašno, meni je prvi bio najstrašniji, kada sam vidjela glavicu i sve kako mi maše i glumi amebu. Sad je ok. Uživaj mi :)
lijepe i nadasve optimistične misli za kraj godine.. u sljedećoj ti želim da srčeko tvoje bebice zdravo i veselo kucka pored a ne ispod tvoga.. :)