uto - 31.05.2005
ilonka je jednom davno objašnjavala ljubav. ja sam onda još bila u pubertetu, dakle, bilo je to davno :).
point je bio slijedeći - ako je najveći seljak a ja ga volim, onda je on moj seljak.
često sam se kasnije znala sjetiti te rečenice.
znalo mi se masu puta desiti da sam s nekim i sve je ok, to je, kao, velika ljubav. al' neka bi sitnica iritirala do bola.
način izgovaranja riječi, žvakanje, gesta... ok, mislila bi si ja... pa to je samo mala stvarčica koja se treba zanemariti...
na kraju bi uvijek izgledalo kao da je baš ta mala stvarčica željela upozoriti na činjenicu da zapravo neidemo zajedno.
svi imamo faze kada nam se netko svidi, kada ne želimo biti sami, pa pristajemo na kompromise.
tada se mogu desiti dvije stvari
- da zanemarujemo iritantne sitnice sve dok nakon određenog perioda zaljubljenosti tih sitnica ne bude sve više i više
- da pokušamo promjeniti onog s kim smo prema nekoj našoj projekciji onog s kim bi željeli biti...
zapravo ne mogu odlučiti koja je gora!
i nijedna ne znači ljubav...
ljubav je kad nekog voliš kad žvače, kad žmiri, kad priča, kad šuti,
kad je ljut, kad je bubani, kad ima osip, kad mu smrde noge, kad te
takne, kad slini dok spava, kad se podriguje, kad ima masne prste, kad
je znojan, kad nije pročitao neku bitnu knjigu ili pogledao bitan film.
ljubav je kad ti nije bitno da li zna tablicu množenja, pa računaš za
njega, kad voli drugačiju muziku a tebi ne smeta, kad ide na tekme
(fala bogu, nemam taj prob;)), a ti mrziš nogomet...
ljubav je kad znaš da sve te stvari čine njega ili nju...
kad znaš da bi izostanak ijedne te stvari učinio od tvoje ljubavi nekog sasvim drugog. nekog u kog se nisi zaljubio.
no, mi se, zaluđeni idejom nekog svog ideala, bacamo na posao
oblikovanja, u nadi da ćemo dobiti baš onakvu osobu kakvu smo sanjali
cijeli svoj život.
ajmo sad sagledati stvar iz druge perspektive.
uzmimo da smo normalna osoba koja se voli, koja se gradila. i zaljubimo
se. i taj netko očekuje da se promjenimo. kakva bi bila naša reakcija?!?
kajaznam... gledajući prema sebi - stvari su vrlo jednostavne...
ima ona jedna - obitelj ne možeš birati, prijatelje i ljubavnike da!
pa, ja sam takva, savršeno nesavršena, puna mušica, sebična, razmažena,
melankolična, mazna, promjenjivog raspoloženja, glasna, smiješno se
smijem, volim biti sama ponekad, tupim određenim stihom cijeli dan,
kažem pa ne napravim, gasim čikove u šalice od kave koje stoje u sobi
već neko vrijeme...
ali to sam sve ja.
pa ko hoće - nek izvoli! kom se nesviđam takva , u svim svojim malim nesavršenostima, taj me ne treba ni imati u životu.
tako se postavljam i prema svojoj okolini. ako si mi iritantan u bilo
kojem pogledu, ja ću se maknuti. netko će te tvoje mane smatrati
slatkima. a to sigurno neću biti ja.
i gle čuda - idealna muzička pozadina!
chriss cornell:
She can do anything at all
Have anything she pleases
The power to change what she thinks is wrong
So what could she want with me?
But wait just one minute here
I can see that she's trying to read me
Suddenly I know
She's going to change the world
But she can't change me
No she can't change me
Suddenly I can see everything that's wrong with me
But what can I do?
I'm the only thing I really have at all
posted by zla garderobijerka at 31. svibanj 2005 10:38:00, |
čet - 26.05.2005
izbjegla sam se...
realnu.
upala sam si
u usta.
izvukla se takvu.
