odem ja jučer na šalatu na 'hitnu' za uho, grlo, nos oliti otorinolaringologu. osjećaj je kjo kad u uho uđe voda ili neko malo biće, pa šuška... i smeta... i boli...
u čekaonici nikog živog... čuje se kak sestra pere nekaj u daljini.
ja sam deklarirani hipohondar i nije mi baš ugodno bit u bolnici bilo kojeg tipa...
dođe sestra. zgodna, stvarno... ak hoćete, izmislite da vam je nekaj s nekim od gore navedenog trojstva i hitajte na šalatu na pregled...
striček doktor koji me pregledal je isti rene bitorajac. čak tolko isti da se moja teta odvalila od smijeha... a moja se teta jako smije... :D
ne znam zakaj se svi doktori samnom uvijek razgovaraju o mjuzi i inim stvarima. možda kontaju kolko se zapravo bojim (makar se uvijek trudim biti totalno cool sama sa sobom u takvim situacijama), pa me počnu ispitivati o koncertima, blabla...
sjećam se epizode sa traumatološke. bila sam često tamo... jbg, nemirno dijete... anyway, probudila sam se jedno jutro, prije cca 3 godine, sa jakom boli u nožnom palcu. ne bi se ja uzrujavala oko toga, al' nisam mogla stajat, pa su me nagovorili da odem slikat... kaj, zakaj da se zračim?!? svakih par mjeseci sam tam i uvijek mi veli isto - mirovanje, oblozi... uostalom, nisam bila nigdje vani, nisam skakala, gledali smo fight club kod daneta... ne kužim kaj mi je moglo bit...
naravno - prvi sam puta u životu nekaj strgala... u snu! valjda sam šutnula nogom u zid i polomila malumalu košćicu.
gipsal me tip koji puši lulu i brije na zulu plemena... tu smo se odmah našli, makar sam ja kenya lover... uglavnom, ostala sam tam pričati s njim još dok je gipsal curu kaj se polomila na rolama...
no, vratimo se uho epizodi - pogleda meni rene uho koje radi... pa ono koje malo manje radi...
veli on meni - pa nije ti ništ... ništ ne vidim.
?!?!
kak!? al mene bolilo ured noći! i šuška mi... i moram stalno radit dekompresije!
uzme on onaj drek neki i gurne mi to u nos... pa uzme žličku i pogleda mi grlo...
sinusi... snusi su to...
da, malo sam prehlađena.
kapaj nos, veli on meni...
a ja bi neke kapi za uho!
uf...
još povrh svega moram dovršit tu jednu lutkicu za sutrašnji ispit... a moram i naučit cijelu metodiku likovnog do sutra. heh, baš sam entuzijasta.
lutkica je dobila prvobitan shape, sad još slijedi deginiranje...
baš me zanima u kaj će se pretvoriti :D
lalala
ne, neću psovati više... neću...
isprovocirana glupavim naslovom na jednom forumu, prebrzim zaključivanjem i još glupljim tipom na bbc-u mogu reći samo jedno:
why the fuck svi misle da, ak nekaj explodira odma moraju bit zloćesti islamisti?!?
ok, možda i jesu, ali... gledam tog nekog glupavog inspektora na bbcu koji na pitanje zna li se tko je odgovoran za explozije u londonu odgovara: 'pa ne znam, ali mislim da su islamisti... makar nisam siguran...'
ma jelda?!? kaje bušiću i bleriću?!? treba vam još malo bombanja iraka?!?
where's fuckin' lee h. oswald when we really need him?!?
to je sve od mržnje šta vam imam za reći...
mržnja rađa mržnju. nadam se da ljubav i mir rađaju ljubav i mir... makar ne volim hipi pokret, zalažem se za tu love and peace varijantu!
i kao što je netko rekao prije nekoliko trenutaka - nadam se da će ovo zbližiti nas normalne ljude (koji i stradavamo zbog debila), a one moćne kretenoidne nemoralne bezosjećajne budale stjerati u kut!
