pon - 26.09.2005

...

odvrti srce, promjeni mu žarulju...
napravi rupu za zrak.
odljepi pluća... rukama.
podiži ošit da se navikne.

onda me uvjeri da zapravo nije krivo nekad malo odustati...
da nije krivo malo odustati...
samo malo...

ne igram na sažaljenje.
ne igram da molim.
ne igram se sama...

grizem
vlastite međurebrene mišiće
svjesna
štetnosti...

ajde maštaj više!
ili si to izgubio?
skoči s grane,
glumi medu,
gledaj zvijezde,
trči,
vrišti,
budi dijete...
samnom...
bez mene...

samo mi prvo odljepi pluća.
da to ne bi morao onaj
sa kojim zamjenski maštam
o trnoružičinoj svekrvi
i čizmama od mačka...

reci mi da stignem.
ne spominji maximume.
ne zvuči kao otac.
zvuči kao tata.
primi me za ruku
plešimo na šum lišća
i na tobogane.
na točkice
ili karirano...

samo mi prvo
sredi to stanje
u prsnom košu...


 
posted by zla garderobijerka at 26. rujan 2005 3:03:00, | 0 comments


sub - 24.09.2005

dok smrzavamo dupe na polumjesečini

zakačena krajičkom
tvog oka
bez ikakve želje
da se oslobodim
divno se zabavljam maštajući.

ništa opasno.
ništa krivo.
ništa griješno.

slaganje mozaika.
boje koje nedostaju uzimaš iz nekog drugog predijela.

nemam pojma kako izgledaš.
nisam ti pratila crte lica.
makar razumijem i poznajem šarenicu.
i vrhove trepavica.
i ugodnost.
i glas...

imat ću te svaki petak.
tako, iz nekog polu profila.
sa jasnim saznanjem da nema smisla pomišljati da smo se prerano sreli.
jer i ovi dodiri bez da se dotaknemo sasvim su dovoljni da budemo svjesni da je zapravo uvijek pravo vrijeme...

...samo možda pogrešna dimenzija...


više ti ne mogu prodati onu malu od ane horvat :
ne zavodi me

zacijelo
će ti
uspjeti

ja ću se tako i tako na kraju sakriti u njegovu dragu košulju i ne pomišljati na prste nošene otpuhivanjem dima neke žene u prolazu.

osim možda nekad, kad mjesec bude skoro na pola, a ja budem nekom objašnjavala svoju želju o sociološkoj studiji i djelovanju mjeseca na masu dok u pozadini sviraju usta nekog prerano postalog alkoholičara...

 trebaš mi da ostanem dijete.
to je tako sebična potreba, tako nevina i čista.
trebaš mi da budem manja od tebe, a da ne bude čudno.
s tim sam te razlogom srela.
i s tim te razlogom volim.
kao mlađeg starijeg brata.

a ti mi se kao predavi mazni mačak uporno petljaš oko nogu, čekajući da spustim ruku na tvoja meka leđa i potegnem prema repu...

ili da jednostavno - padnem...
 
posted by zla garderobijerka at 24. rujan 2005 16:57:00, | 7 comments


At 24. rujan 2005 17:07:00 UNwritten said:
sviđa mi se...
At 24. rujan 2005 17:11:00 rainbow said:
super! :) ne mogu se odluciti zvuci li mi tuzno ili veselo.uglavnom,lijepo! :)
At 24. rujan 2005 17:25:00 :) (Neregistriran) (Neregistriran) said:
peace,yes....
At 24. rujan 2005 17:27:00 lasta said:
...tako to, uglavnom, počinje....a često završi spoznajom da je "draga košulja" postala tek jedan običan, svakodnevan, sve manje zanimljiv - odjevni predmet...
At 24. rujan 2005 18:26:00 zla garderobijerka said:
o ne lastice... ja se samo veselim što nakon dugo vremena nađoh prijatelja :)... draga košulja ostaje predraga. u te se vode vanzemaljci ne petljaju... :)
At 24. rujan 2005 23:52:00 razmaženo derište said:
Prijatelja nikad dosta! Jako lijep textić. :-)) eh što ja ne mogu tako pisat... :-(
At 26. rujan 2005 2:02:00 goddamn said:
Ja biiiiiiiiiiiiii...... :)))))
sri - 21.09.2005

ne vjeeerujem...

pisala je jednom skvikačica o osjećaju koji nastaje kada pričaš o svojoj zemlji... našoj zemlji...
e, pa ja ga počinjem osjećati i kada razmišljam o njoj...

pokušavam, naime, rasteretiti sebe ili se happy mislima - kako srediti stan.

za prvih valjda pola godina u obzir dolazi polica u dnevnoj sobi i krevet. :)

i gledam ja tak po netu.
prvo googlano je, naravno, ikea. nekako logičan odabir jer za niti jednu našu simpatičnu namještaj firmu ne znam.
ima zgodnih i ne tako skupih stvarčica koje bi me interesirale tamo.

no, ne da meni vrag mira, sjetim se ja one - kupujmo hrvatsko...
i kupim ja za početak nekakav časopis koji mi je zapao za okice - zove se moj stan i košta 15 kn (ok, 14,90kn:)).
ima nekih zgodnih detalja, ali nigdje ne piše gdje se mogu nabaviti...
ups... ipak piše! gomila web adresa, većinom strane firme... ali i nekoliko naših...

i nadobudno ja ukucavam te adrese i sve nešto ne vjerujem...

linije 'za mlade' izgledaju kao kopija dizajna socrealističkih šankova u birtijama.
boje su one killing me softly smeđe, znate one koje vam ne dozvoljavaju da imate sretne misli nego još poboljšavaju učinak pranja mozga.
oh, postoje i moderne kombinacije.
recimo, ta smeđa i narančasta koja bi se dala opisati kao boja naranče stare 20 godina.
tu je i ona proljev svijetlo smeđa u kombinaciji sa npr. rozom....
pa još zlatne ručke ili mramorni okvir kreveta, ali u zelenoj ili ljubičastoj boji.

a dizajn?
pa mislim da se išlo na ono - neka zauzme što više prostora.
masivno i nepraktično za ljude koji su u principu megalomani... jer hrvati jesu megalomani.
uostalom, zašto da se mučimo s dizajnom? hrvati misle da je bitna cjena...
zato ću napraviti jebeno ogroman, tamno smeđi sa zlatnim ručkama i još k tome težak, katastrofalno ružan ormar i nabiti cjenu, pa da vidiš kak će kupovati!

mislim, jebite se vi tvorci namještaja u 'rvata!
idem ja u ikeu!
više mi se isplati platiti put, kombi i namještaj, nego da se samoubijem sa kva nakon mjesec dana provedenih u apsolutnom kaosu kojeg proizvode apsolutno bezukusni sudržavljani...

dobro, ko tim ljudima daje diplome?!?

i ne, ne mislim da je to balkanski mentalitet. jednom sam na velesajmu vidjela (a kasnije i kupila jedan komad) prekrasne, funkcionalne, svijetle, prirodne, moderne, tople i vesele komade namještaja, pomalo ikea like, ali od punog drva, sa dosta povoljnim cjenama od jedne novosadske firme...

dakle, nama stvarno ništa ne može pomoći...
niti neće... dokle god će matija vujica imati svoj butik u centru grada, a neven ciganović tupiti o ukusu na teveju...
fuj!  
 
posted by zla garderobijerka at 21. rujan 2005 7:32:00, | 10 comments


At 21. rujan 2005 9:06:00 Psiho2 said:
Službeno, koliko ja znam, Novi Sad još nije naš, pa kupujmo naše ...
At 21. rujan 2005 9:20:00 dijete said:
ima par dobrih 'kućnih' tesara.. rade kuhinje i namještaj kakav ti zamisliš i nacrtaš ili opišeš ak ne znaš crtat.. mislim da na taj način možeš ok proći.. sam, gdje naći te ljudove?
At 21. rujan 2005 9:38:00 ProzaKa said:
meni je stari napravio sve ormare,krevete,stalaže i police u kući!...čak je napravio i stolić za komp.Isplati se biti svoj majstor,kad sve staviš na papir ostane ti za grijanje i novi video!:)
At 21. rujan 2005 9:50:00 zla garderobijerka said:
ma znam, može meni bratić napravit sve to, al' onda nebum imala namještaj milijon godina :)))... @psiho - ja bi kupila naše, al' je ružno! zato - ikea!
At 21. rujan 2005 13:40:00 ann said:
Ma ima stvaaaarno dobrih meštara šta rade po tvom nacrtu, ali skupi su. IKEA je stvaaaarno zakon i ima pristupačne cijene ( s obzirom na izgled i kvalitetu). JBG ne možeš uvik kupovat Hrvatsko. Neke stvari da, poput recimo Finvest Tradea, oni imaju zbilja dobar program kauči, trosjedi, namještaj za dnevni boravak, jako su kvalitetni,, ali kad se radi o nekim simpa elementima IKEA rulez!:)
At 21. rujan 2005 17:51:00 Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran) said:
generaliziraš opako ide mi na živce kad ljudi pljuju nešto, a nemaju pojma
At 21. rujan 2005 20:00:00 zla garderobijerka said:
kaj, nemam pojma da mi je namještaj ružan? hehehe... al' imam pojma, posjetitelju, da ti jebeno nemaš ukusa.
At 21. rujan 2005 21:39:00 liby said:
smedji namjestaj je toliko depresivan da ga treba zakonom zabranit. a tek kombinaciju smede i roze! gr. ikea je ludilo:)
At 22. rujan 2005 14:54:00 Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran) said:
ne, nego nemaš pojma da postoji išta drugo i to kod nas. inače, dobro pišeš, zato te i čitam uostalom ;)
At 22. rujan 2005 15:04:00 zla garderobijerka said:
pa, vjerojatno nemam pojma da postoji nešto dobro, al' to nije moj problem. nego problem marketinga dotičnih proizvođača namještaja... kopajući netom i plazeći gradom nisam našla ništa! ok, znam od prije di ima dobrih i kvalitetnih kreveta, al' that's all... ajde, preporuči! daj www! radi nešto! :D
uto - 20.09.2005

...

