uto - 12.06.2007

...

uf, kako me pere ta neka čudnovata sila za poboljšanjem!
stvarno se ne sjećam kada sam zadnji puta bila toliko uporna...
mirzini (:*) dvdići su stigli i sad imam određene smjernice... nadam se da ću svakog dana sve više i više... jel'... napredovati :D...

jučer smo bili na bebel gilberto.
nekako sam se baš veselila tom koncertu.
na kraju je ispalo tak da smo otišli prije kraja.
katastrofalno loš ton + čudnovato prekenjavanje dotične na stageu...
ok, moram priznat' da ja stvaaaarno nemam pojma kako bi se nosila sa zagrebačkom inertnom publikom.
kao prvo, mislim da bi tonac trebal dobit' otkaz...
kao drugo, mislim da je atmosfera bila potpuno profulana...
bebel ipak radi mjuzu koja je više za slušanje nego za nekakvu chagicu, bar kada je live...
sve je izgledalo tak da je ekipa stajala u nekim omanjim grupicama i brbljala, dok je ona pokušavala obratiti pažnju na sebe ili ponekad stišati ekipu da bi određena stvar došla do izražaja...

uglavnom šteta...


 
posted by zla garderobijerka at 12. lipanj 2007 17:12:00, | 2 comments


bila sam i ja na tako par propalih koncerata, malo zbog ozvučenja,a ponekad i zbog bahatosti mangupa iz publike... pa eto ti samo koncert Bjelog Dugmeta na HIPODROMU, ništa se čulo nije 150 000 ljudi...
pa gde si netala, nema te...pozzz
pet - 08.06.2007

hoopmania

eto darlingzzzz... započela je hoopmania...
dodushe, kod mene traje već gomilu vremena, nadam se da će započeti i kod vas...

spremaju se velike stvari, a o svima ćete moći čitati ovdje
za sada možete vidjeti ogledne primjerke rada, naručiti što vam se sviđa, a ak treba i dati svoj prijedlog, pa mi sve fino napravimo po narudžbici...

kaj da vam velim - divna stvar koja vam u život donosi ooogromnu radost življenja, pokreta, ritma, mjuze, svegasvega...

lalala, dosta samoreklame... odoh se shishnuti...

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
 
posted by zla garderobijerka at 8. lipanj 2007 8:15:00, | 2 comments


joj..pa ja sam to nekad i mogla,a danas...JOK...skroz sam to zaboravila...jednostavno od kad sam se porodila ne mogu mrdnuti kukovima, nisam debela, nego nema šanse da mrdnem i zadržim hoop dve sekunde :))), nemoj mi se smejati...ej,ali mislim da ako se već tim baviš EXIT bi ti došao kao ektra reklama...moram samo da se informišem ima li ikakva varijanta da se to reklamira ovde i sledeće godine što da ne???podučavanje na hiljade mladih tokom popodnevnih sati na plaži,a u noći na tvrđavi...
pa nešto smo razmišljali o tome... makar, za ovu godinu sumnjam (makar su basement jaxxi, jako bi ih htjela vidjeti...) :)
sri - 06.06.2007

...

već polako mrzim i krekere, štapiće, perece, dvopeke a i ajmprem juhu...
danas bi čak mogla pojesti malo riže i ribanu jabuku al' mi je to sve tak fujfujfuj...

jede mi se juha...
to mi je sutra na programu...
juhica...

btw, vožnja pod dimidrilom je fakat zbunjujuća. ko i sve drugo pod dimidrilom...
ali ajde, mogu ustvrditi da mi je sad konačno malo manje osipano tijelo... crvene flekice su se djelomično povukle...

a u petak imam 10u godišnjicu mature... pfff...

za 5u nisam cugala jer smo se prepametno dogovorili u sesvetama u onom nekom odurnom svadbenom restaču, a ja sam vozila gomilu ljudi...
za 10u nebum cugala zbog alergije... a ni papala...
šmrcplač...
šteta kaj se ne drogiram :D

ovak bum totalno straight slušala naklapanja ljudi koje sam jednom davno poznavala...

naravno, utrpali su mi organizaciju. kao i uvijek.
pa sam ih ja fino djelomično iznazivala i pozvala u pivnicu na pivu...
i kud koji mili moji ;)  
 
posted by zla garderobijerka at 6. lipanj 2007 15:47:00, | 4 comments


pa ako za godišnjicu budeš na dimidrilu teško je da nećeš biti drogirana :)...uzgred, svi ti lekovi za odipe rade na tom principu, drogiraju te, uspavaju pa te kao manje svrbi...ah ta medicina :)))
jesi probala što drugo? Meni je doktorica nakon upornog odbijanja Dimidrila dala lijek s kojim ipak mogu normalno živit - Flonidan. Pa... probaj ga kod prvih simptoma. BTW have fun na godišnjici, mi svoju 5. nismo ni obilježili (eto u kakvom razredu sam odrastala :( )
vidišvidiš, bum pitala za taj drugi... makar, odlučila sam da danas nebum pila dimidril... eh, ann, trebala si ti organizirat'! hehehe
pon - 04.06.2007

