zlica u raljama bračnog života

jučer je na trgu bio tompsonof koncerat.

bilo je oko 60.000 ljudi

u gotovo svim medijima taj je događaj bio popraćen u ovakvom ili onakvom tonu.... ali je bio popraćen.

i danas uglavnom na svim vjestima neka crtica sa tog shita.

danas se u parku ribnjak skupilo dosta mladih ljudi.

došli su sa velikom željom da pokažu ljudima i novinarima (:D) da im je stalo do njihovog grada. da ga žele ljepšeg i da ga imaju volju mijenjati na bolje.

došli su ti mladi ljudi i da pokažu da vole park. predivan ribnjak. i da neće dozvoliti da ga se bašbaš vandalizira.

došli su mladi ljudi i farbali koševe za smeće i staru, željeznu binu u vesele boje.

došli su bez najave.

na presicu nije došao gotovo nitko.

čisto sumnjam da će se o tome u medijima pričati danas, a kamoli sutra.

jer puno je binije da je nešto što stalno podsjeća na mržnju prošlo bez incidenata od onog da je netko pokazao želju i volju da veselog duha, osmijeha od uha do uha krene naprijed. u neku bolju, šarenu i čistu budućnost.

... da napišem i trenutni status organizacije.

mi cijelu tu wedding priču shvaćamo prilično olako. da. i ne mislim da je to loše. nema mi smisla trošiti ni vrijeme ni lovu na ne znam kakve pripreme i slično.

uglavnom, preporučila mi zaigrana vila svoju šivačicu vjenčanice. ta teta šnajderica veli na svom sajtu da im treba oko mjesec dana da sve dovedu u red. i tak se ja nisam ni trudila pokušati nazvati prije.

nazovem ja fino danas, a ona meni veli da više ne rade.

pfffff...

ali ajde, probat će me ugurati. ako ne nek odem pogledati tamo negdje. i sad moram, jbg. a neću! odbijam! imati klasičnu vjenčanicu u milijon slojeva, djevičanskobijelu, boje slonovače ili neku već sa velom i hiljadu nabora. neću!

zelena ili nikakva! ajde, možda i žuta...

uz to, izbor benda nam je u osnovi dobar. nisu svadba bend, veseli su, sviraju ono kaj volimo. ali... bend je ko gremlini. dobro, ne baš nakon ponoći, ali nakon određene doze promila potpuno pobenave.

e onda - navodno ima nekih poteškoćica i sa mjestom. navodno su traktorima zagradili put do tamo gdje se mi ženimo. valjda će do 30.8. te iste traktore maknuti.

ima tu i još nekih sitnica...

pffff...

ipak nisam išla z bajkom... jesam rekla da budem? can't recall...

i u autu je prvo svirao true blue od madonne.

mislim da sam bila u ranim dvanaestima kada me jura pital' dal' oću furat s njim. on je imal' 14 tada. i bez obzira na tih 14 ipak me pital za 'furanje', buaha. bil je slatki, crni i baš mi se sviđao. sve se to odvijalo u haustoru od ivone u kojem smo se u to vrijeme nalazili. dobro, više u dvorištu nego u haustoru ali možda je taj dan padala kiša... ko zna.

furali smo jura i ja tak jedno dva do tri tjedna.bilo je ljeto. jura me nagovaral na first kiss a ja sam uporno tražila još vremena. i imal je on strpljenja to neko vrijeme. čak je bilo i par pokušaja poljubljivanja na kaj bi ja zgiljala ko muha bez glave.

frendice su mi pokušavale pomoći pokazujući kak se ljubi na ruci. :D ... nemam pojma kak su one to znale kad se još ni jedna od nas nije ljubila. čak smo satima promišljale kakvi su to savjeti da se ljubljenje vježba tak da loviš jezikom zrno graška u čaši vode (btw, sad znam zakaj se neki ljudi ljube tak grdo i tvrdo :D) ... bilo je tu i dodatnih poteškoća jer sam u to doba nosila fixni aparatić za zube pa se svako malo umiješao netko sa nekom groznom pričom o tome kak su se neki tak zakačili i završili na hitnoj na otpetljavanju od fixnog aparatića ili porezotinama i sl. :D

tu jednu određenu noć svirao je true blue od madonne. jednostavno sam znala da će me sutra poljubiti. ploča se valjda izlizala na toj stvari koliko sam ju puta te noći pustila. i nije više bilo bitno ni kako ni zašto ni što ako... to čudno, pomalo zastrašujuće lijepo iščekivanje ispunilo je noć...

i da - poljubio me idući dan. trajalo je oko nekoliko sekundi. stajali smo kraj nekog auta u ivoninom dvorištu u sumrak. mislim da smo čak igrali skrivača. došao je do mene, primio me, poljubio i rekao - evo ti! neću više furati s tobom!... hahaha!

juri je dopizdilo čekanje na pusu :D.

prošlo je puuuno godina do puse koju smatram prvom pravom. iako se sa smješkom sjetim ove, prve kad god čujem true blue ipak mi je najdraže sjetiti se te prve prave peckavosti kada me poljubio ON. i sjetim se te peckavosti, osjetim tu peckavost svaki puta, svaki dan. čim ga poljubim.

i makar je između naših pusa bilo još puno drugih pusa, meni će ona prva s njim biti prva prava. peckava, mantava, naježilačka... prava...