izgleda da se selim...
nešto što se predhodnih dana činilo kao poluzajebancijom prekinulo se kada sam okrenula ključ i vidjela prazne prostorije nečega što će, vrlo vjerojatno, u idućih mjesec dana postajati moj dom.

podijeljena sam.
obožavam kuću u kjoj živim.
ona je centar moje obitelji. dobili su ju baka i deda nakon još onog rata, pošto su imali 6ero djece. tu se rodio moj tata, pa brat i ja.
sve ono što sam postala, postala sam ovdje.
htjeli su nam kuću i oduzeti, ali mi ju nismo dali. ne toliko zbog toga što je kuća, nije da je bila u to doba previše komforna - u obliku bivšeg ljetnikovca, sa verandom na kojoj su bile improvizirane dječje sobe, sakadom u kuhinji, itd., nego zbog emocije. to je kuća od svih nas. tko god se od njih 7ero poželi vratiti, uvijek može... a tako je i sa njihovom djecom.
nudili su nam čak i dva stana u zamjenu za kuću, ali a-a... onda više ne bi razni pripadnici ogranaka moje familije ulazili, odlazili do frižidera, makar samo da otvore vrata, odsjedili malo (što je uobičajem ritual kada netko dođe)...
tu smo imali paradajze i mrkvu. palmu i lovor koji je posadila baka. maminu i tatinu ružu. čempres koji je omiljeno drvo vrapcima. i našu brezu. breza, kruška i orah su nešto kao tri zaštitna znaka našeg dvorišta.
brezu je posadio tata kad je bio klinac.
breza je nadrapala najviše od svih drva u okolici, jer je bila pogodna za penjanje. stalno smo visili s njenih grana - bratić, buraz i ja... sjedili bi gore, više njih dvoje nego ja, i kovali tajne planove. čak se i tata penjao. on se penjao na najviše grane...

orah je bio star kao i kuća. dakle, preko 100 godina.
još jedan od rituala u jesen bi bio da hodaš po dvorištu, tražiš orahe po podu i papaš. čak ih je i sesil, naš star pas, tako tražio i papao.
orah je definitivno umro prije 2 godine. točno na prvu godišnjicu sesilove smrti.
ali je prije toga trebao biti uvjeren da će dvije mladice koje je ispustio dobro napredovati. i dobro napreduju. :)...
ni kruške više nema. to je bila jedna od najstarijih krušaka u kvartu. tatina sestra kaže da je bila tu kad su oni došli, dakle prije kojih 60ak godina. bila je jedna od starih sorti, prefina...
nju su, zajedno sa jorgovanima, sravnili sa zemljom da bi do nas izgradili grozne zgradurine od 100% armiranog betona...
toliko je mene ovdje...

onda pogledam prazne prostorije stana. tu ću ja graditi neke nove priče. veselim se, naravno. veselim se kuhinji, gledanju tv-a , oblikovanju nekog svog prostora, večerama s prijateljima, ali...
koliko će mi trebati da se naviknem na život bez nekih rituala. bez činjenice da aja počinje sa vijestima na rtl-u, a završava s dnevnikom, ležeći na kauču, da se ona prva budi, odlazi u kuhinjokupaonu, pije kavu i sprema se za van, da po zvuku auta znam kad je došao stari, da pronalazim načine kako maznuti pljugu iz prostorije kad su svi u njoj i u tome uspijem, da ih navečer čujem kako dišu...
da po ljeti izađem iz kreveta i u gaćama, bosa, izađem na travu. da kad kuham samo siđem po stepenicama, uberem lovor, peršin, majčinu dušicu, ružmarin, bosiljak ili što mi već treba. da sjednem na travu u sumrak ili se otuširam kraj jorgovana na kraju vrućeg dana...

sjećam se, jednom sam obećala kući da nikada neću ići iz nje.
taman smo izbjegli još jedno rušenje, i ja sam joj to obećala.
a sada ću to obećanje prekršiti.
makar, jednom se mislim vratiti.
jer želim da moja djeca dišu ovu kuću. želim da žive priče koje su pričali meni, želim da zakopavaju autiće i rade karte do njih, kao do nekog blaga. da čuju fazana, gledaju vjevericu kako skakuće po orahu...
ali da bi se vratila prvo moram otići.
otići i probati...
jer ako ne probam, nikad neću znati...
 
posted by zla garderobijerka at 20. rujan 2005 10:16:00, | 9 comments


At 20. rujan 2005 10:35:00 ProzaKa said:
Ja ti mogu pokrečit za male pare!:)
At 20. rujan 2005 11:16:00 dijete said:
joj ti i kva u stančiću.. :o) a nama već u petak dolaze gledat stan neki zainteresiranovići.. WAWAWIWA!!!
At 20. rujan 2005 11:50:00 skviki said:
wow! kao prvo super zbog tebe i kva i vaseg stancica... kao drugo - prekrasan opis kuce... ful me dirnuo. i mada je apsurdno, ja osjecam slicno o mom kvartu usred grada, na rubu centra, i nasem stanu na trecem katu. daleko od toga da je toliko lijepo - ali meni je bilo toliko lijepo :).
At 20. rujan 2005 13:59:00 zla garderobijerka said:
fora je u tome da se nekako vežeš za mjesto. ja sam kao mala pričala sa svojom kućom :)...
At 20. rujan 2005 14:55:00 tek tako said:
ah...meni uvijek teško pada seljenje, a mogu misliti kak je tebi koja si tamo od uvijek...no, dom je tamo gdje je i srce ;)
At 20. rujan 2005 16:49:00 dijete said:
nisi podrum spomenula
At 20. rujan 2005 17:46:00 ProzaKa said:
Da,zbilja se vežeš za mjesto di si odrastao...i za orah u vrtu,i za golemi šljivik,i za tetkove lovačke pse,i za sjenik i za tavan na koji ideš kriomice,i za svoju malu montažnu sobicu koju djeliš sa sestrom.Onda srbi polude i sve ti sruše pa 5 godina živiš u tuđem stanu i sanjaš o povratku doma,vratiš se i tvoji godinama obnavljaju a ti osjećaš na svojoj koži šta znači ponovo graditi.Onda kad je sve gotovo tek kad pogledaš rođendansku fotografiju od prije rata skužiš da nije isto kao prije,skužiš da nema sklada i da se nostalgija uvijek pobrine da da stvarima žešći okus,shvatiš da si bio djete i shvatiš da nikad nećeš imati priliku svojevoljno napustiti svoju radost,svoj dom.
At 20. rujan 2005 20:25:00 dijete said:
bem ti rat, da ti bem.. bem ti rat!! - Kud Idijoti (tud i ja)
At 20. rujan 2005 20:38:00 zla garderobijerka said:
@dijete - hehe, da podrum... i hrastov pod u dnevnoj sobi... i drvo... i strah od toga dal' će nam vjetar odnjet krov prije preuređenja :)...ali ima jedna super stvar - biti ću stvarno blizu i mislim da zapravo nikada neću potpuno otići odavdje... nitko od mojih nikada ni nije... da vam bar mogu pokazati te slike u svojoj glavi - svaka se prilika koristi da se tu nađemo. 20ak blesavih i divnih ljudi - rođendani, božić, uskrs, imendani... ova je kuća baš kao neko središte naše familije...
ned - 18.09.2005

...