želim se ovakva.
raščupana.
svoja.
da te pretvorim
u dijete
dok me voliš.
naučit ću te igru...
zove se život.
igra se tako da griješiš.
igra se tako da plačeš.
ponekad.
igra se smijehom.
gubljenjem.
vraćanjem.
naučit ću te igru...
ali me pusti takvu.
zgužvanu.
tvoju.
izbjegla sam se...
realnu.
sinoć.
u gutljaju bevande
koja čak nije bila moja.
izbjegla sam se.
realnu.
gledajući magdalenine prste.
i žice.
gledajući riječi iz njenog grla.
Suzanne takes you down to her place near the river
You can hear the boats go by
You can spend the night beside her
And you know that she's half crazy
But that's why you want to be there
And she feeds you tea and oranges
That come all the way from China
And just when you mean to tell her
That you have no love to give her
Then she gets you on her wavelength
And she lets the river answer
That you've always been her lover
And you want to travel with her
And you want to travel blind
And you know that she will trust you
For you've touched her perfect body with your mind.
izbjegla sam se...
realnu.
da se nađem.
posted by zla garderobijerka at 26. svibanj 2005 13:23:00, |
sri - 25.05.2005
evo kaj je lik napisal na iskonovom forumu pod naslovom kako da ju nagovorim na lignju?...
mislim, vjerujem da je zajebancija, smijala sam se pol sata....
phahahahahaha...
btw, dobar tek :)
dakle:
Ne znan tocno odakle da pocnen. Iman 28 godina i u sritnoj san vezi vec godinu i po. Sexualni zivot nam je odlican, samo sta meni nesto fali ili bolje rec iman veliku zelju probat sa curon jednu stvar. Naime ovako, u mladjim danima san volija eksperimentirat drkajuci pa san tako jedanput proba penetrirat u unutrasnjost lignje. Gura san ga u unutrasnjost lignje rukon stiskajuci ulaz u lignju kako bi odrza stimulativni stisak. Od onda san posta ovisan o tome.
Uvik san volija drkat, a nisan prestaja ni u vezama. Koji put bi nakon sta bi svrsija u lignju je opra, ispeka i izija. Tako san jedanput mojoj curi jos na pocetku veze za veceru ispeka lignje u koje san svrsija. Nisan ih opra. Totalno me napalilo sta ih je pojila i pofalila njihov okus. Posli te vecere zavrsili smo u krevetu iako je ona imala menstruaciju. Sve je islo kako triba dok ona nije pocela prigovarat da mi penis vonja na ribu. Naravno da san ga opra nakon igranja s lignjon, ali taj vonj je ipak osta. Zasmetalo me sta mi je prigovorila za miris pa san joj odbrusija da to njena menstruacija vonja na ribu. Znan da je to bilo glupo, ali u tom trenutku mi se parilo ka prikladan nacin da se izvucen. Nismo se posexali do kraja jer se ona naljutila. To je bilo davno, a od onda san pazija da nema mirisa po lignji kad se sexamo. Brisa san penis vlaznin higijenskin maramicama koje san kupija u DM-u.
Ono radi cega pisen sve ovo je moja zelja da koristin lignju i u sexu. Jako me napaljuje ideja da penetriran u svoju curu s lignjon navucenon na penis (ka sta je inace navucen goldun) i da ju tako jeben dok me krakovi od lignje (koji naravno ostanu izvan vagine) triskaju po testisima. Jos me vise privlaci ista ta koncepcija samo u analnom sexu (analni smo imali desetak puta i oboje gustamo u tome).
E pa sad kad imate uvid u situaciju, da konacno iznesen problem. Kako da predlozin curi sve to? Inace imamo jako dobru komunikaciju, sve jedno drugome govorimo i osin ovoga neman nikakvih tajni pred njom. Razmislja san da stavin lignju ispod kreveta pa je usrid sexa nataknen i tako udjen u curu, ali mislin da bi joj to bija šok. Ipak je triba pripremit na vizitu jedne morske zivotinje njenin genitalijama. E pa sad slusan savjete kako da joj objasnin, tj. predlozin ovo. Konstantno razmisljan o tome i sta vise mislin o tome to mi je normalni seks sa curon sve nezanimljiviji.
Pomozite.