I've had other guys
I've looked into their eyes
But I never knew love before
'Til you walked through my door
I've had other lips
I've sailed a thousand ships
But no matter where I go
You're the one for me baby this I know, 'cause it's

True love
You're the one I'm dreaming of
Your heart fits me like a glove
And I'm gonna be true blue baby I love you

danas sam od jutra u speedu.

ako se jednosatni put do joba (koji inače traje 10ak min) računa kao speed.

uglavnom, sutra idem bajkom na job, makar me toplotni udar čekao iza ugla. ta odluka morti ne bi ni zaživjela do nekih malko hladnijih vremena ili neke adaptacije na ovu toplinu da ljudi, pogotovo teta u merđi, ne voze tak tupavo. gle, u raskršće NE ulaziš ako naslućuješ da ga NEĆEŠ proći jer s tim ne samo da nisi napravio ništa, tj. ostao si stajati 2 metra dalje od mjesta na kojem si bio, nego ni oni drugi ne mogu proći.

da, merđo tetka, zato sam pomahnitalo mahala ručicama i otvarala usta... a i trubila.

btw, od danas (ako stignem fotknuti hoopiće) stavljam u funkciju još jedan blog.

OVAJ

da, baš taj... opet. tsja...

a kreće i projekt 'kako stati u vjenčanicu uz pomoć hula hoopa'.

no... some other time.

cmok!

to je uobičajeno pitanje u određeno doba dana.

i nema ništ na telki. obično. od kad su ukinuli learya fakat skoro ništ nema. osim trave. ta mi se sviđa.

a mislim i da dr. flajšman glumi nekog murjaka koji ima nekog brata koji je matematičar pa mu pomaže rješavati zločine. al' nisam ziher u to pošto mi je čudno vidjeti ga igdje drugdje osim u životu na sjeveru. a život na sjeveru nemrem prežalit' i moram se polako poslužiti torrentom da sakupim to blago i ponovo uživam.

jučer smo zbog tog problema gledali lunju i mazu. fenomenalan crtić. već sam skoro zaboravila kak je dobar. pogotovo one lude sijamske mace koje izgledaju ko moje. tj. ne izgledaju nego se tak ponašaju. jedini je prob bio kaj nas je lunjo podsjećao na dylana jer smo baš prije gledali beverli hils.

a gledam i reklame. jbg. ako čovjek odluči gledati tv, većinu vremena gleda reklame. one incestuoznopraškaste u kojima sestre dijele sve pa tak i omekšivač su dosegle granicu lošeg ukusa. makar su nekad bile zabavne (recimo, čovjek u kinu uletava tetici a ona mu pokaže omekšivač i tak)...

uglavnom, strašno mi je glupa ona reklama u kojoj tetka cmizdri s rolom vece papira i onda ju dragi nazove i veli joj da ona ima pravo (valjda da je taj papir najbolji, jer je point kak su žene stručnjaci za vece papir) i onda se ona smiluje i da mu rolu.

dobra mi je ona kad teta i striček rade plan kak da odkelje meso s tave pa ona skoči i meseko završi na prozoru. vlado kaže da je lijepo danas vidjeti na teveu timski rad između žene i muškarca.

nije loša ni ona za nogomet kad je tip na operaciji. čudime da na ovim prostorima može biti takva crnohumorna reklama, ali naš je narod slobodouman kad je u pitanju nogomet. onda sve može. i neplaćanje poreza i narodnjaci i mlaćenje žena... pa i ovakva reklama. samo da je nogomet.

a stravična mi je ona kad mama pita da kad će se oni konačno ženiti a ćerkica tugaljivo kaže kad dobiju stan, pa onda idu kadrovi zamišljanja svadbe u penziji. e a na kraju se pojavi neki grob ko iz lošeg hevi metal spota i na njemu roditelji zadovoljno kimaju glavom...

i tak...

dobro jutro...

:)

naletih na jednog davnog mojblog genija, čovjeka koji me znao beskrajno nasmijavati i definitivno biješe negdje pri vrhu moje top liste namilijih blog (s)pisatelja.

ivane, di si jebote?!?

ivan.mojblog.com/arhiva-3-2005.html

bilo bi mi strašno drago kada bi me konačno prestali maltretirati.

kada bi me za promjenu netko pitao kako sam.

kada bi netko za promjenu pokušao razumjeti ZAŠTO grizem i zašto se branim.

kada bi me barem malo pustili na miru sa tim glupavim mind games.

kada me ne bi vrijeđali.

kada se ne bi naslađivali.

kada ne bi očekivali da shvaćam vaše razloge za glupavo ponašanje. za psihičke poremećaje. za igranje igara. i da ih uvažavam i poštujem.