post koji je prozaka pasteao na svoj blog podsjetio me na ne tako davne dane... počelo je slučajno... mojom nepromišljenošću. imala sam tu prvu ljubav, prvu dužu vezu. prvo snalaženje, prvi sex, prvi fajt, prvi prekid, prvo vraćanje, prva godišnjica, prva prava ljubomora, prva zanesenost, prvo spavanje kod mene/njega, prvo buđenje uz nekog... prekinusmo nakon 2 i pol godine. dobro sam to podnjela, znala sam da slijedi i bila sam hrabra. čak mogu reći da mi je preboljevanje bilo jedno od ljepših razdoblja u životu. nakon 2 i pol godine bila sam free... drugačije sam ružila, lovila sam dečkiće, upisala sam fax, imala sam frendice i život je bio grejt. imala sam periode vezica. sve su trajale po mjesec dana, a bilo ih je negdje 4. prva je bila s nekim malim difovcem. nije bio baš bistar, ali nije mi to ni trebalo. nismo se sexali, samo smo se ljubili po parkovima, nazivajući to što imamo slobodnom vezom. nakon mjesec dana postalo mi je dosadno. na faxu sam se zaljubila u bojana. bojan je znao sve o mjuzi i stravično me podsjećao na gary oldmana. od toga ništa nije bilo, ali se potpuno nasilno utrpao neki mali iz bihaća. blagi horor od veze, ako bi se to uopće tako moglo nazvati... završilo je burno, nakon također mjesec dana. onda je uslijedio tip kojeg znam godinama. iz viđenja. veza je započela stravično lošim ljubljenjem, izjavom da njegova mama ima telefon iz usluge, te pamćenjem mog broja koji je kasnije bio zapisan na zid. i ta veza nje imala neku perspektivu. i taman sam, po krahu te zadnje, morala mili obećati da barem 3 mjeseca neću s nikim ništa mutiti, kada sam u jabuci upoznala tog nekog apsolutno neinteresantnog lika. pokušao me očarati nogometom, koji ja mrrrrzim iz dna duše. ispalo je da su njegovi starci prijatelji od mog strica, ali osim o slučajnosti, nismo imali zaista o čemu pričati. dečko je bio dobar, duša od čovjeka. ja nisam htjela biti s njim, ali nsam imala ni dojam da to naše ljubakanje 'zvuči' kao veza. no ta moja inertnost dovela me do toga da sam za nekoliko mjeseci bila s njim na moru. obožavala sam njegove starce. mamu pogotovo. voljeli su dobru mjuzu, bili su divni i nikako mi nije bilo jasno zašto on nije pobrao te neke sitnice od njih. on je bio stao u jednom razdoblju svog tinejdžerskog doba i nije se micao od tamo. a bio je 5 godina stariji od mene (ja sam u to doba imala 19). no, sve me to počelo iritirati tek malo kasnije. možda i prekasno. moja inertnost i 'lako ćemo, pa uvijek se mogu maknuti' prerasla je u neki oblik sažaljenja. taman sam mislila da ja to više ne želim, taman sam htjela vratiti svoj život u normalu, shvatila sam da mi on uopće ne fali kad nisam s njim, da mi je na neku foru odbojan zbog apsolutnog manjka interesa za stvari koje život čine ljepšim, ali se onda dogodilo... pritisak, zbunjenost, afekt, iznenadnost... sve me to ostavilo u nekom stanju šoka. nisam bila svjesna što se zapravo dogodilo. sve sam odradila automatski, kao neki stroj. ni ne sjećam se kako. sjećam se sestre i doktora, ali ne i kako sam tamo došla, ni zašto... i mjesec dana sve je bilo ok. mogla sam živjeti sa sobom. jednostavno nisam bila svjesna. a njega nisam mogla ostaviti, valjda smatrajući to nekom kaznom. kazna se povećala u kinu. toliki strah u životu nisam osjetila. u isto sam vrijeme plakala i smijala se, ustala sam i panično počela trčati. adrenalin mi je kipio van iz svake pore i bilo je bitno samo da ne stajem... željela sam sao da nađem neku vodu, da dođem do doma i da on nije kraj mene... a on me slijedio. doslovce sam došprintala do kuće, što i nije mali put, vođena tom nekom čudnovatom, ali na žalost negativnom energijom. mislila sam da umirem, bila sam gotovo uvjerena u to i jedino što sam htjela je da vidim tatu... doma je bilo malo bolje, ali nisam mogla sjesti... tada sam spoznala strah. i znala sam da ga više nikada neću zaboraviti... prije nego što me odvezao u hitnu, tata mi je ispričao kako se i njemu dogodila slična stvar dok je bio mlađi. 'idemo do hitne, dat će ti nešto za smirenje i biće ok. ali nikad nemoj zaboraviti da si sama sebi i najbolji prijatelj i neprijatelj. i sama si sebi najbolji psihijatar.' dani su prolazili, ja nisam izlazila iz kuće, samo sam čekala moment kada će me moj dijagnosticirani napad panike ponovo dohvatiti. znala sam lupati glavom u zid histerično plačući od straha od straha, moleći mog najboljeg prijatelja da napravi nešto samo da više ne osjećam ništa. na fakultet nisam mogla, osim ako me frend nije vozio. bojala sam se da mi se nešto ne dogodi putem, pa da moji nikada neće saznati gdje sam. bojala sam se da im, ako mi se nešto desi, ne nanesem još boli... da tati ne nanesem još boli... kiki je bio pravi frend. uz njega sam bila sigurna. uz njega sam ponovo učila prve korake. u početku su to bile sitnice. nisam mogla sjediti na predavanjima, napredak je bio da se usudim doći u birc pokraj faxa. tamo su me svi znali, pa ako nešto i bude, oni će znati kome javiti. tamo sam mogla svakog moliti da me grli ukoliko bi osjetila da se panika približava... kasnije sam uspjela odsjediti i neka predavanja. veze s onim tipom više nije bilo, i jedan mi je kamen pao sa srca. pokušala sam se voziti tramvajem i busom, ali to bi završavalo ostankom bez zraka jurenjem van, te trčanjem do kuće. bratić mi je dao ideju da, kada osjetim nadolazak te ogromne energije samo stavim ruke na zid i bit će mi bolje. to mi je koristilo. postepeno sam počela živjeti normalnijim životom. imala sam oko sebe ljude koji su me prihvaćali takvu i koji su mi tim prihvaćanjem pomagali... moja se borba sastojala u savladavanju novih prepreka svakoga dana. nisam priznavala da sam luda, samo sam imala neprožvakano iskustvo i valjalo se prilagoditi situaciji. kupila sam kabanicu i umjesto tramvajem na fax išla bajkom, počela sam čitati i gledati samo dobre stvari, uvjeravala sam se da mogu sama prebroditi to stanje u koje sam se sama i uvalila... čak sam se i zaljubila. i to jako. u mog sadašnjeg najboljeg prijatelja, čovjeka koji je samnom prošao sve te grozne stvari... i sada, skoro 7 godina kasnije, ja mogu reći da sam sama došla do ovoga gdje sam sad. mogu biti u gomili ljudi, mogu razgovarati, mogu sama voziti auto, mogu ostati sama u kući, mogu sama šetati šumom. mogu se opustiti. ok, ne vozim se u tramvaju ili busu, ali to mi i nije neki poseban nedostatak. mogu živjeti normalnim životom znajući da mi je strah zapravo saveznik, te da ga zapravo mogu dozirati. ako mi i dođe osjećaj sličan onom kojeg sam se toliko bojala, imam svoje načine kako da ih se riješim. imam sigurnosne punktove. i imam rečenicu koju mi je jednom jedna draga osoba dala: 'šta ćeš sa strahom? imaš dvije opcije - jedna je da se bojiš i tako spušiš cijeli život na strah. druga je da zažmiriš i pustiš ga da prođe...'
 
posted by zla garderobijerka at 18. rujan 2005 20:20:00, | 3 comments


At 18. rujan 2005 23:57:00 ProzaKa said:
ljep post,otvoren i stvarno mi te na neki način približio srcu!...još samo da razumiješ ljude koji ne gaje simpatije prema mačkama...:)
At 19. rujan 2005 0:51:00 malaluna said:
jel to znak pomirenja?!?!? lijap post...
At 19. rujan 2005 6:28:00 zla garderobijerka said:
ja ti ne razumijem ljude koji ne vole životinje općenito :)...
sub - 17.09.2005

shank...

jučer je bio baš neki interesantan dan za radit.
ne znam da li sam već napisala svoju ideju o praćenju ponašanja grupe ljudi po fazama mjesečevih mjena, no uglavnom, jučer sam ponovo počela razmišljati o tom hobiju...

naime, bila su samo dva dana do punog mjeseca + nadolazeća ciklona, što je dalo iznimno interesantan rezultat.
nevjerojatno je kako smo se još na garderobi počeli ravnati prema tim stvarima... mjesečeva mjena obično je vikendom, no to će se kroz idućih par mjeseci promjeniti. trenutno su nedjeljom, ali brijem da se utjecaj, pogotovo uz promjenu vremena, osjeti i par dana ranije.
sinoć ljudi nisu bili agresivni, ali nisu bili ni naročito normalni. za početak - kva... poklali smo se stravično, ali ne na emotivnoj, već na poslodavac - podređeni osnovi. i on ima problema s autoritetima, pogotovo ako mu je to cura :)...
kasnije je splašio jedno preslatko dijete, a to nikako nije u njegovom stilu, te se skoro potukao s nekim apsolutnim moronima kod bonite. iskreno - još nikda nisam vidjela da je takav i to me užasno iznenadilo... ok, on je velik, ali stvarno je dobričina i sve ljubi i grli kad se napije... tako da ovo pripisujem mjesecu :).

bila je tam još neka cura s kojom je moj frend nešto mutio prije nekog vremena, pa mu je skoro iskopala oči dok smo nas dvoje pričali o pjeskarenju karoserije spačeka. mislim, to je stvarno kind of razgovor koji dovodi do iznimnog sexualnog naboja, pa je potrebno onom ko to čuje skoro iskopati okice...
našao se tu i neki lik koji je, došavši čisto normalno, naručil dva stronga, pital nas da dal' je to neka akcija, uredno platio i onda ista ta dva stronga, neotvorena, razbio...

bratić je opet imao luđačku sreću s drugovima u plavom...
bratiću sam posudila dyanu u koju se zaljubio. onda je skontao da cijelu noć priča samo o dyani i da mu nije naporno...

prodaja je išla ko luda!

a ja sam se samo smješkala...

ljudi, ima jedno preslatko malo stvorenje. stvarno je presladak, mali dečko koji je tepav i sladak i ima okice i sve. i ja već tjedan dana tupim okolini kak je to moj mlađi braco, kak bi ja njega ugnjetavala ko starija seka i da je krasankrasan...
i došlo mi je dijete malo i baš me veselio...
nije to ništ onak... samo je mali jedno osvježenje u moru bezličnih ljudi. vodimo razne razgovore, najčešće nebitne i dječje i to je super...
i kva ga je prepao sa svojom pijanom spikom pa sam bila ljuta... jer zna da ne treba biti ljubomoran...

a mali je tak bonbon da je to nevjerojatno!

uglavnom... nice night, još jedan pomalo ljigavi dnevnički zapis + podsjetnik - još samo večeras u purgeraju možete piti strong za samo 5 kn :D  

 
posted by zla garderobijerka at 17. rujan 2005 16:20:00, | 0 comments


pet - 16.09.2005

...

Slika na MojBlogu
eto, nakon apsolutno krivo shvaćenog predhodnog posta (čast manjini :) ) skontala sam da je zapravo prejebena stvar to krivo tumačenje...
sinoć smo baš pričali nešto o bibliji, kur'anu, religijama, crkvama kao institucijama, pa čovjek zapravo skonta da do svih sranja zapravo dolaz zbog krivih tumačenja...

davno me prošla volja za žarkim uvjeravanjem u stvari - bilo da je bush full of shit, bilo da pas napada samo ako ima razlog. jer oni koji tvrde suprotno obično - nemaju psa ili vjeruju televiziji i novinama.
ali me svejedno kod takvih raspravica pomalo stepe pokoji stav koji samo potvrđuje moju davnu teoriju - čovjek je najzaostalija životinja na svijetu. i fizički i psihički.

