zlica u raljama bračnog života

radim si cveteke &co. za bike košaricu. iz koje su mi danas maznuli vodu. dok sam kupovala fimo. heh :).

anyway, nisam otišla na franjinu svadbu. i nije ispalo grozno.  susret je bio fenomenalan, čak malo i katarzičan kao i prosvjetljujuć.

nervozne ljude sam uspješno izbjegavala. nije da ih ne volim, samo mi - nakon tjedna u firmi i ostalim jurnjavama - ne treba i ta dodatna negativna energija.

upoznala sam neke nove ljude koji su na mene ostavili bašbaš jak dojam. a koliko čujem, i ne samo na mene. toliko pozitivne energije, toliko interesantnih priča. bašbaš lijepo. vratili su mi vjeru u to da u ovom gradu i njegovoj okolici ipak još ima zanimljivih ljudi za upoznavanje.

:)

pedale i uporna stopala.

nije se primječivalo da je uložen neki trud u okretanje pedala.

ljučibasti bic, ljučibaste misli sa šarenim leptirićem i pokojim cvijetićem od filca.

možda i nije bilo dobro što gleda stvari na kolažno-crtani način...

možda nije bilo dobro što gleda život na kolažno-crtani način...

onda se mora stvoriti poseban svijet. u njemu su fimasti obrisi i lakirano sjajni oblaci. ipak meki ali takvi. i drveće ima oči i bicikl isto ide u valcerskom stilu cestom potpuno stiliziranom na kojoj se ne treba paziti da li će se nekog pregaziti.

čak i grad postane simpatičan sa tumbastim sivoljubičastim zgradama i antenama kao kod malih svemiraca. i iz grada tom lijepom cestom dođeš do miješanog cvijeća i drveća napunjenog vatom i neke životinjice i netko te tamo voli voleći i tvoje true colors (sada već odlazimo u drugu pjesmu, ali ne na dugo...).

legneš u travu i ima i ptica i onih malih kolutićavaca u pravom smislu i jabuka i jagoda i...

tamo nema - nikada i provjereno - predoziranih ljudi koje pokušavaš podići na noge, no ipak si sretan jer dišu. nisu mrtvi... pa onda sumnjaš... možda i nije dobro baš tako? pa te peče jer tako misliš.

nema ni toga da ne možeš oduzeti bol dragim ljudima. i strah. a ne želiš da se boje pa se praviš hrabar. a treseš se iznutra kao miš. i onda, kada otvaraš vrata mozak staviš na nulu i držiš dah. i ne sjećaš se broja hitne pomoći.

tamo nema ni osjećaja da si kriv ako tebi ne šteka mjenjač. ni ako imaš problema sa klaustrofobijom. ni ako si sanjiv. ni ako braniš. ni ako želiš. nema suzica. nema stezanja...

tamo je samo pjesmica i kolažno - crtano - filcani paralelni svijet. samo tamo. ne tu... until...

...sjetila sam se nedavno kako sam, pošto - priznajem - ponekad padnem na propagandne trikove, kupila neki novi magazin.

sensa se zove. reklamice se točno ne sjećam, ali sve je upućivalo na časopis o tome kako se nositi sa samim sobom. ono, klasične new age spike o ravnoteži, detoxikaciji, prirodnom i tim sranjima. a ja ta sranja volim.

uglavnom, otvorim ja tu sensu a kad tamo - reklama.

pa sadržaj.

pa reklama.

pa text o tome koliko je bitno imati prirodne preparate za njegu, a kad je to već toliko bitno onda je bitno i znati da baš ta i ta firma ima najbolju prirodnu kozmetiku i velnes i toplice i ako uzmeš aranžman za dvoje za ?.???,??kn onda ti kremica neće koštati ?.???.??kn nego 30%manje...

pa reklama

pa text o važnosti zdrave i prirodne prehrane, recimo kao u onom restoranu.

pa reklama.

pa malo članaka o korisnosti svega a to možete kupiti baš za toliko novaca...