ne vjerujte svemu što čujete na teveu! ne vjerujte nasmješenim majmunskim licima!
eto vam jedna jami pjesmica:
Why does this man
Defy the storm and burns us all
Each time his head waves
The sun, it sets on lonely graves
Haven’t we read this page before
We’re gonna lose the war
What kind of God is that
Nothing will be the same
This is the world he wants
Prayed for the brave and the young
And won’t bring them back again
Sadness, you know that it reins supreme
And suffocates our only dream
Lovebirds sing here, they’ve flown away
They didn’t even say, when they would be back again
Will they come back again
Unleash the hounds of hell
Weather be fury wind
Hidden inside his storm
This is the world he wants
Prayed for the brave and the young
He knows that they’re not coming home
Now, do you ever get the feeling, get the feeling
This is the world that he wants
You ever get the feeling, ever get the feeling
This is the world that he wants
(bitne napomene - katarina je nedavno navršila 7 godina)
ja:.....
s druge strane telefona: tuuuuuu.....tuuuuuu.... mooolim?
ja: ej katarina, eva je... baš tebe trebam. kaj radiš?
katarina: gledam televiziju i imam nove sličice. one napuhane i sa šljokicama i one kaj svijetle...
ja: kak svijetle?
katarina: pa, napraviš mrak i svijetle
* * *
(malo kasnije u šumi)
ja: joj gle kak je ovaj dio šume krasan!
katarina: znaš, ja ti nekad mislim o nekim stvarima...
ja: kakvim?
katarina: pa, ne znam dal' ti to mogu objasnit. znaš, to su stvari koje su pojmljive samo u mislima...
ja: (tilt) pa probaj...
katarina: pa onak... šta je to šuma? znaš, kad kažeš šuma, kako mi znamo da je to šuma? kako znamo da smo mi mi? zašto smo baš mi mi? zašto je Bog Bog? i jel bilo nešto prije njega?!?
...
pokušaj daljnjeg razgovora doveo je do rečenice: ali ne možeš ti to razumjeti, a ne mogu ti ni ja to objasniti, jer je to razumljivo samo u mojoj glavi i ne može se reći...
nakon toga mi je počela pričati o horor epizodi zabranjene ljubavi zbog koje je imala noćne more...
a ja pomislih na platona i špilju na moment...
heh...
djeca...
empatija... definitivno riječ koju ne smijem izbaciti iz riječnika, ali sam doživljaj iste trebam malko smanjiti... zapravo, malo više... jer ću u suprotnom učiti nove oblike psovki putem...
uglavnom, tulum je dobar. imam cijeli jamiroquai doma. sviraju mi tu u sobi. neam pojma kak su stali. čak jay ima dovoljno mjesta da skače...
da, dođe meni takl ta zaluđenost pojedinom muzikom.
prošli sam mjesec bila opsjednuta joni mitchell.
mjesec prije toga van morrisonom...
sad je jamiro na redu.
dane mi je instaliral dc++... to je bio dobar potez za mene, a loš za moje financijsko stanje...
mislim da sam skinula sve raspoložive spotove, nekoliko liveova i kaj je najbolje, jako me sve to veseli...
samo moramo na flat što prije, jer ko zna kaj bu me iduće primilo... a dc++ je čarobno mjesto za music bolesnike kao što sam ja...
sutra imam rezultate tog ispita. nemam nikakav feeling. znam da su mi šanse da prođem ok ak tip ekšli neće čitati odgovore... nije mi jasno u kojem to svijetu moraš riješiti 100% ispita da bi dobio 2! lagala bi kad bi rekla da me ne muči taj jedan prepisani krivi odgovor. dakle, kad uzmem u obzir da je samo nas oko 10% učilo za taj ispit, a meni se baš potrefi da dobijem 1 pitanje koje ne znam i koje nemam u šalabahteru, a koje, fuck it, još i prepišem pa bude krivo, onda mi dođe da dođem tipu i kažem mu fuck of frajeru....