(sad mi je palo na pamet, makar nema neke veze...ili ima? - ne znam koliki postotak većinom muškog roda u 'rvata troši mjesečno sate i sate u teretanama + još gomilu novaca na neke steroide + još kajaznam da bi izgledali ko podbuhle žabe sa preistaknutim žilama, te nemogućnošću spuštanja ruku. vrlo mali broj muškog roda u 'rvata za to nema vremena, jer obrađuju svoju zemljicu. kada stavite napumpanog žapca i zemljoradnika jednog do drugog, možete primjetiti da je zemljoradnik ne samo ljepše građen, nego i zdraviji od steroidne budale. dakle, umjesto da 'rvati utroše teretana novac u neobrađene poljoprivredne površine, te tamo oblikuju svoje mišiće mukotrpnim radom, donoseći time dobit i sebi i svojoj državi koja bi samim time bila bogatija, oni rađe ulupavaju lovu na sranja. heh. debilizam teži!)

da se razumijemo - ja nisam jedan od onih extremnih animal lovera bez smisla koji misli da bi sva bića trebala biti veggie i živjeti kao adam i eva u twainovom dnevniku adama i eve dok nisu zajebali stvar.
nisam ni pobornik pretjerivanja tipa pas ne smije u blato, treba imat košuljicu, treba papat konzervice i dehidratiće i blabla. to su sve sranja, produkti trulog kapitalizma.
ali kao animal lover, a jebiga, i pošto su mi životinje struka no1, potrudila sam se kroz život naučiti neke činjenice.


prije početka male škole, dat ću vam jedan interesantan podatak koji je jedna djevojka na jednom forumu iskopala:
 ' Pinckney and Kennedy studied human DBRF from May 1975 through April 1980 and listed the following breeds as responsible for the indicated number of deaths: German Shepherd Dog (n = 16); Husky-type dog (9); Saint Bernard (8 ); Bull Terrier (6); Great Dane (6); Malamute (5); Golden Retriever (3); Boxer (2); Dachshund (2); Doberman Pinscher (2); Collie (2); Rottweiler (1); Basenji (1); Chow Chow (1); Labrador Retriever (1); Yorkshire Terrier (1); and mixed and unknown breed (15).'
yorkshire terrier je ovaj na slikici... pa ti vidi... staviš ga u džep... moj frend dane bi rekel da te taj ubije za tjedan dana... al' izgleda da te ipak ubije :)  

dakle, kinološka podjela naravi pasa (za početak, kad je već aktualno):
- narav, priroda, ćud ili karakter predstavljaju psihički život psa.
djelomično ovisi o pasmini, ali većinom ovisi o odgoju.
  1. postojana narav - osnovni oblik psećeg karaktera. na simulirani napad reagirat će prvo sa povećanom pozornošću (dignuti glavu i uši te pratiti razvoj situacije), ako napad ne prestaje, te su pas ili njegov vlasnik ugroženi, pas će se braniti.
  2. mirna narav - reagiraju na sličan način kao oni sa postojanom naravi, samo podražaj mora biti jači
  3. dobročudna narav - ne reagiraju ni na najjači podražaj, sve svode na igru, a kada im ona dosadi - odu. takvi su psi poželjni kao kućni ljubimci ili lavinski psi
  4. oštra narav - burnije reagira na izazov. prvo kesi zube i reži, spusti uši i podvije rep, a ako podražaj ne prestane - napada
  5. agresivna narav - napada bez upozorenja. občno je rezultat maltretiranja i traumatičnih iskustava.
  6. strašljiva narav - na svaki će izazov pas nastojati pobjeći. može ugristi čak i vlasnika od čistog straha.
  7. labilna narav - najopasnija - dopuštaju da im se čovjek približi, umiljavaju se i onda iznenada napadnu. takvo je ponašanje također posljedica krivog tretmana pasa.
daklem - rodovnici, nofci koje ste za pesa dali, pasmina koju ste odabrali, sve su vam to - dragi moji - sranja!
pas je onakav kakvi ste vi prema njemu!
pa si vi sad mislite!  
i kupujte kvalitetu!
 
posted by zla garderobijerka at 16. rujan 2005 9:23:00, | 13 comments


At 16. rujan 2005 11:27:00 ProzaKa said:
ja svog psa nisam kupio sa rodovnikom ali sam uzeo baš njega zato kaj mu poznam mamu i tatu,izuzetno dobri roditelji...a vele da jabuka ne pada dalje od stabla,jel
At 16. rujan 2005 11:29:00 ProzaKa said:
E da,onaj kaj obrađuje zemlju je da ima otprilike isti tonus mišića kao onaj sda stereoidima ali je malo crveniji u licu i ima zadah superhika(opet nemoj shvatit ovaj komentar kao zaštitu stereoidaša niti pljuvanje zemljaša)
At 16. rujan 2005 11:42:00 ProzaKa said:
...a šta se tiče naravi ja sam mislio da je vašeća podjela sljedeća: SANGVINIK-to su psi postojane,staložene naravi,vrlo hrabri i po potrebi oštri.Lako se mogu kontrolirati i školovati za sve vidove službi.Ovakvi psi imaju mnogo pozitivnih osobina. FLEGMATIK-je pas mirne naravi.Zakvog psa teško je pokrenuti u akciju tj.izazvati ga;međutim kada reagiratada to čini krajnje ozbiljno.Idealan je za odiča slijepih i za neke druge vidove službi pri kojima dolazi do izražaja blagost i temeljitost u radu. MELANKOLIK-pse ovakava karaktera obilježava izuzetno velika senzibilnost.Sve što se zbiva koko njih ostavlja na njih izuzetno jak utisak i sve primaju previše osobno. KOLERIK-je pas neuravnoteženme i psihički nestabilne naravi.Ovakvi psi su često nepredvidivi i nepouzdani.Vrlo brzo mjenjaju raspoloženje tj. lako prelaze iz koleričnog straha u koleričnu agresivnosti i obratno.Ne preporučuju se skoro za niti jedan vid službe.
At 16. rujan 2005 12:57:00 zla garderobijerka said:
razlika je u mišićima. kod zemljoradnika su vretenastiji, kod žabetina su napumpani...
At 16. rujan 2005 12:59:00 zla garderobijerka said:
ne vidim po čemu je točno tvoja podjela toliko drugačija od moje? sve ti dođe na isto...
At 16. rujan 2005 16:11:00 malaluna said:
Aloooo... kakve žabetine?! Toni je bio žabetina pa si slinila na njegove podlaktice, a ja na sve ostalo ;O) hahahahaha.... Ma sve je to u redu ali sa mjerom i oni u teretani i oni na gruntu, vretenasto je state of mind pa ak si takav u glavi niti u teretani nebuš postal krumpir...A luk jedu i jedni i drugi jer je zdrav.
At 16. rujan 2005 16:24:00 ProzaKa said:
Točno da!Toni je isto žabetina,jel tako?Zašto onda sliniš na mišiće?...a ni ni tvoj nije kost i koža...:)))))
At 16. rujan 2005 17:25:00 zla garderobijerka said:
moj dragi nije napumpan, a nije ni toni. oni imaju vretenaste mišiće koje nisu stekli pumpanjem. samo su teretana mišići napumpani i odvratni. kva kao i svaki plivač nema ručerde koje nemre spustit, nego lijepo oblikovane, onak kak treba... to se zove vretenasto mišičje, btw. ovi teretanci imaju vretenast mozak
At 16. rujan 2005 18:04:00 malaluna said:
Pa nisam ja niti rekla da je on T...uostalom, poanta je bila u tome da se iz teretane ne mora izaći napumpan, a i ne može ako ne koristiš stereoide(kak se to već piše) i ostalo smeće... svako dobije ono kaj želi, a oni koji imaju krumpire, imaju ih jer tako žele, a ne zato što ne znaju.
At 16. rujan 2005 18:51:00 zla garderobijerka said:
ne treba, ali nekako vidim da je to svima neki kao cilj :)
At 16. rujan 2005 20:23:00 malaluna said:
Pa kad je to IN... kak ne kužiš... ah debila kojima je in zamjena za prvo slovo abecede "A" ima psovuda, a ne samo kod nas... uostalom, kaj ćeš ak se meni i tebi to ne sviđa, ima ih kojima se sviđa...za njih krumpiraju...
At 16. rujan 2005 21:14:00 ProzaKa said:
da da!ako neko ide u teretanu obavezno koristi stereoide i ostala kemijska smeća,toliko bildaju da si nemreju ni dupe obrisat.A ja sam pak čuo da stereoidi utječu na potenciju.ja osobno nejdem u teretanu već 10 godina zato kaj tamo niko nema mozak.Boksam zato kaj su boksači ipak malo pametniji!:)
At 17. rujan 2005 13:34:00 zla garderobijerka said:
recimo, meni je teretana baš bila zatupljujuć dio života... rijetko ko je tam dolazio zbog sebe, da bi samo vježbao. svi su se za to sređivali i sve je ličilo na modnu pistu. teretanu priznajem samo kao jedan od dijelova treninga, i to onaj aerobni dio... pumpanje je bezveze, postaneš podbuhli u kraćem vremenu nega da dugotrajnim radom dođeš do skladne građe i nekakvog state of mind. @lunchi - e, to 'in' nikada neću razumjeti :)
čet - 15.09.2005

horror dogs...

Slika na MojBlogu
kažu, eto, na jednom od foruma koji posjećujem da je na iskonu jedan članak....
članak o opasnom psu! biveeeerrr! opasan pas, pasmine rotvajler ili pit bul nije grizao, nego doslovce rastrgavao sirotog dječaka koji je završio u bolnici...

inače, pit bul i rotvajler su užasno slične pasmine... zaista.
recimo - imaju oči. i zube. i dlaku.
hodaju na 4 noge. na 2 ako ih naučite.
dahću, jer se tako hlade. (u jebote, pa ja imam doma 3 rotvajleropitbula!)
postoji i mala, ali čisto mala razlika među njima.
recimo - boja... a i visina... a i jedan nema rep, ali to su toliko zanemarive razlike da je vrlo vjerojatno novinar koji je to napisao zaista bio u nedoumici...