Pozdrav od onoga koji je cesto na peskariji.
posted by zla garderobijerka at 25. svibanj 2005 16:05:00, |
počelo je s malom lunom....
i mojim lošim raspoloženjem...
- stara, buš me šišala?!?
- si sigurna?
- da!
- ok
šišnla me malo...
e, onda sam se ja još malomalo šišnula kad mi se nije dalo delat ništ drugo...
e, onda je petra bila hrabra.
petri se sviđalo kak sam se ošišala sama...
pa me nagovarala da šišam i nju...
petra ima ravnu kosu. ja ne, pa me boli qratz. kaj god zrežem dobro zgleda... bar meni, a to je jedino bitno... ne vidi se da je krivo....tj. obično je tolko krivo da zgleda ko da baš tak treba bit.
i tak je petra jučer ošišana... tj. njena ravna kosa.
skoro je trebala potpisat da to radi na vlastitu odgovornost.
malaluna šiša stručno. uspoređuje. gleda kaj treba.
ja ne.
ja sam šišam, pa kak ispadne...
i ispalo je super za petru.
za mene su ispale dvije ozlijede lijevog kažiprsta:
- skori ostanak bez istog zbog zarezivanja škarama - brzo je prestalo curiti
- još jedno zarezivanje čisteći žilet
e, onda se i meni šišalo.
i tak smo se mi razgovarali i ja sam se igrala žiletom...
i ošišah se.
dosta.
i dobro.
valjda...
mislim, sve je krivo, al' tak treba bit...
i imam dva ili tri repeka favorita :)
posted by zla garderobijerka at 25. svibanj 2005 10:37:00, |
pon - 23.05.2005
da, ja jako volim svoju pincetu...
da, ja se jako vežem za stvari...
ne, ne smatram to psihičkim poremećajem, to neodrastanje i uvjerenost da stvari zapravo nisu stvari, tj. jesu ali i one kao takve mogu biti one a ne samo ono...
no, to je jedna sasvim druga priča...
nego - oh da - živim u kreativnom neredu. ok, trenutno bi se ovo 'kreativan' moglo izbaciti. dakle, trenutno živim u neredu.
oni koji se razumiju u vile, gnome i ina stvorenja, znaju da gnomi (bar mislim) žive u neuređenim vrtovima...
e, tako sad mala nestašna bića žive u mom neuređenom neredu.
ja ih zovem lari, po onim malim kućnim duhovima koji skrivaju stvari, npr. ključeve...
vratimo se na početak...
ja volim svoju pincetu. baš je onakva kakva mi treba. odmah iščupa sve kaj hoću. a to je rijetkost među pincetama...
i uvijek kad mi ne treba je tu negdje. smeta mi. želi valjda pažnje il' kaj već jedna pinceta želi u svom životu...
a kad ju trebam, onda ta mala bića valjda dođu pa mi ju sakriju... ili se ona sama sakrije?!? dada, to je bolja teorija! ona je zapravo uvrijeđena jer ju stalno mičem kad mi ne treba, pa ode kad mi je potrebna...
dobro je to kaj se uvijek na kraju smiluje pa mi se pokaže :)))...
posted by zla garderobijerka at 23. svibanj 2005 17:24:00, |
eto...
zlaja se udaje! to je kul. u subotu sam dobila pozivnicu i skoro prouzrokovala neodržavanje svadbe objašnjavajući zlajinom budućem mužu kak da ipak ima psa :)))... - ma, sam ga donesi doma, kaj?!?... zlaja me skoro popapala.
sve me strah te svadbe... zlaja se udaje, to znači da bu trio fantastikus (a.k.a. opće opasnosti) na okupu...
sheepa, zlaja i ja... ekipa iz aktivnih studentskih dana... eh...
anyway, nedjelja je bila komična.
gledanje troje navodno odraslih ljudi (tata, njegov best friend i bratić) kak tovare fridge u kombi uz tatine dječačke krikove - gle, kak je dobar kombi! sve stane! oću kombi! oću kombi! i spremanje cuge za more bilo je fantastično... smijeh do suza.
bila je tu i baka.
baka je u domu, pa dođe svaku nedjelju k nama na ručak.
baka je malo hipohondar.
baka je zagorka.
u bakinoj familiji si zdrav kad si debeli. tj. onda si 'taman'. kad zmršaviš - ne gine ti neko zlo.
od kad je u domu, baka je smršavila. zato sad ima normalniji tlak. nekad čak i nizak. al' to nije dobro jer joj 'visi koža' i uopće je nema (a ima je, bez brige).
baka jedva dočeka da dođe k nama.
jer je tu njen tlakomjer.
u domu ne mjere tlak tak često, veli ona... jednom, možda dva puta dnevno.