još je on vrlo inteligentno nerazumljivo rekao adresu sajta na kojem se danas mogu vidjeti rezultati ispita. još sam ga iziritirala jer sam ga 5 puta molila da ponovi, što i nije dalo nekih rezultata. tip je valjda zaboravio koristit kredu. a i taj naš sajt. nema ništ! kak nemaš link do tog govna?!? kak nemrete napravit da forum proradi nakon 1,5 godinu?!?
uf... i tak ja sad znam da glupi rezultati stoje negdje u virtualnom prostoru, a ja do njih nemrem :(
i tak...
jay pjeva I'm in the mood for love... ja baš i nisam...
al' mi je tulum i dalje odličan!
me and the boyzzzzzzzzz
:D
have fun bejbzzzz
stay funky :D
sliku ovog savršenog muškarca prilažem samo da bi vaša ženska meka i muška dlakava prsa mogla poskakivati u iščekivanju novih/starih zgoda čuvenog junaka.
prije nekoliko mjeseci obogatila sam vaš život umjetničkom fotografijom koju smo popularno nazvali 'boris i deva' (molim utvrditi gradivo!)...
ovu fotografiju popularno nazivam 'čizma'.
jer molim lijepo, što je muškarac ako stoji ispred zastave svoje domovine i nonšalantno ne pokazuje čizmu?!?
čizma govori mnogo o životu junaka...
i nikad ne smije izgledati potpuno novo, jer tada je to junak anderkaver, čovjek koji ne utabava staze slobode svojim nogama, nego se služi prijevoznim sredstvima. a koliko god lijepa bila šara michellinke, nije to znak prolivenog truda.
prašnjave i malo iznošene čizme čine muškarca muškarcem.
izuzetak je, naravno, primjer br. 2 od prije nekoliko mjeseci. fotografija koju nisam nazvala, ali zato to sada činim, a zove se 'pustinja', na kojoj naš nacionalni junak boris bos korača vrelim pustinjskim pijeskom... dakle, on je muškarac bez čizme. al' on je hrvat, pa je odmah i muškarac u punom smislu te riječi, jer svi su hrvati superiorni i ne trebaju im sredstva, makar i u obliku odijevnih predmeta, da bi to dokazali.
ne bi se čudila kada bi, čačkajući po chuckovom rodoslovlju, naletila na hrvatske gene.
no, uopće ne želim pisati o njima sada. zapravo, nemam pojma zašto to uopće činm.
zapravo, nemam pojma ni kaj da pišem.
samo znam da me zavodi ova tastatura. od kad imam velike nokte, guba mi je tipkati. onda se osjećam ko one tajnice u filmovima 80ih. znate one s natapiranim šiškama, točkastim minicama i velikim rozim noktima koji lupkaju po tipkicama dok pišu po nekoj pisaćoj mašini. i imaju još tonu onih madonna narukvica koje šuškaju pri svakom pokretu.
nemam pojma zakaj imam nokte. dođe mi to tak svako ljeto. pa ih imam. onda mi dopizde, pa ih nemam.
valjda ta neka ženska faza prevlada. pretvaram se iz pupoljka u cvijet, no brzo se opet opupoljim... oh, kako li je to deep...
oh da.
bila sam danas na ispitu. moji nokti i ja.
ispalo je da sam samo ja učila. svi su ostali imali šalabahtere.
od 4 pitanja treba se odgovoriti na 4 pitanja da bi se dobilo 2.
ja sam odgovorila na 4 pitanja. od toga sam prepisala samo jedno. i na kraju je ispalo da je odgovor djelomično krivi.
ak roknem, nema šanse da se oslanjam na druge. zapravo, ne volim prepisivati. bilo z šalabahtera jer sam nespretna i sve mi padne, bilo od drugih, jer drugi uvijek znaju manje od mene, pa mi, kao u ovom slučaju, krivo vele...
anyway, bar je dobar feeling kaj sam uopće izašla...
da...
odoh sad dalje skakutati po sobici.
ne znam kaj mi je, al' je dobro :)