nikako ne smijemo zaboraviti još jednu stvar!
većina majki su odlične odgajateljice!
od prvog dana svom djetetu ugrađuju taj, ajmo reći pavlovljev reflex. ako je pas 200m daleko, one cukaju svoje tek prohodalo dijete i viču - pazi, pazi, ugrist će te! ne dirati. ne dirati. opasan! opasan!
kada dijete već dobrano hoda i ima impulse sve opasne stvari srezati u korijenu od čistog usađenog straha, onda tu opasnu zvijerku ide gađati kamenjem ili tući štapom...
kad još malo naraste, onda ga strpa u vreću za smeće i baci u kontejner... eventualno prije polije benzinom pa zapali... ili objesi za ogrlicu na dizalicu, čime pokazuje jednu divnu ljudsku osobinu -. kreativnost!
jer, pas je opasan!
dok, recimo, čovjek koji ide preventivno napasti nuklearnim oružjem nije opasan.
on je dobar.
dobar je zato što nas čuva.
čuva nas od pobješnjele bande dječice...
to su opasna iračka djeca. ona uopće nisu djeca, to su zapravo rotvajleri i pit bulovi anderkaver.
i treba biti kreativan pa ih napasti napalmom...
da se unište u korijenu, jer ko zna... mogli bi svojim skorbutnim čeljustima jednog dana rastrgati nekog amera ili europljana.
gladni su? mislite da je to zato? ma neeeee....
a ako i je zbog toga, onda će jedna porcija finog napalma riješiti stvar!

da se razumijemo, možda dijete i nije imalo pavlovljev. možda je dijete čisto slučajno prošlo. možda je pas bio pekinezer, u svakom slučaju - gazdarica psa je kriva.
pas?!?
pas nije kriv.

krivi su uvijek ljudi.
jer ljudi naprave od psa to što naprave.
ljudi naprave i od ljudi to što naprave.
ima jedan čovjek...
njega su tako odgojili...
da napravi od ljudi lutkice...
i dali su mu još neke igračke...
petardice...
pa se sad on igra...
mama mu je malo očajna, ali voli sina jako, pa mu neće reći da ne uništava lutkice petardama... da se sin ne ljuti. mame ne vole kad se sinovi ljute na njih.
a tata? tata je ponosan!
čak je bio kod nekih obiteljskih prijatelja nakon kaj se sin malo zaigrao i srušio neke makete zgrada avionima, a optužio one susjede koji u to vrijeme nisu bili doma...
rekao im je - hvala što ste mom sinu omogućili da kupi još petardica! nikad vam to neću zaboraviti, sada izrasta u praaaavo muško!

doduše, imali su malu nezgodu - pukla je cijev i dio maketice od dječačića s petardama potpuno je uništena... mali je skontao da će lutkice na tom dijelu potpuno istrunuti zbog natopljenosti vodom, pa ih se ni ne isplati spašavati i sušiti...
ali, dobil bu on još lutkica, pa ko da je bitno...

i tako naš petarda boy izrasta u pravo muško!
nemojmo to nikada zaboraviti!
pogotovo kada ćemo jesti radioaktivne paradajze!
preventive radi...
 