čim dođe odma veli - evi, daj mi donesi da si zmjerim...
i tak ja njoj dopeljam. i zmjeri ga ona. - daj pročitaj kolki mi je...
bil je 230/160... onda je okrenula tlakomjer na pravu stranu i zmjerila ponovo, pa je bil 130/68... phahaha...
e, onda sam otišla na bazen. uopće mi se nije dalo. na bazen idemo mala branka - mamina frendica i ja...
babe su na aerobiku u malom bazenu a nas dvije iskorištavamo prazan bazen.
nije mi se dalo plivat pa sam se malo zajebavala u praznoj traci. onda sam fino prebacila nogice prek onog metalnog i malo plutala spavajući. onda su branka i njena kolegica zaključile da je to dobro za kičmu, pa da idu one probat...
sve kaj mogu reć je da sam se ja skoro ugušila od smijeha, a njih dvije od utapanja :)))...
e, onda smo kod daneta gledali tv. ja baš ne gledam tv, pa mi je to bilo super...
i gledali smo 'tko pjeva zlo ne misli'...
e, onda je moj novopreseljeni kva pitao - patak, ideš ti kod mene?!?
onda sam ja rekla - da.
onda sam mu ukrala poplun pa se smrznul.
onda me pustio da spavam ujutro i probudil me sa cmokom i kavom. njamnjam... nice jutro...
i kajaznam...
baš sam nemaštovita danas :)))
a kak ste mi vi?!?
:)))
posted by zla garderobijerka at 23. svibanj 2005 12:08:00, |
sub - 21.05.2005
ma da, znam da je to strašno glupo, al' u zadnje vrijeme imam tu fobiju od boje za kosu...
dada, baš fobiju...
i svaki put ju zmućkam i krenem metat al' ju onda hitim u smeće...
danas sam ju imala na glavi 20 minuta uz ogroman napor, hahahahaha
ja nisam normalna!
posted by zla garderobijerka at 21. svibanj 2005 16:32:00, |
sri - 18.05.2005
šok1
budim se ja tako u ponedjeljak u totalnoj panici...
jurcam po svom plejsu u kojem obitavam zadnjih dana panično tipkajući sheepin broj. tipke ne rade. ne znam zakaj se to telefonu nekad desi (svaka stručna pomoć dobrodošla).
lupam ja telefonom po štoku od vrata u nadi da će se nekaj pospojit i samim time napravit da tipke prorade. no sila rijetko urodi plodom, pa je najbolji način spojiti svoje crnogorske i dalmatinske genske četvrtine, skupit snagu, skuhat kavu, sjest i probat sačekat da telefon proradi.
i tako ja ritualno skuham kavu, sjednem za komp i chillam puštajući te, jel, gene da prevladaju...
ma, kak mi je već ispit?!? jebate, vrijeme leti, ja od prije istre nisam radila aaapsolutno nikaj... i već je kraj mjeseca?!?
