sub - 24.09.2005
dok smrzavamo dupe na polumjesečini
zakačena krajičkom
tvog oka
bez ikakve želje
da se oslobodim
divno se zabavljam maštajući.
ništa opasno.
ništa krivo.
ništa griješno.
slaganje mozaika.
boje koje nedostaju uzimaš iz nekog drugog predijela.
nemam pojma kako izgledaš.
nisam ti pratila crte lica.
makar razumijem i poznajem šarenicu.
i vrhove trepavica.
i ugodnost.
i glas...
imat ću te svaki petak.
tako, iz nekog polu profila.
sa jasnim saznanjem da nema smisla pomišljati da smo se prerano sreli.
jer i ovi dodiri bez da se dotaknemo sasvim su dovoljni da budemo svjesni da je zapravo uvijek pravo vrijeme...
...samo možda pogrešna dimenzija...
više ti ne mogu prodati onu malu od ane horvat :
ne zavodi me
zacijelo
će ti
uspjeti
ja ću se tako i tako na kraju sakriti u njegovu dragu košulju i ne pomišljati na prste nošene otpuhivanjem dima neke žene u prolazu.
osim možda nekad, kad mjesec bude skoro na pola, a ja budem nekom objašnjavala svoju želju o sociološkoj studiji i djelovanju mjeseca na masu dok u pozadini sviraju usta nekog prerano postalog alkoholičara...
trebaš mi da ostanem dijete.
to je tako sebična potreba, tako nevina i čista.
trebaš mi da budem manja od tebe, a da ne bude čudno.
s tim sam te razlogom srela.
i s tim te razlogom volim.
kao mlađeg starijeg brata.
a ti mi se kao predavi mazni mačak uporno petljaš oko nogu, čekajući da spustim ruku na tvoja meka leđa i potegnem prema repu...
ili da jednostavno - padnem...
tvog oka
bez ikakve želje
da se oslobodim
divno se zabavljam maštajući.
ništa opasno.
ništa krivo.
ništa griješno.
slaganje mozaika.
boje koje nedostaju uzimaš iz nekog drugog predijela.
nemam pojma kako izgledaš.
nisam ti pratila crte lica.
makar razumijem i poznajem šarenicu.
i vrhove trepavica.
i ugodnost.
i glas...
imat ću te svaki petak.
tako, iz nekog polu profila.
sa jasnim saznanjem da nema smisla pomišljati da smo se prerano sreli.
jer i ovi dodiri bez da se dotaknemo sasvim su dovoljni da budemo svjesni da je zapravo uvijek pravo vrijeme...
...samo možda pogrešna dimenzija...
više ti ne mogu prodati onu malu od ane horvat :
ne zavodi me
zacijelo
će ti
uspjeti
ja ću se tako i tako na kraju sakriti u njegovu dragu košulju i ne pomišljati na prste nošene otpuhivanjem dima neke žene u prolazu.
osim možda nekad, kad mjesec bude skoro na pola, a ja budem nekom objašnjavala svoju želju o sociološkoj studiji i djelovanju mjeseca na masu dok u pozadini sviraju usta nekog prerano postalog alkoholičara...
trebaš mi da ostanem dijete.
to je tako sebična potreba, tako nevina i čista.
trebaš mi da budem manja od tebe, a da ne bude čudno.
s tim sam te razlogom srela.
i s tim te razlogom volim.
kao mlađeg starijeg brata.
a ti mi se kao predavi mazni mačak uporno petljaš oko nogu, čekajući da spustim ruku na tvoja meka leđa i potegnem prema repu...
ili da jednostavno - padnem...
posted by zla garderobijerka at 24. rujan 2005 16:57:00, |
7 Comments:
« back home | 
sviđa mi se...
super! :) ne mogu se odluciti zvuci li mi tuzno ili veselo.uglavnom,lijepo! :)
peace,yes....
...tako to, uglavnom, počinje....a često završi spoznajom da je "draga košulja" postala tek jedan običan, svakodnevan, sve manje zanimljiv - odjevni predmet...
o ne lastice... ja se samo veselim što nakon dugo vremena nađoh prijatelja :)... draga košulja ostaje predraga. u te se vode vanzemaljci ne petljaju... :)
Prijatelja nikad dosta! Jako lijep textić. :-)) eh što ja ne mogu tako pisat... :-(
Ja biiiiiiiiiiiiii...... :)))))