posted by zla garderobijerka at 15. rujan 2005 8:16:00, | 44 comments


At 15. rujan 2005 9:31:00 malaluna said:
Ufffff.... vrlo kreativan post za 08:15 ujutro! Slažem se sa tobom...jučer... parkić i malo dijete od jedva godinu dana i mali psić od 2 mjeseca, koker... KAKO SU BILI SLATKI, nevjerojatno lijepi.. ajjjjjooooj... Baš ne volim velike dečke sa petardama niti ne volim roditelje koji plaše svoju djecu...sada bi ja još ali mi je prerano vjutro ;O)
At 15. rujan 2005 9:44:00 Psiho2 said:
Alegorija koja je tako lijepo direktna i jasna, a tek traženje jednostavnog rješenja sa slike. Iako to ništa ne bi riješilo veseli me pristup i reakcija.
At 15. rujan 2005 9:48:00 zla garderobijerka said:
@luna - ko je vidio da su mala djeca i psići lijep prizor?!? to te neko krivo učio! sve što nije čovjek, ili djelomično je treba se sravniti sa zemljom! @psiho - hvala! oh, znam da ne bi ništa riješilo... ali lijepo zvuči :)
At 15. rujan 2005 10:29:00 ProzaKa said:
Idemo ti ja i moja Asta neki dan njoj po tabletu za gliste kod veterinarke i veterinarka me pozove i zadnje odaje,pokaže mi malo sklupčano štene u kutiji sa previjenom nogom.Kaže ona meni:"Daj zamisli ovo,dva dečka i curica,imaju 5 godina,našli ovo malo štene pred zgradom i skakali po njemu,bilo im je valjda fora kako štene cvili,stavili mu šapicu ispod neke daske i skakali i po daski".Ma jojjjjjj,pitt bulovi,stafordi i bullterijeri!Sve su to ubojicedjecepsi i samo čekaju da im neko dijete gura grabljice za pijesak u oči dva i pol sata pa da ga onda ugrize.Joj nesmijem se raspisat...nije moj blog!:)
At 15. rujan 2005 10:44:00 zla garderobijerka said:
mene su do sad ugrizli samo jedan yorkie veličine da stane u džep, i to iz čistog mira i nekoliko ljudi... sa psima i ostalim životinjama sam u dobrim odnosima...
At 15. rujan 2005 12:16:00 malaluna said:
Mene je ugrizao mješanac velik ko pseća kućica i bio je moj... poslije sam imala staforda koji je bila najbolji čovjek na svijetu! sada imam drugog dlakavog tipa i super je, blentav i sladak... ak me neko oće ugristi, neka samo grize... od toga otvrdne koža, kao i na dlanovima od penjanja pa te poslije ništa ne boli...:O)
At 15. rujan 2005 12:40:00 zla garderobijerka said:
da, luna... tvoj lu možda ima rota. a opasan je pun k... obliže te dok te vidi :D:D:D
At 15. rujan 2005 12:58:00 Nemezis said:
Ugrizao me neki vučjak, i nakon toga mješanac tko zna čega, davnih dana. I dobro, što sad. Ne volim pse. Ne vole ni oni mene. Ali, jebeš pse, kad ljudi grizu puno jače i opasnije. Da ne kažem da su u stanju rastrgati. Pa bih ipak radije psu ponudila nogu, kad bih mogla birati. Čak i bijesnom. Opet je normalniji od nekih pripadnika naše vrste.
At 15. rujan 2005 13:50:00 Dora said:
Reći ću jednu istinu...nisu sve majke iste.Mene je moja naučila da volim životinje,iako me napao doberman kada sam imala godinu dana.Nisu ni svi psi isti,mislim da sam to svojim postom dokazala!
At 15. rujan 2005 14:07:00 zla garderobijerka said:
da, ali psi nisu isti zato što ih gazde učine agresivnima i zlima... čak nisu ni zli... oni većinom grizu iz straha ili zbog neke traume koju su mu, wild guess?!?, stvorili - ljuuuuudiiii... ali, to i nije point ovog posta... point je da su ljudi ofce. rastrgat će psa kojeg je čovjek doveo do toga da se brani od straha, a čovjeka koji širi strah i servira svoje bolesne igre uzdižu - izaberu ponovo...
At 15. rujan 2005 14:59:00 singerica said:
krasan, krasan post,trebalo bi ga objaviti u novinama, makar kao pismo čitatelja u onim novinama u kojim si pročitala taj članak. obožavam pse i upravo tražim jednog za sebe,iako će mi otežati život,nemam ga kome ostaviti, a češće putujem na dva tri dana i neću ga moći voditi sa sobom.Ali toliko dugo već želim psa, imala sam ih u djetinjstvu i mladosti, ali moji su imali dvorište i bilo nas je četvero, uvijek je netko bio kod kuće.
At 15. rujan 2005 15:03:00 singerica said:
sad sam tek vidjela ovo sa Li Osvaldom :D
At 15. rujan 2005 15:03:00 zla garderobijerka said:
uzmi onog malog kojeg možeš nositi sa sobom :)
At 15. rujan 2005 15:04:00 zla garderobijerka said:
hehe, šta nije dobar natpnapravila sam si takvu majicu kad su bili izbori u sad-u... nažalost, malo njih je shvatilo. većina je pitala ko je taj lee harvey oswald... šteta. nadam se da će jednom netko tako pitati i za busha. da nam neće ostati u sjećanju kao hitler...
At 15. rujan 2005 15:31:00 spoiledbrat said:
Kolko ja znam pas nikada ne napada bez razloga. I zato mi je super negdje vidjeti ili pročitati kako je pas iz čista mira napao dijete koje se s njime igralo. Nigdje ne piše da se dijete igralo s psom tako da ga je natezalo za uši i udaralo letvom. I pas čisto neprovocirano napao. Da, svakako... Druga stvar su psi koje ljudi treniraju i odgajaju da budu agresivni, ja bi takve ljude zatvorila. Ja sam se inače ko klinka panično bojala pasa premda mi nitko nikada nije govorio kako su psi grozni i da će me pojesti, niti me ikada pas ugrizao. I hvala mojoj majci što taj strah nije potpirivala niti me silom gurala na pse u nadi da ću prevladati strah nego je pustila da me prođe samo od sebe.
At 15. rujan 2005 16:03:00 ProzaKa said:
...ma ovi u hks-u su totalno retardirani,sve kuje(iz terijer skupine)bez kontroliranog porijekla i koje nisu namjenjene za daljni uzgoj morat će se kastrirati.Apsurd se javlja pri tome šta je recimo doberman ili pak njemački ovčar,pasmine koje se koriste kao radni psi u svojstvu da djeluje napadom na čovjeka jer posjeduju tu pretenziju u genima a poštedeni su kastracije i rigoroznih zakona.Pitt bulla možete od malih nogu huškati na druge pse i nećete se morati previše truditi,to im je u naravi dok im nije u naravi napadati ljude i istrenirati tu pasminu za takve zadatke prava je umjetnost upravo zato što su te pasmine namjenjene isključivo za borbu pasa te su selekcijom odmah ubijani oni koji su pokazivali agresivnost prema ljudima.A šta je sa hrpom beskorisnih ljigavih mini cucaka koji samo laju i reže i grizu,ko im je kriv šta nemogu jako ugristi odraslog čovjeka,ali djetetu netreba puno.Bilo bi poželjno trenirati staforde i bullove za likvidaciju takvih pasa u slučaju pokazivanja agresivnosti.A ruku na srce,koji koker,pinč,pudlica itd. nisu beskrajno agresivni.Njihovim bi vlasnicima trebalo pisati kazne za remećenje javnog reda i mira,a ne stafordima koji zalaju svake prestupne.Ok,ja kužim da ljudi vole svoje ljubimce,pa bili to zečevi,posvojeni mješanci klošari ili mačke...ali lično prezirem gomilu nefunkcionalnih "ugroženih" vrsta ljubimaca.Za svoju Astu znam samo jedno"SMRT ŠUGAVIM MAČKAMA":),jer već joj je jedna skoro iskopala oko kad je Asta bila mala i znatiželjna.I volio bi vidjeti oće li na moju adresu doći nalog za kastraciju moje curice!
At 15. rujan 2005 16:31:00 ledena said:
imam veliku zlatnu mazu koja jako voli djecu i to se pokazalo koji puta kao veliki problem jer ebi ga kak veliki pas može bit miroljubiv, halo!! vlastito mi je iskustvo pokazalo da če prije ugrist neko malo živčano pseto nego bilo koji veči bez obzira na vrstu.
At 15. rujan 2005 16:43:00 zla garderobijerka said:
prozaka, ni ovakav tvoj extremistički pristup nije baš za pohvalu... jer ni jedan pas nije ljigav i beskorisan u početku, takvim ga naprave ljudi! iskreno prezirem bilo kakav oblik isključivosti, makar ona bila vezana uz 'niže' oblike života. niti su mačke šugave, niti su psi ljigavi i beskorisni. šugavi, ljigavi i beskorisni su samo ljudi u većini slučajeva. točka. ja osobno nisam pobornik kupovanja pasa niti trošenja hiljada eura za živo biće s 'rodovnikom' kad toliko siročića izbačenih na cestu i maltretiranih čeka topli dom. da luku nisam dobila, vjerujem da nikada ne bi imala čistokrvnog psa, jer ta 'čista krv' danas nije nikakva garancija. a da ne govorim o mafiji u hks-u i općenitom snobovskom pristupu cijeloj stvari. radni psi su jedna stvar, za njih mi je jasno da je tako nešto potrebno, za ljubimca nije. općenito mi je gadno kad ljudi kupuju kvalitetu, a zapravo se radi nečem od krvi i mesa. kao vet. tehničar prezirem izložbe pasa iz zajebancije, mislim da je to apsolutno mučenje životinja. uglavnom, danas prezirem ljude. prezirem taj uzvišeni stav kojim procjenjuju i ocjenjuju ostatak živih bića, misleći da im oni daju značaj... daju im qratz! samo čekam dan kada će neke jake čeljusti i oštre kandže pokušati uvesti malo reda u ovaj naš život. makar sumnjam da će se to desiti. životinje se nikada neće spustiti na nivo čovjeka... btw, zar zaista nitko ništa nema za reći na bushev naum da preventivno napalmom spali pola svijeta?!?
At 15. rujan 2005 17:46:00 Lord Bhaal said:
mene je jednom napao vuk na nekoj livadi. zatrcao se na mene svom silinom, a ja u zadnji trenutak izvadim katanu iz futrloe (katanu uvjek nosim sa sobom) te se izmaknem i zemahnem i odsjecam vuku zadnju lijevu nogu. no medjutim vuk ne popusta, onako bez noge, krvari i poce se vuc prema meni pokazujuci zube i rezeci. gledam ja , da koji mu je kurac pa jel mu nije dosta. ocito nije bilo. tada zamahnem ja drugi put i odsjecem mu rep u znak upozorenja, no vuk i dalje sili. sa tri noge vuce se po travi i idem na mene. tada mi je vec dopizdilo se zajebavat s njim pa mu odsjecem i prednje dvije, tako da mu ostala samo zdanja i to desna. tada je odustao. poslije ga vise nikad nisam vidio. p.s.@SPOILEDBRAT, "pas nikada ne napada bez razloga" - to je jedna od vecih besmislica koje je izrekao covjek. ponekad pomislim i da je pas pametniji od covjeka kad negdje procitam ovakve ljudske mudrolije. svasta.
At 15. rujan 2005 18:42:00 zla garderobijerka said:
@bhaal - spoiledbat ima apsolutno pravo. točka.
At 15. rujan 2005 19:20:00 spoiledbrat said:
@bhaal - pas napada ako se osjeća ugroženo. iz čista mira sigurno neće @zla_g. - zar se uopće isplati komentirat onog majmuna od Busha? :-/
At 15. rujan 2005 19:25:00 zla garderobijerka said:
pa čisto me zanimalo... mene, eto, na ovo potakla vijest o preventivnim napadima napalmom... preventivnim... preventivnim...
At 15. rujan 2005 19:33:00 spoiledbrat said:
p.s. @bhaal, jesi li uopće pročitao ostatak moga komentara ili si stao nakon moje izjave da pas ne napada bez razloga? normalno da će imat razlog ako je odgajan da bude agresivan jer mu vlasnik ima komplekse. Ma zakaj se uopće živciram? :-) @zla_g. - mislim da bi dragi gosn. Grmek preventivno napalmom spalio cijelu kuglu zemaljsku da mu netko da. A što očekivati od čovjeka koji od senata traži 43 milijuna dolara (ili milijarde nisam sigurna - znam razlika je velika) za bombardiranje Iraka, a samo 7 za njegovu obnovu? Meni zapravo nisu jasni glupi Amerikanci kako ga ponovno izaberu nakon što cijela zemlja 4 godine pljuje po njemu, čovjek ih iz debelog suficita baci u deficit proračuna, negoduju što su ga opet izabrali, a onda opet nakon par mjeseci podržavaju njegovu politiku. A da mi njih preventivno bombardiramo napalmom? Čisto da sasječemo ljudsku glupost u korjenu
At 15. rujan 2005 19:36:00 singerica said:
neću malog, volim vučjake (njemačke ovčare) i ovčare općenito, uvijek se trude da sjave stado, pa tako i sa nama, obitelji,imali smo jednoga koji nije podnosio niti da pola obitelji gleda TV a druga polovina sjedi u kuhinji, samo je trčao od jednih do drugih i lajao dok se ne bismo spojili, možeš misliti zajebancije s tim, umirali smo od smijeha, a on je to sve dobroćudno primao, a znao je da mu se smijemo, i po ulici smo morali hodati u grupaciji, ma ludnica s njim:), a još je znao i pjevati,lud pas, da mi je opet jednog takvog :( sad, mali ili veliki, ne možeš s njim u hotel, ni u restoran, ni u kafić čak! ni u kakvo javno prijevozno sredstvo, itd. kako ti izlaziš na kraj s tim?
At 15. rujan 2005 19:55:00 ProzaKa said:
mačke su šugave i beskorisne,pesvojevoljne za svoju funkciju u ravnoteži života na zemlji,samo seeru i pišaju posvuda,i u većini slučajeva su šugave i točka.Zečevi su super zato kaj ih možeš pojesti kad ti dojade a ko je kriv psu beskućnicima kaj mu je tata izgađao baku i napravio njega negdje na smetlištu?
At 15. rujan 2005 19:58:00 zla garderobijerka said:
@singerica - imam i ja jednu, mješana sa nekim terijerom i nekim ovčarom. kad luka ili gricko odu 2 m dalje od onog što je u njenoj glavi dopušteno, dobiju po nosu :). a kako izlazim na kraj? paaa...srećom imam auto, pa ih potrpam, kuham im, pa mi nije skupo, a i njima je zdravije, ako nekud i idem idu i oni, bar 2 kom :)... ako ne, neki se dogsitting uvijek nađe... ja ti nikad nisam razmišljala unaprijed. oću pse? imat ću ih, pa ću se onda već nekako snaći... znam, nije to baš zdravo, ali eto... funkcionira...:)
At 15. rujan 2005 20:01:00 ProzaKa said:
joj,moram naučit da gledam u ekran dok tipkam...napisao sam prijašnji komentar ko janjevac!:)
At 15. rujan 2005 20:05:00 zla garderobijerka said:
@prozaka - ne znam da li znaš, ali ljudi koji ne vole mačke iz razloga koji si ti spomenuo - svojevoljnosti, su obično poprilično nesigurni i niskog mišljenja o sebi. zato im odgovara pas koji im svake sekunde daje do znanja da mu jestalo. a ko je tebi kriv za neke stvari u životu a?!? pa te ipak ljudi vole... i nisu te ostavili na cesti da truneš. zahvalnost je nešto što se ne dobiva rodovnikom, niti se može platiti. uostalom, sada vrijeđaš moja dva i gomilu mojih predhodnih pasa... ružno, ružno... eto, to je čovjek. pun mržnje... heh! svi mi seremo i pišamo okolo, dragi moj... i svako govno prilično slično smrdi. samo što je njihovo zdravije od našeg... nego, jel' misliš da bi bilo dobro da pobijemo onda i djecu bez roditelja koja trunu po cesti i u domovima?!? bilo bi zgodno... ko im kriv što je njihov tata okrenuo baku i napravio njih na smetlištu, a? heh... ali reakcija kakvoj sam se nadala... volimo peseke, ali da su čisti. druge ritualno spaljujemo pokušavajući očistiti sebe... nice. samo mislim da ti nebu pomoglo.
At 15. rujan 2005 20:11:00 zla garderobijerka said:
@spoiledbrat - ma, meni čak i nije čudno to što je ponovo izabran. vjerujem da je ta manipulacija medijima prejebeno jaka moć. daj si zamisli - objaviš nekaj u dnevniku i - plinkkk... panika... samo mi nije jasno da oko njega stoje ljudi koji su dovoljno potkupljivi ili dovoljno glupi da ga podržavaju, a znaju pravu istinu o svemu... pih!
At 15. rujan 2005 20:16:00 singerica said:
ma tako ću morati i ja, bacit se u vodu i plivati, inače nikad neću imati psa. a ovo za Busha mi je novo, nisam čula to,u glasu istre nije bilo, a ja ti samo to čitam
At 15. rujan 2005 20:58:00 Lord Bhaal said:
@RAZMAZENO DERISTE, ma bas sam ja isao citat tvoj komentar, procitao sam samo prvu nebuloznu recenicu i bilo je i vise nego dovoljno. OSTATAK SAM NAPISAO NA SVOM BLOGU.
At 15. rujan 2005 21:04:00 zla garderobijerka said:
jebate, kak se mali našel reklamirat, phahaha :D... @singerica - ne sjećam se više u kojim je to novinama bilo, ali je bilo zaista smiješno. tipa, fali još samo jedan potpis da se krene sa preventivnom akcijom protiv zemalja koje bi eventualno mogle napasti neke druge zemlje nuklearnim oružjem. ok, možda je patka, možda je laž, tako i tako ne uzimam ništa od tih medija za ozbiljno, ali se čovjek ipak malo zamisli... a i nasmije...:D
At 15. rujan 2005 21:18:00 ProzaKa said:
sinoć sam pak čuo da je alergija na mačke znak nedostatka seksualnog života!Ja mislim da sam slergičan na mačke jer sam alergičan na prašinu,a pošto su mačke magnet za prašinu valjda sam i zato na njihovu dlaku alergičan...il kak već.Uglavnom,mržnja prema mačkama procvjetala je unazad 5 godina(vjerojatno najnesigurnije doba za mene) u koliko se kod strica doteplo oko 10 jadnih mačkica koje zli ljudi nisu htjeli udomiti i onda sus se one počele razmnožavat tak da se sad rađaju sljepe i kudrave u šepave i šugave i seru i pišaju mi po cijelom dvorištu.Tolko o nesigurnosti,kad si već ti puna samopouzdanja i sigurna u sebe....
At 15. rujan 2005 21:22:00 ProzaKa said:
ispričavam se što sam uvrijedio tvoja dva psa,ne mislim da su oni loši i da ne zaslužuju život,oni su u pravim rukama i nadam se da će se jednoga dana moj pas sprijateljiti sa tvojim psima,pa sve i da imaš irskog setera il lesija!:)E da,a kaj je as tvojim prethodnim psima kaj si ih udomila?poklonila si ih nekom za rođendan?
At 15. rujan 2005 21:24:00 zla garderobijerka said:
gle, to je psihologija. a onaj ko životinju uzme onda se o njoj i brine... postoji ta jedna metoda. toliko komplicirana i strana. zove se sterilizacija. btw, meni ljudi kenjaju po parku u centru grada di povremeno šetam pese.pes mi se uvalja u te ljudske proljeve. a razmnažaju se ko ludi, stalno vidim nove, male kak dolaze. znam nać nekad, a lijep je park inače, i koji tampon, uložak i sl. pa sad ne znam, dragi dr. prozaka, jel' da treniram ovo jedno čistokrvno pseto, pošto ovi drugi ne valjaju, da ih pobije?!?
At 15. rujan 2005 21:33:00 ProzaKa said:
ma prije ćeš možda mješanca istrenirat,al neznam kaj da ti velim kad neznam (a vjerojatno ni ti neznaš) od čeg su križani ti tvoji štenci...ovog čistokrvnog teniraj za čistača parkova!:)...i kaj se ložiš koji kurac tak jako?jel?
At 15. rujan 2005 21:35:00 zla garderobijerka said:
svi moji predhodni psi bili su odbačeni i maltretirani od strane divnih bića s inteligencijom. doživjeli su sretnu starost i uginuli spokojno kako svi i zaslužuju. pika je u azil došla pretučena, sa potrganom većinom većih kosti, trebalo nam je oko godinu dana da ju uvjerimo da joj nečemo ništa. i sada se trza na najmanji zvuk. u azilu je provela 2 godine. ko joj kriv šta su ju napravili. gricka su spasili od nekog kretena. bio je pretučen, pun rana po tijelu, sa ogrlicom koja mu je bila urasla u vrat. od šoka i nepovjerenja je znao ugristi. sada, uz puno ljubavi i truda to više ne radi. nama. sesil, moj bivši, nikad prežaljeni pas koji je kod nas doživio 16 godina, bio je izgladnio, pretučen i prestrašen. od šoka je nekoliko godina gledao u križ. ena je bila bačena iz auta nekog divnog gospodina, negdje oko godišnjih odmora. mitzi, mačkicu je skoro zaklao neki rot u šestinama nakon što ga je gazda na to nahuškao. živjela je kod nas idućih godinu dana sa samo 3 noge u funkciji. uginula je od krivog rasta kralježnice koja je pritiskala organe i izazvala unutarnja krvarenja. simba je spašen iz podruma. don je bio kuvas izbačen iz auta na zvonimirovoj. susjedi su se zaljubili u njega i uzeli ga sebi. dona je mala njemačka ovčarka koju je netko ostavio zavezanu dan i pol na domjanićevoj. imala je tada oko 1,5 mjesec. prijatelji su tražili psa, pa su uzeli nju. sad je stara, sretna gospođa. vučka su zakopali zajedno sa braćom i sestrama u zemlju nakon okota. on se jedini uspio izvući. nakon toga su ga mlatili, bacali u zid... u njega se zaljubio stric i s njim je sretno živio do svoje 17e godine.
At 15. rujan 2005 21:39:00 ProzaKa said:
Koje stablo!:)
At 15. rujan 2005 21:46:00 malaluna said:
Alo tishina...neću tu svađe neke...a i ti prozaca... nemaš ni ti pedigre pa si živ! Kaj bi bilo da si živio u 17 st i da si kmet!?!?!? nahebo bi ko sivonja i to samo zato kaj nisi "plave krvi"...tak je slično i danas... pogledaj...
At 15. rujan 2005 23:01:00 miroslav said:
ta mala iračka djeca obuku na sebe nekoliko kilograma eksploziva pa dignu cijeli london u zrak.Zivio Bush!
At 15. rujan 2005 23:47:00 zla garderobijerka said:
hehehe, miroslave :D drago mi je što se javi i pripadnik zadojene mase ovaca! živjeli mediji! živio marketing! živio ljudski kretenizam koji ni jedan napalm ne može uništiti :D:D
At 15. rujan 2005 23:56:00 zla garderobijerka said:
btw, miroslav me baš podsjetio na jednu stvar koju bi bilo zgodno staviti u paralelni položaj. dakle, u članku je pisalo da je dijete rastrgao opasnipitbulrotvajler. dijete ima lakše ozlijede, a pas je bio boxer. zaključivanje na prečac. kada je u londonu došlo do bushblairovog igranja petardama (teorija zavjere, kvalitetno zastrašivanje, odličan potez da bi se vjerovalo), tada je neki inspektor tiger na bbc-u, samo dva sata od boombang događaja na pitanje:'tko je to po vašem mišljenju napravio?' odgovorio: 'pa ja mislim da je al'quaida. doduše nisam siguran, još ne znamo ništa, ali ja tako mislim'. pa sad. zamislimo da vam nije dobro. dođete doktoru i kažete mu - doktore, mene boli tu iznad trbuha jako... doktor vam istog trena veli - ja mislim da imate rak i da ćete umrijeti za 3 mjeseca. da li on, kao jedan stručnjak i predstavnik svoje struke i nekakav zaštitar zdravlja smije to napraviti?!? eh, odgovorite si sami... da li predstavnik policije u tako ozbiljnojh situaciji smije insinuirati?!? oh da! sa druge strane, dragi moj mirek... da li financijska potpomaganja od strane obitelji laden opravdavaju posjet starog busha nemalo nakon bumbebg odoše twinsi situacije? to je prijateljska gesta? nje sin ko otac i majka? ili krv ipak nje voda i s kim si takav si?!? eh... ma, nisam ja tu da preobraćam, samo da zabavim one koji imaju taj nečovječni nstrument - mozak! zato - živi bush! i radioaktivnost u kjoj ćeš ti i tebi slični uživati kad se stari razigra...
At 18. rujan 2005 7:05:00 Psiho2 said:
Ne mogu odolit: Kaže naš ministar od policije da kriminalci nemaju ista ustavna prava i po njima se može pucat. Zbrojeno: Kad se u tri sata noću naslonim na kiosk jasno je da sam kriminalac, skrate se moja prava i pucaj. O čemu je, zapravo, bila riječ u postu i komentarima?
At 18. rujan 2005 14:50:00 zla garderobijerka said:
iskreno?!? više ni ja ne znam :D:D:D... o strahu? o posljedicama? o gluposti kojom ljudi obiluju? o razapinjanju krivih bića? i o napalmu...:)
uto - 13.09.2005