... čekček... ak je meni bio rođendan u petak, to je bil 13i... onda nema šanse da je zadnji petak u mjesecu ovaj petak, jal'?!? jooojjj, glupačo sa klasičnim obrnutim hiiiiiii reakcijama!!!
da, to ja stalno radim... stalno idem hiiiiiii, al' se h izgovara tak da se zrak udiše a ne izdiše... obično to radim kad nekam metnem mobitel - recimo na mjesto za to predviđeno, što znači neuobičajeno za moje ostavljanje mobitela, ili recimo kad upalim auto pa zabrijem da di su mi ključevi od auta... imam tolerantnu okolinu, pa preživljavam... na moj obrnuti hiiiiiii krene lančana reakcija iste te okoline u obliku: - tu su ti ključevi/mobitel/ruksak/glava/pas/auto...
no, uglavnom... chillam ja tako već par dana. i danas meni dođe poruka od djevojke koja je u mobu zavedena pod anafax. 'e, jel' ideš ti na horvata u petak?'... heh, nasmijem se ja! pa nisam samo ja zabrijala! idemidem, al' koka... to ti je onaj idući petak ;)...
nijenije... ovaj... idući petak je praznk...
e pa, jebo praznike!!!!!!!
totalna panika! pa ja trebam naučiti horvata za 24 i nešto sitno sati!!!!! AAAAAAAAAAAAA!!!
posted by zla garderobijerka at 18. svibanj 2005 21:51:00, |
kao mali manijak sakriven u obližnjem grmlju, hrpa dragih tonova zaskočila me s leđa...
sjećanje na sjećanje koje ne postoji.
sjećanje na grč u želucu.
jutro koje se nije dogodilo.
miris koji nisam upoznala.
dodir koji sam stvorila sama.
koliko izgubljenog vremena...
izgubljenog, kažem...
koliko mašte...
dobivene...
i prava prilika u pravom momentu.
sada tvoja ruka prolazi kroz mene. ja sam iluzija u tvom svijetu. lijepa, ljepša nego ijedna tvoja stvarnost.
lik oblikovan u mašti, sa sve dodanim bojama i mirisima koji su te činili boljim, a bez pokrića, ostali su mali osmjeh kada me zaskoči zvuk...
osmjeh zbog moje gluposti...
slatke, naivne gluposti...
u don't know me...
a nikad i nisi...
posted by zla garderobijerka at 18. svibanj 2005 11:45:00, |
uto - 17.05.2005
uf, kako ne podnosim omalovažavanje svog fakulteta!
ok, istina je da je katastrofalno stanje na istom, da ga upisuju poluidioti, ali fakultet kao fakultet ima vrlo veliku važnost za buduće generacije.
pa tamo bi se ipak trebali stvarati ljudi koji će odgajati djecu!
to znači da ništa nije beznačajno!
to znači da likovni ne znači crtkaranje, glazbeni svirkanje a tjelesni vježbanje.
mrrrzim kad mi netko dođe sa stavom - pih, pala si tjelesni, phahaha!
uf!
nabila bi ih onda u glavu!
da, pala sam jebeni tjelesni.... i naučit ću ga dovoljno dobro da tebi, budalo, jednog dana ne sjebem dijete!
posted by zla garderobijerka at 17. svibanj 2005 13:32:00, |
pon - 16.05.2005
sad svira...
nisam čula tu stvar godinama...
evo je sad....
When I’m feeling blue
all I have to do
Is take a look at you
then I’m not so blue
When you’re close to me
I can feel your heart beat
I can hear you breathing near my ear
Wouldn’t you agree
baby you and me got a groovy kind of love
Anytime you want to
you can turn me onto
Anything you want to
anytime at all
When I kiss your lips
I start to shiver
Can’t control the quivering inside
Wouldn’t you agree
baby you and me got a groovy kind of love
When I’m feeling blue
all I have to do
Is take a look at you
then I’m not so blue
When I’m in your arms
nothing seems to matter
My whole world could shatter
I don’t care
Wouldn’t you agree
baby you and me got a groovy kind of love
posted by zla garderobijerka at 16. svibanj 2005 16:03:00, |
kako nastaje put?
vijugav ili ravan...
na koži, u šumi, u masi ljudi...
u nečijem životu...
kako nalazimo put?
do nekog ili nečeg...
zašto put poštujemo?
zašto rijetko tko radi svoj, nego uvijek ide nekim tuđim?
tko je izmislio put? sasvim mali prapovijesni puteljak?
jel' njegov spomenik stoji negdje?
jel' mu prinose žrtve?
ili je i on zaboravljen kao i izumitelj boce, čaše, veš-mašine i pegle?!?