pa reklama

pa horoskop (? pretpostavljam, ne sjećam se)

odmah sam se detoxicirala. samodetoxicirala. izbacila sam otrovnu pomisao da opet padnem na takvu foru iz organizma.

budite duhovni! kupite časopis! onaj tko kupi časopis dobiva popust ako kupi pola duhovnosti! akcija! dvije duhovnosti za cijenu jedne! (uz časopis, naravno)

truli kapitalizam!

uz to sam još čula jutros na radiju reklamu za časopis moja kupaonica.

ok, jasno mi je da postoje časopisi o uređenju interijera. ono 'moj stan', 'moja kuća' i to... e, al' sad se to počelo granati. uskoro možemo očekivati moj hodnik, moje predsoblje, moj vece, moj tavan, moj podrum, moja garaža, moj tepih, moj lavabo, moj bide, moja šipka za vješanje u ormaru.

zar u ovoj zemlji zaista postoje ljudi koji to kupuju? i onda što? mijenjaju dizajn kupaone svaki mjesec? ili samo gledaju znajući da nikada takvu neće imati?

a - moram i to spomenuti - najveći paradox u časopis miljeu mi je onaj neki vodič kroz šoping!

mislim!

ljudi ekšli daju pare da bi pročitali di da dalje daju pare!?! i tu nema nikakvog trika! dakle, nije da kupiš sensu pa tamo, kao slučajno naletiš na 3.9485 reklama od kojih taj časopis živi. ti ekšli platiš (!!!), svjesno, časopis koji bi komotno mogao biti i besplatan jer su u njemu samo reklame koje se sigurno tamo nisu našle isključivo nečijom dobrom voljom.

tsja...

ostali smo neko vrijeme bez struje na jobu, a kako je moj posao usko vezan uz struju, tj. o njoj čak i ovisi od kada su hitili van pisaću mašinu spustih se do birtije po neko, oh, lako štivo.

prvi mi je za oko zapeo taj čudnovati proizvod nečijeg bolesnog uma - cosmo...

njega čitaju cosmo djevojke koje nose cosmo gaće, imaju cosmo naočale, cosmo dečka, malo više cosmo ljubavnika, puše cosmo cigarete ili ne puše jer su cosmo. piju cosmo koktele i cosmo mineralnu, jedu cosmo hranu na cosmo mjestima, piju cosmo kave sa cosmo prijateljicama i pri tome - naravno - rješavaju cosmo testove i cosmo životna pitanja.

cosmo djevojke su vrlo cosmosamouvjerene ličnosti. zato im i treba cosmo savjet kako ga cosmovezati ili kako otkriti da on nije cosmo nego je švaler.

u ovu drugu svrhu čak se nađe i 10 (cosmo)znakova da (cosmo)definitivno (necosmo)laže.

pošto bi sada trebala pisati troškovnik koji mi se baš u ovom trenu ne da pisati a trebala bi izgledati kao da nešto radim, prepisat ću vam tih 10 (cosmo)znakova.

1. kada ga zateknete u krevetu sa prsatom instruktoricom S-faktora, a on kaže:'dušo, nije ono što misliš!' - op.zla. - naime, cosmodjevojka je spremna učiti biti duhovita koliko i ovaj prvi cosmoznak da necosmo muškarac (necosmo)laže. ili je samo jako cosmopametna pa popuši foru... ili ne popuši foru ako je kupila cosmo i pročitala 10 cosmoznakova da laže. definitivno

2. kune se da nije stariji od 30, a nikada nije čuo za eminema, myspace, warcraft i wii - op.zla. - dragi moji, te su stvari cosmo! heh...

3. kada ga pitate gdje je sinoć bio, odgovara: 'hej, je li ti to nova majica? izgleda fantastično!'  op.zla - čim vam muškarac ima ovakvu konstrukciju rečenice, možete ga iskoristiti makar za sinhronizaciju talijanske reklame za omekšivač za veš i tako osvetiti njegovu laž crpeći goleme količine novca koje će time zaraditi. ili - ako ste prava cosmodjevojka možete ostaviti tračak nade da je on ipak cosmo jer nitko tko nije cosmo ne bi rekao 'hej, je li ti to...'