...

e, jednostavno nisam imala potrebu...
ali sada imam potrebu da spremam...
kad god je nova akcija, novi plan, ja spremam...

tražim stan.
i naravno, kao što to uvijek biva, našla sam jedan koji nikada neću imati... zašto?!? zato što košta 300 000 eura... pih!
 
posted by zla garderobijerka at 13. rujan 2005 11:47:00, | 5 comments


At 13. rujan 2005 12:17:00 Psiho2 said:
To je pola od dvostrukog iznosa. Dakle, već je pedeset posto šanse. Ili?
At 13. rujan 2005 12:53:00 Nemezis said:
Ako dobijem na lotu dam ti 300 eura, pa imaš za početak :D
At 13. rujan 2005 14:24:00 zla garderobijerka said:
@psiho - rekla bi - ili! @nemezis - fala! :D
At 13. rujan 2005 19:26:00 dijete said:
mi prodajemo.. možemo se dogovorit.. :o)
At 13. rujan 2005 20:18:00 zla garderobijerka said:
nene, ne bi taj kvart...:) ja ti pucam na ove sjeverne... snobovski, ne :D
ned - 04.09.2005

...

režem se na komadiće vlastitim mislima... hej! podarit ću si flajšmašinu! koliko dugo će me 'cijeniti' tipovi koji nalikuju na ivicu šerfezija?!? koji se razbacuju taktikama don juanovih memoara? koji kažu 'mogla bi mi biti kćer, znaš?'... gadite mi se... ali ipak, činite dršku moje nove nepotpune flajšmašine... izvan sam si kontrole. treba mi samodresura. treba mi fizički napor da samelje adrenalin... sada bi bila fina, poslužena u kineskom restoranu, mesom prožetim adrenalinom... bez predhodnog kuhanja na živo. sa velikim pozivom u pomoć samoj sebi... spora je moja 911 rescue. zahrđala im je ona štanga za spuštanje, ne klize više kao prije... posljedice?!? katastrofalne... ili možda malo manje... obući ću security majicu i bacit ću se van... samo privremeno, dok ne prestanem djelovati sama na sebe ovako. kao oblik kazne... onda ću te pogledati u oči i reći - oprosti što sam puzava tu pod tvojim nogama... mora da je dosadno stalno biti tako jak? protrest ću rukama, možda pomogne... trest ću malo i nogama i glavom... pa ću leći pretučena samom sobom u neki grm, čekajući da me hladnoća otrijezni...
 