posted by zla garderobijerka at 16. svibanj 2005 10:27:00, |
sub - 14.05.2005
zaista mi nisu bitni pokloni... tj. nije mi bitna njihova materijalna i
ina vrijednost. draže mi je kad mi netko pokloni granu s obližnjeg
drva, al' da je od srca, nego da mi netko da briljantnu ogrlicu...
ali su me ove godine strašno iznenadili...
sitnice koje daju do znanja da te ljudi koje voliš vole...
možda to sad glupo zvuči - kroz poklon shvatiš nešto što bi trebao saznavati svaki dan...
iako sam ja to znala cijelo vrijeme, danas - prčkajući po stvarčicama
koje su tu ostale od sinoć, shvatih da sam zapravo ostala textless...
oni me stvarno poznaju!
onak, ni jedna stvarčica nije bez smisla! nije bez veze izabrana
sitnica koja će stajati na polici, kupljena da se ne dođe praznih ruku
- to su sve sitnice koje toliko puno znače... i koje mi daju do znanja
da ja značim njima...
i makar svi zavrijeđuju jednaku pažnju, moram priznati da su me dvije
stvari stvarno zatekle... tatin poklon - njegov vjenčani
prsten...
sada mi svira fantastičan album od van morrisona (dane! formidable!
fantastičan je!)... to mi sada kompenzacija pošto nas nisam sve mogla
jučer voditi na koncert u milano (a i danas je opet koncert u
milanu!)...
ići ćemo jednom! moramo!
gledam na lunchin kravasti satić (zalijepit ću sutra!:)), tepem u
pepeljaru od megi i kreše (e, koja je promjena imat pepeljaru!hahaha)...
tu je još i fantastična knjiga sa fantastičnim stvarčicama za
upotpunjavanje biljnog blogića od davida, presladak handmade privjesak
od brezinog drva od duška (ide na retrovizor što prije!), cedejić sa
dugo smišljanom rečenicom od kva, i dritovo pjevanje dean martina u
ilegali u purgu (nije bilo pod prozorom ali - cmok!)
toliko lijep dan! dva divna buđenja, krasna noć i ona divna,
jednostavna atmosfera u kojoj gledaš sva ta lica koja te okružuju i
srčeko ti je veliko ko svemir! i najrađe bi da imaš ooogromne ruke, pa
da ih možeš sve obuhvatiti njima i reći im što oni znače tvom malom
velikom životu... kroz male velike stvari... koje su me naučili da znam
cjeniti više od ičega...
hvala vam na tome!
:)
posted by zla garderobijerka at 14. svibanj 2005 18:12:00, |
pet - 13.05.2005
imam točno 26 godina i nekoliko minuta...
rodih se, naime u 11,45....
i baš se veselim tom jednom zapravo obično neobičnom danu. danu kji je samo moj... onak... danas mogu sve. mogu šetat gradom, papati sve za kaj inače nemam love, kupit si neku glupost, radit sendviče za ekipu...
onak... mogu svesve... a zapravo nikaj nije drugačije. dan je ko i svaki drugi a nije... hehe... i uopče ne kontam ljude koji ne vole svoj rođendan... fakat ne kontam. onak - pa to je baš lijepo - rodio si se baš i opet se rodiš svake godine...
nova godina je izmišljena za tulum. a rođendan za nove početke... ili nove nastavke... ili ne znam.... uglavnom... rođendan je samo za tebe...
i samo je tvoj... i to je ql... i da....
cmok!
posted by zla garderobijerka at 13. svibanj 2005 11:58:00, |
You say it's your birthday
It's my birthday too--yeah
They say it's your birthday
We're gonna have a good time
I'm glad it's your birthday
Happy birthday to you.
Yes we're going to a party party
Yes we're going to a party party
Yes we're going to a party party.