4. tvrdi da već ia neodgodiv sastanak baš te večeri kada vam majka dolazi u posjetu... iako mu nikad niste rekli kada točno dolazi! - op.zla - ovo je precosmo za moj mentalni sklop, te moram priznati da nisam shvatila...

5. ako ga nešto pitate, radije zuri direktno u sunce nego da vas pogleda u oči - op.zla - kažu da je zurenje u sunce dobro protiv mrene...

6. Ponekad čak izusti 'volim te!' tik prije svršavanja. - op. zla - to je stvarno cosmosumnjivo. ne vjeruj tipu koji kaže volim te tik prije svršavanja. to je tako necosmo i to je definitivni znak da laže, cosmo. odmah nađi odvjetnika ili bar prekini vezu i vrati se na cosmoput i nađi nekoga tko to ne govori.

7.uposlio je odvjetnika da umjesto njega rješava e-mail prepisku s vama - op.zla - e sad, ovo je tricky... ako je on odvjetnik i unajmio je odvjetnika samo zato da bi se ovaj pisao s vama onda je sigurno dovoljno cosmo bogat/pametan, što su sigurno dobre cosmo osobine jer ćete vi tako ipak imati što za cosmoraditi pišući mailove, a možda je i taj odvjetnik cosmo pa možete imati cosmoljubavnika... naravno, ako je cosmosezona za ljubavnike. obavezno provjeriti u nekom aktualnom cosmo broju prije cosmoakcije!

isto tako može biti da ste toliko cosmo da je unajmio odvjetnika za prikupljanje dokaza o vašem cosmokarakteru koji će upotrijebiti u necosmo svrhe tražeći zabranu prilaska na nekoliko metara.

8. ako se našalite na račun kolekcije pornića, usiljeno glasno se nasmije i kaže da on takvo što ne posjeduje. ostatak večeri provede stojeći između vas i ladice za čarape. - op.zla - kolekcija pornića je tako necosmo. ko je još vidio cosmodrkanje? obavezno cosmo ponašanje je provjera historya kućnog kompa zbog moguće necosmo konzumacije filmića na youpornu. pa to je kao da vas vara! cosmo! oh!

9. strpljivo vam objašnjava da hrpu SMS-ova koju redovno dobija između 1 i 4 ujutro šalje njegova baka koja boluje od nesanice - op.zla - dio opaske nalazi se pod točkom jedan. drugi dio - ima naprednu baku.

10. uvjerava vas da su oni mali ljudi koji se vikendom pojavljuju i zovu ga 'tatice' zapravo povremeni podstanari. - op.zla. - kao prvo, mislim da bi cosmo trebao ponuditi jedan pojmovnik i tako cosmodjevojkama objasniti da mali ljudi mogu biti pod a)djeca, pod b) ljudi niskog rasta, c) imaginarna bića, recimo malik tintilinić

ukoliko je ovo pod c) smanjiti konzumaciju gljiva, bijelih, žutih prahova, zelenih biljnih tvari ili onog što neki nazivaju LSD.

btw, posudila sam od svojih malih frendica modru lastu. mislim da ne trebam ni spominjati koliko je ista ispred cosma :)

kao prvo, svi na happyhoop blog

prijavite se recimo na radionicu šarma ak već ne na hoopdance :)

danas je kišilo

i sutra će

kaže raaadiooooo

tak ide ona pjesmica. s tifom, mislim. islamović već nije valjal. uopće.

osjećam se ko da sam u nekom rainforestu. samo kaj baš i nemam neki view. moj je na vlakove. nekad ih i gledam. s prozora. i mislim si - jel' oni mene mogu uopće skontat u tom vlaku golu, obučenu, s metlom, s hoopom, sa zmazanim noktima od zemlje?

