zlica u raljama bračnog života

... jer nam nedostaje...

Underneath this canopy of snow
Where fifty-seven winters
Took their toll
Where did you go?

And I believed in you
I believed in you
Like elvis presley
Singing psalms on a sunday
where did you go?

Well shes gone to meet her maker
Back to where she came from
Come to save her soul...
Come to take her home
cause its late and past
Your bedtime
Well past bedtime

Angel
My angel
Fly over me
Angel...

She took her life
Within her hands
She took her life
Within her own two hands
And no-one can tell her
What to do now

And I believed in you
I believed in you
Like elvis presley
Singin live from las vegas
where did you go?

Well shes gone to meet
Her maker
Back to where she came from
Come to save her soul...

kad sam bila mala mrzila sam kopar.
jedan od razloga bila je vrtićka tortura.
jednom tjedno pod ooobavezno jeo se pire sa nekim prozirnkastim umakom od kopra koji je bio toliko oduran da smo to svi vraćali na kolica i dolazili doma gladni.
kolko god to bilo odurno, vrtćki glavešine ipak nisu htjeli izbaciti tu ogavnu masu sa menija...

sinoć sam do negdje 1 navečer birala fine listiće i cveteke kopra i brižno ih spremala u vrećice i frizer.
ne mogu se sjetiti kada se ljubav između mene i kopra rodila ali je definitivno jaka kada čak spremam i sjemenke za next year.
danas me čekaju gigantske tikvice.

blitvu sam već uredno zamrznula, pekmez od malina i borovnica je već u upotrebi, a kupine možda isto danas dođu na red...

volim raditi zimnicu.
volim činjenicu da ću cijelu zimu moći jesti nešto što je raslo na fiiinoj zemljici i upijalo zrake sunca...
baš me to veseli...



btw, digresija - da sam dijete i da me netko pita, mislim da bi rekla da peter gabriel radi VELIKU muziku...
baš je velika, ne?

no dobro...
bili smo jučer u šumi...
kao, nismo već dugo a pesima je već dosadno đirat po kvartu.
i tak su oni sretno prošli valjda kroz gnijezdo krpelja koji su počeli plaziti po stanu.
i fino smo usred noći imali set kupanja cucaka pa set usisavanja plažućih krpelja, pa set pobiranja istih i stavljanja u teglicu sa pinovet šamponom - obnovljeno punjenje jer je ona prije namjenjena za buhe isparila - rukom...

onda smo nekak jedva zaspali. bar ja. jer sam imala dojam da plaze all over me.

onda sam ih ujutro pobrala još nekoliko.
i sad sam na jobu i sve me svrbi. i razmišljam o tome koju količinu biokilla da kupim... i od kuda da krenem s generalkom...

da sve bude bolje - straaaašno bi htjela sve hitit u vešmašinu i prokuhat. al' je vešmašina crkla. pustila je pokoju gigantsku suzicu na pod kupaone. i danas dolazi striček dotkor za vešmašine otklonit' njene boljke.
a onda nastupam ja - goniteljica robova vešmašina i stavljam sve di su pesi mogli proći u istu i kuham! i veniš stavljam, a mislim da ću morati i kalgon.

a prije nego kaj dođe dotkor za veshmashinu moram i pobacat mačke tj. njihov drek. tolko im smrdi taj drek da nije normalno. dakle, ne kad piške nego kad seru.
i čistim ja to svaki dan, ali...

pfff... životinjsko carstvo...:/ :D

3.8. bi nam bio termin.
moram priznati da sam se dosta bojala tog datuma i nisam bila sigurna dal' bum u stanju ili ne...
zapravo, kada sada gledam sa odmakom - zaista je sve onako kako treba biti. ništa se ne događa bez razloga i na nama je da bolje otvorimo oči i dobro promislimo što se zapravo desilo i koje nam se mogućnosti pružaju.

možda to zvuči malo čudno, pogotovo kada se radi o toliko velikoj stvari kao što je dijete, ali...

sada vidim koji mi se put otvorio. a ne bi da nije bilo bebice... barem tako mislim...

baš smo nekako lijepo proveli taj dan. ništa planirano a ni ništa pretjerano tužno. čak smo se toliko nasmijali pričajući o tim danima, o facama staraca, o mom trčanju iz wc-a sa testom umočenim u čašu sa pipi, o velikom plusu ko kuća, o mojoj borbi da ne napravim test :D i o mom sirotom dragom koji je u to vrijeme morao prati zube nakon svake pljuge koju je zapalio i o tome kak se u trudnoći zapravo skuži koliko ljudi i stvari smrde. bez obzira na to kolko se peru...

i oboje si ne možemo zamisliti to da bi sada već sigurno imali jednog malog pokakanog i gladnog sisavca.
ja se sada ne osjećam ni spremnom na to.

doći će vrijeme...
do tada moramo vidjeti što nas čeka na novootkrivenom putu :)