I would like you to dance--Birthday
Take a cha-cha-cha-chance-Birthday
I would like you to dance--Birthday
Dance
You say it's your birthday
Well it's my birthday too--yeah
You say it's your birthday
We're gonna have a good time
I'm glad it's your birthday
Happy birthday to you.
posted by zla garderobijerka at 13. svibanj 2005 11:06:00, |
čet - 12.05.2005
neko od susjeda kuha ono nekaj od čega se miris uvuče u tkaninu, pa smrdiš cijeli dan. a meni se ne da zatvarat prozor. uopće ne kontam di to kuhaju da se miris dovukao i do mene....
ne volim kad je ovakvo bistro vrijeme a mene buba glava. al' tak mi i treba kad imam luđačke porive razmještanja i čišćenja.
sad sam zadovoljnija prostorom u kojem obitavam.
mrzim pre sterilne prostore.
imam tu jednu dozu neurednosti koju nazivam simpatičnom. mislim da se mora vidjeti da netko u prostoru živi i djeluje, jer tada živi i sam prostor.
i bježim od ljudi koji svaku svoju stvar ili prostor doživljavaju kao nešto što se mooora straaaašno čuvati...
pa šta će mi fotelja ako ću svaki puta u nju sjedati s nekim grčem?!?
šta će mi tepih nad kojim se mora bdjeti?!?
uopće mi nije jasno kak ljudi dođu na ideju da si tak zakompliciraju život zbog gluposti i svoj dom pretvore u mjesto koje uzrokuje čir na želucu...
long liv spejs rejs, long liv molvania!
posted by zla garderobijerka at 12. svibanj 2005 11:33:00, |
uto - 10.05.2005
jednom ću sakupiti sve vrste svog pms-a koje sam zabilježila baš na ovom blogu. i onda bum izdala knjigu 'vrste pms-a i kako ih preživjeti' ili možda 'živjeti s pms-om'. na naslovnici bu bila slika neke nasmiješene trash žene, a na odostraga (!) moja fotka, s trajnom napravljenom samo za tu priliku. i privremenim zlatnim zubom. i još bum išla glumičiću da mi napravi kju boru, jer niko neće kupovat knjige od mladih lijepih djevojaka koje imaju peemes, nego od onih koje su već nadrkane babetine u post menopauza fazi...
oh, pa to mi i ne treba - sve se da sredit u photoshopu! heh!
nego...
kako je ovaj mjesec?!?
pa, uuužasno sam dobre volje i hiperaktivna ko mala pčela zunzalica, a tak sam vrijedna.
ukoliko imate kaj za čistit, neki tavan ili podrum, ili ak vam treba renovirat kuću/stan/sobu, javite se, al' brzo! imate još manje od tjedan dana!
danas sam krenula maaaalo pospremit stanić u kojem obitavam kao takva.
makla sam krevet, porazmjestila obadvije sobe, obrisala svaki jebeni komadić ičega što tamo postoji i još mi nije dosta.
krešo je došel s namjerom da uči. biće da je i on u nekom ludom peemesu za muške koji se može kupit na obližnjem kiosku. pa je i on delal.
učili naravno nismo!
al' je bilo produktivno...
k
i dobila sam račun za dsl.
0 kuna.... o da.... 0 kuna....
hehehe
i sad još idem prati i čistiti i svakaj nekaj i da....
i lalala....
za 3 dana mi je rooooođeeennndaaannnnnn!!!!
posted by zla garderobijerka at 10. svibanj 2005 16:23:00, |
pon - 09.05.2005
to je baš ono
što je baš tako
trebalo oduvijek biti
da, baš onda
u onom dijeliću sekunde
kada ti se kapak sklopi
i trepavice spoje
baš onda ću znati
koje ti je duša boje
posted by zla garderobijerka at 9. svibanj 2005 23:53:00, |
... nakon nekoliko dana pokušaja otimanja njenih organa...
sinoć bila na muriji do milijon sati. simpatični stričeki, stvarno jesu...
moć neta je velika, to sam skontala. zato se i vratila. pročitao netko na forumu našem citroenofskom da je maznuta i vratila se ona dan nakon toga... hihi...
ima par tih citro lešinara po zagrebu koji mažnjavaju svaki auto koji stoji malo dulje od tjedan dana. i onda na drugom kraju grada osvane za par mjeseci neki novinovi.
anyway, žao mi je kaj je taj netko malo rasturio dy - prednju šajbu, haubu, krovek, bočno staklo... baš šit. a 100% sam sigurna da nisu klinci i sl.