posted by zla garderobijerka at 4. rujan 2005 16:39:00, | 8 comments


At 4. rujan 2005 16:59:00 miroslav said:
hm...neobicno.
At 4. rujan 2005 17:00:00 miroslav said:
veoma neobicno
At 4. rujan 2005 17:24:00 singerica said:
prekrasan
At 4. rujan 2005 17:25:00 singerica said:
tekst
At 4. rujan 2005 17:34:00 dijete said:
pa aj bum se ja sam do varaždina vozil???
At 4. rujan 2005 17:36:00 Drencec boy said:
Ajd dobro.Usput kaj si ono rekla na mom blogu nisam skuzio?
At 4. rujan 2005 18:48:00 zla garderobijerka said:
ma, da je čudno da kak odeš iz purgeraja zapravo ne odeš....:)
At 4. rujan 2005 22:40:00 Drencec boy said:
Aha okej.Nisam skuzil odma.
pet - 02.09.2005

...

kao prvo, jedna mala onak, za dobro jutro - zakaj mi se svaki puta kada odem na mojblog desi da mi pop-upne neki glupavi oglasić američanskog porijakla?!?

jel to neki trik od vas, oh družbo bajna, il' se meni neki drek udomaćio u kompu?!? ako je ovo pod a), molim da takve zlostavljačke gluposti jednostavno maknete jer nerviraju...

 

kao drugo, ali primarno :)...

sjetih se kak smo ko klinci puno više vremena trošili na 'umne' razgovore. da, bili smo neka 'niža' škola, veterina, obilježeni kao negimnazijalci, ali smo u svako pijanstvo i nepijanstvo uključivali fine teme.

zanimala nas je književnost, satima smo mogli čitati tagoru i promišljati, krleža se otvorio kao neki novi svijet... kundera, hesse, sve te neke novootkrivene stvari...

raspravljali smo o bitku, o smislu, o ljepoti, o ljubavi, a najviše o muzici.

cohen je bio spoj gorenavedenog, beatlesi stara/nova ljubav, štedilo se za subotnji lp shopping na cvjetnom, pisalo se naveliko...

... i usput smo se fantastično zajebavali....

ono što je bilo najzanimljivije je činjenica da nitko od nas to nije radio zato što je to bilo cool, nego zato što smo istinski uživali u tome...

danas se zna tu i tamo zalomiti koja diskusija za koju svi unaprijed znamo da nema kraja i da postoji samo zbog vježbanja moždanih vijugica i kvalitetnog utroška vremena, ali to se dešava rijetko....

onda malo poslušam klince na kavama, pa poslušam i nas. sve su to uglavnom neke isprazne raspravice i razgovori o tome kako je onaj rekao ono, a ona je onda rekla da blablabla...

kad pitaš klinca da li je možda čital u onoj knjizi kak je blabla, on ti odgovori - ma daj, kaj ću k... čitat!

onda se sjetim kak u parizu montmartre funkcionira kao grad u gradu. mali umjetnički, neforsiran gradić... ok, to je pariz, toga sam svjesna, ali...

jedina opcija koju mi imamo je p meni loša a svodi se na onaj šugavi attack - leglo extremizma i tako in nepotrebnog buntovništva... nekako mislim da je ta brija pogodna za klince u krizi identiteta, ali kada se razviješ do određenog nivoa, onda možeš dalje...

ali dalje od toga neide... ili se bar o tome ne čuje...

ako i postoji koja inicijativa za promicanje kvalitetnog provođenja vremena (od glazbe, teatra, filma, književnosti) uglavnom su to isfurane mi-imamo-nos-do-plafona stvarčice u kojima većina ljudi sličnog mentalnog sklopa kao ja ne želi sudjelovati...

jer ja nemam problema s tim da kažem da nešto ne znam, nisam čula, pročitala, blabla... a ljudi se danas, sa svojim kvazi znanjem ponašaju kao kokoške. sjednu na višu prečku i kenjaju...

pa se onda malo pojave na televiziji sa svojim kvazi instalacijama i večer prije iz klaića izvađenim riječima...

i zapravo nikako nemaš prilike grupno napredovati i ugodno se družiti...

prošla sam nedavno martićevom i velim frendu kak je zgodna ideja ona booksa. kul, tam bi mogla na kavicu, pa usput nekaj pročitam... onak, izgleda mi ugodno. veli on da kurac. da je to mjesto puno takvih ljudi da ti se zgadi tamo sjediti. i onda ja zapravo skužim da su ljudi, koliko god nas bolila briga tko je kakav, ipak najveći krivci što neke stvari u životu nisam napravila...

pa se sjetim prenapuhanih kvazi intelektualaca koji dave, pa se sjetim ujevića, kavkaza i generacije mog starog.

i onda mi je malo žao što se nisam ranije rodila.

njima je to sve nešto značilo. i međusobno su uživali u stvarima. učili jedni od drugih. a danas onaj tko ima bilo kakvo znanje zauzima nedodirljiv stav...

a oni koje znanje nemaju, nikada za istim neće ni žaliti, jer truli kapitalizam kao i usrani marketing mozgove vode u sasvim drugom smjeru...

ok, nekad se podkrade koji preglupi slogan tipa: 'knjiga je ponovo u modi', od kojeg mi se riga i tada zapravo mislim da hrpa idiota koja uopće povjeruje u taj slogan nije ni zaslužila da otkrije čari promišljanja, ali to je sve...

 

zašto ne postoji dio ovog grada na kojem bi se, sami od sebe, počeli skupljati ljudi sličnih kulturoapetitnih interesa?!?

zato što ih zapravo nema?!?

ili su jednostavno, uz toliki extremizam i nespontanost zaključili da za njih ovdje nema mjesta?!?

nemam pojma... ja ću uglavnom i dalje sanjati zagrebački montmartre...:)

 
posted by zla garderobijerka at 2. rujan 2005 9:32:00, | 8 comments


At 2. rujan 2005 9:48:00 martin said:
imas neki malware
At 2. rujan 2005 10:04:00 zla garderobijerka said:
a, onda ok :)
At 2. rujan 2005 19:00:00 liby said:
"čari promišljanja..." lijepo rečeno...:) vjeruješ da postoji mogućnost spontanog grupiranja ljudi u Zagrebu, sa sličnim kulturnim interesima, te da se na taj način promijeni stanje letargije u koju smo upali? (i usput makne fakere i pozere sa scene:)
At 2. rujan 2005 19:56:00 zla garderobijerka said:
da ih se makne - sumnjam... ali vjerujem da se na neku foru može, doduše ne toliko spontano, okupiti krug ljudi sa sličnim interesima... pa ne znam da li ste svjesni, ali ovih nekoliko generacija živi u potpunom duhovnom siromaštvu.... mislim da je vrijeme za revoluciju :)... mediji će nam ubiti duh! ako već nisu :)
At 3. rujan 2005 12:55:00 singerica said:
mi se, u našoj dubokoj provinciji, okupljamo oko knjižnice, jedino tamo možeš naći ljude sličnih interesa s kojima možeš razgovarati o svemu, onda, imamo Mladi grad, mladež s kojom možeš razgovarati, na pr. o filmu i kazalištu i muzici, ali tu sam opet ja tanka, jer moj je glazbeni ukus i informiranost jako retro :), uglavnom odgovara mi ova situacija malog broja izbora, jer se ne moram mučiti oko toga gdje ću i što ću, knjiga ima dovoljno, a ako mi se neka čita koje nema u knjižnici, naša knjižničarka naruči, usput nam organizira radionice (kreativnog pisanja,na pr.), doduše rijetko, ali taman toliko koliko imam volje da se uključim, hoću reći, nismo bombardirani kulturnim aktivnostima i sadržajima, a ipak se družimo, sad, kad sam u mirovini, malo bih se više družila, ali tu je blog, spas za nas :)))
At 3. rujan 2005 15:31:00 zla garderobijerka said:
singerica - retro je in :)))... znaš, mislim da je zapravo problem što je kultura danas postala, hmmm... extrem zapravo. zapravo, postaneš etiketiran, ali u nekom čudnom smislu. daleko od toga da mene to sprečava u mom neko duhovno-kulturološkom razvitku, ali naježim se kada me usred nekog razgovora neko pita - a kaj, ti ideš u močvaru?!? NE! zaboga.... ja samo živim!pa, to nije modni trend, kao što je recimo trend to zaziranje od mode :), neki nestvaran i besmislen anarhizam, skvotiranje i extremna borba protiv fast foodova (redovito sam viđala neke skvotere kraj sveučilišne u kvazi fast foodu, a za mnoge znam i da još uvijek žive na račun staraca)... hej, grou fakin' ap! sve su to površne pričice, površna življenja... tipična za to neko pubertetsko doba... lako je tako. ajde budi ono za što se predstavljaš! da se razumijemo - ja nemam ništa protiv tih stvari, ali kada su stvarne. ovako sve nekako gubi smisao. i nema mi većih snobova i šminkera od takvih ljudi, jer oni koje mi tako nazivamo stvarno to i jesu, pa su tu u prednosti... a šta se sve događa?!? motovun?!? pha! pa tamo se ljudi većinom skupljaju da bi pili, kao i na ostalim filmskim festivalima. popularizacija trash kulture u rvata je katastrofalna! kad vidim onog maria kovača, okrene mi se želudac jer se sjetim da je taj čovjek skupa sa svojim šmrc teatrom prije nekoliko godina devastirao daruvarsku muzičku školu posravši se u klavir! svaka čast! to ti ni jedna mladost ne može opravdati! umjetnost tako i tako ne postoji, tj. postala je toliko globalna i bez kriterija da se pogubila sama u sebi. danas su svi umjetnici, jer je to moderno, ali nitko ne vjeruje u ono što radi, ili su takvi rijetki. uglavnom, katastrofa! i to takva da se normalni ljudi jednostavno isključuju i uživaju u pokojem dobrom