(j)osip i druge radosti...

dosta mi je! stvarno...

opet osip... opet 8 dana nejedenja. opet pikica u dupe i dimidril. a cijelo vrijeme nisam jela jagode. i mislila sam - ma je, to je od jagoda...
a mogla sam jesti jagode... a nisam... a mogla sam... pfff...

osim toga, dosta mi je i mojhe glave i empatije...
dosta mi je i kenjanja i prekenjavanja.
i cigareta.
i kaosa u glavi za koji sam mislila da je prošao samo zato što drugi misle da je prošao jer je to stvar koja prolazi... ta bol... a ima i gorih problema... i oni svi imaju gore probleme, pa ja trebam paziti da ne brinu...

pa ja glupavo pazim da ne brinu sve dok se ne sretnem sa samom sobom i najradije bi si počupala kosu od boli i jada...
čak sam si smiješna kada plačem, pa prestanem...
jer mogao bi netko doći, mogla bih možda morati negdje otići, pa bi onda oni vidjeli da plačem i znali bi da nešto nije u redu i brinuli bi... a ja ne želim da brinu. kao što ni oni ne žele više brinuti...

njima je to davno zaboravljena stvar...
a ja se ne mogu dovesti do stanja onog krika, pa da mogu dalje, bez straha od ponovnog prolaska pizdarije...

onda se zamislim... koliko me ljudi pitalo kako sam?
ne žele čuti odgovor ako i pitaju, pa ja šutim... nisam tip koji žica razgovore...
pa pričam sama sa sobom.

čak ni tu više ne pišem o tome kako sam, da oni slučajno ne bi imali osjećaj obaveze započeti razgovor ili ne brinuti...

pa pričam sama sa sobom i plešem... to je dobro, kad plešeš... to je potpuno druga razina...

a ponekad mi dođe i da nekom stisnem takvu šamarčinu da odleti u zid, ali ne mogu ni to kad oni nisu svjesni svojih riječi...

zajebavali smo se nedavno da sam se zdebljala i da kak bu nam klub zgledal za par godina - pun debelih citro baba... netko je primjetio da ko da sam trudna... bila sam, rekoh... a onda je taj lik izvalio - pa kaj još čekaš, budi opet, moja je stara stalno bila trudna...
a meni je došlo da mu sve krigle sa stola nabijem u gubicu i da mu vrištim na uho - glupane glupi kretenoidni, nije to tak lako!

njemu je... oni čekaju bebu i nemaju problema...

naravno da sam prešutila jer - šta on zna?
šta on zna o dva tjedna imanja vlastitog mrtvog djeteta u sebi? šta on zna o osmosatnom čekanju da 'to', kako od milja nazivaju sirote nerazvijene plodove, izvade iz mene?
šta on zna o šokom smrznutom tijelu koje čeka pred salom pokriveno plahtom da nešto što je bila bezgranična sreća nestane?
ili o osmijehu na mom licu i konstantnom ponavljanju da je sve u redu, samo da oni ne brinu jer i ovako previše brinu, dok se raspadaš iznutra dok sam sebe ne uvjeriš da je to majka priroda, iako ti, kad se nađeš sam sa sobom, srce ne da disati od jebene boli...

nema on pojma, zato nije ni vrijedan reakcije... ni ne želim da tako nešto ikada itko iskusi... ili, ne daj Bože nešto gore...

uf...
težak dan...
 
posted by zla garderobijerka at 4. lipanj 2007 13:18:00, | 3 comments


ja bi mu stisnula takvu šamarčinu da se ne bi ustao više. da znaš, al ja sam uvijek bila previše impulzivna. svejedno, zaslužio je tu šamarčinu.
sve je to tak bljak fuj. posvuda. al neka je, ko ga je.. šiša. UVIJEK može bit gore. dakle, dobro je.
:( Žao mi je. I znam kako je teško nositi bol u ovom današnjem svijetu, i onda je još skrivati da druge ne dovedemo u lošu situaciju.... zato nadam se da si otišla nekom tko te uvijek može zagrliti, bez riječi, bez pitanja. Meni osobno to najviše pomaže. A nikad neće tuđu bol shvatiti netko tko je nije doživio. Jednostavno je tako, tužno, ali se u mom životu pokazalo istinitim.