uglavnom, perem kuhinju. generalka. sad sam napravila break jer nemrem skinut onaj jedan šatro filter s nape... izgleda da će morat ostat zmazani.

dobra je mjuza i ni mi teško.

al' će biti kad dođem do fridgea. ne volim čistiti fridge.

dan je počeo zapravo čisto dobro.

išla sam bajkom na job, bila je ugodna temperatura, srela sam jednog simpatičnog stričeka smetlara, podijelila par osmijeha, održavala stalnu komunikaciju sa kolegama biciklistima i psovala rinzole. došla na job i imala zapravo uobičajeni dan.

onda je zval stari i bio tajnovit da bi se na kraju skužilo da je pika opet zbrisala. valjda se prepala grmljavine i - fijuuuuuu...

i nije je bilo cijelo jutro. 

obično kad zbriše, zbriše k meni. što znači prelazak dvije jako prometne ulice, one na kojima ne staju ni pješacima a kamoli psima. i to toliko plašljivim psima kao što je ona.

onda sam sjela na bajk i krenula prema kvartu nadajući se da ju neću vidjeti u stanju u kojem ju nikako ne bi htjela vidjeti, sve pljujući tu kompliciranu pseću situaciju koja je nastala u našim životima, pogotovo od kada smo odselili i buraz i ja a pika je proglašena psom od doma, luka moj, gricko burazov.

tak da uglavnom svi moraju i dalje biti doma jer gricko ne jede kada pike nema, a pika bježi kada luke nema, a luka je kao bolestan bez nas. i to je jedan čudan krug koji, srećom, nekako uspijevamo izvući jer smo svi relativno blizu.

anyway, dolazak u kvart nije puno pomogao jer ju baš nigdje nisam našla. a to je čudno, jer joj do mene u principu nikada nije trebalo toliko vremena.

sjedoh u auto i put matične kuće, usput pobravši starog koji je glupačicu tražio već nekoliko sati lutajući između naša dva kvarta. bezuspješno.

uzela sam luku i krenula prema trenutnom prebivalištu. tamo je - naravno - stajala pika. blatna i potpuno mokra, pa sam si nekak protumačila da je bila u šumi. jbg, prošetala se malo. još namjje i neka teta dobacila da ona sigurno ima šugu. pha! fakat je tak i izgledala. :D

ajde, skulirah se.

onda sam išla sređivati net, pošto smo već jedno petnaesti put formatirali disk...

onda se glupi vajrles diskonektao svake 2 sekunde. pa sam nekoliko sati ćaskala sa ekipom u call centru. pa smo svi popizdili i skontali da se vajrles treba ritualno spalit. pa sam umjesto 20 kupila 10m ethernet kabla. ispalo je sasvim dovoljo. ali nije radilo. pa opet call centar. pa instaliranje mrežne kartice...

i eto me sad. umorna. u iščekivanju nevremena... ali online :D

ok... ajde probajte ovo odraditi. nije nikakav trik, nego samo da vidim da li je faktor iznenađenja i kod vas kao što je bio moj...

dakle, pričali smo jučer baš nekaj o krijesnicama. slatka i romantična bićenca, nema kaj. uglavnom, baš smo se zapitali zakaj krijesnice svijetle, dal' zbog sexa il' zbog klope... a onda smo pokušali zamisliti kaj krijesnice zapravo jedu...

naravno, spas je bio fauna europe - izlizana knjižurina iz djetinjstva sa svim potrebnim podacima.

no - prije nego kaj vam otkrijem kaj jedu, pokušajte i vi zamisliti kaj bi krijesnice mogle jesti. ako hoćete - napišite mi kaj ste mislili....

a ja ću vam

polako

otkriti

ono

kaj je meni

otkrila

fauna europe

a to je

da krijesnice

jedu

PUŽEVE!!! i to golaće i one u kućici...

tom se stvarno nisam nadala. i još sam pod dojmom... heh...