jbg.... glavno da je ona sad domeka.
posted by zla garderobijerka at 9. svibanj 2005 8:43:00, |
pet - 06.05.2005
Draga skvikacica,posto nisi tu,evo ti jabuke (trijeznog) da te razveseli.pusa sa shanka kod zle garderobijerke.
posted by zla garderobijerka at 6. svibanj 2005 22:49:00, |
ukradena je crvena dyana (citroen za neuke:)) na području kruga (odmah preko puta policijske stanice, pih, koja ironija!)...
mooolim vas da otvorite oke i da mi javite na pp ak ju vidite... a možete i zahaltat onog ko ju vozi i nabit ga u glavu na moju odgovornost... i pozvat muriju... i jebat mu sve po spisku...
anyway - opis:
dyana (na spaček!), crvene boje, bijeli platneni krov, moguće sa različitim gepekom ili sa ovim sa slike, samo kaj na sredini ima ovalnu hr naljepnicu a sa lijeve strane markerom piše - didi, the wicked cowgirl.
ima žute presvlake na prednjim sicevima, biljarsku kuglu na mjenjaču (narančastu), zadnju kožnu klupicu od 2cv speciala i pepeljara je pofarbana u neku temeljnu crvenu boju. na prednjoj šajbi sa vozačeve strane u donjem uglu ima naljepljenu izbljedjelu slikicu neke kravice, a na unutarnjem retrovizoru blue bear naljepnicu...
to je sve kaj se za sada mogu sjetiti...
uf....
a sad odo radit!
šmrc... spale je ostal bez sestrice... a bratić bez tutacha... :(...
zli ljudi, zli!
posted by zla garderobijerka at 6. svibanj 2005 20:34:00, |
sjedosmo tako sinoć na mjesto s dobrim pogledm na natpis mog, od danas, novog/starog radnog mjesta. i neam pojma kak, dotakli se mi svih onih stvarčica kad smo bili mali... ono, štrumfeka - baš smo skužili kak nam je svima bila super špica i baš onaj dio kad veli 'ako budete dobri, možda vidite i štrumfove', pa onda one epizode kad im dođe ona ptičurina kaj ide haulihaulihauli.... onda snorkijevaca, pa letećih medeka, bipsića i blufonaca. e, a čim smo spomenuli blufonce, meni je u usta došao okus onog odurnog al' nekoć tako popularnog kričavozelenog želea blufonastog... se sjećate toga?!? ono kaj zgleda ko nuklearni otpad... možda smo nakon tog i svjetlili u mraku, ko zna...
uglavnom, nemrem maknut sjećanje na taj okus još od sinoć. ono nekaj kiselkasto slatko kaj smo jeli valjda samo zato jer je bilo fora, a ne jer je bilo fino...
pa onda one okrugle žvake s kojima smo si mazali usta i koje su se mogle žvakati cca 5 minuta jer bi se pretvorile u kamenje.
joooj, svačeg smo se sjetili...
kak nam je svijet onda izgledao velik!
mi bi ko klinci haračili kvartom na bajkovima, al' smo si sami odredili granice. onak, sve nakon kraja ulice bio je svijet. ogroman i nepoznat i budio je strahopoštovanje i znatiželju. i zbog znatiželje su se granice pomicale...
milijon smo puta mogli izgubiti glavu.
i onaj feeling prašine na cijelom tijelu, kad dođeš doma pa te razdvoje na dio koji se pere u veš mašini i na dio koji se hiti u kadu da se odkori...
i krastava koljena... taman ti zaraste, pa se ponovo spizdiš i opet iz početka - bivacin sprej se kod nas doma trošio u ooogromnim količinama.
imali smo tu i šumicu. u šumici smo imali skloništa i prijestolje na kojem je sjedio moj buraz. ratovali smo s brdom do. oružje?!? pa mi cure smo bile zadužene za izradu blatnih gruda, šiljenje strelica, a muški su radili lukove.
buraz i bratić su bili opsjednuti svemirom i svim tim stvarčicama, pa su se znali provuć u ruđer i od tam mažnjavat svakakve stvari i zakopavat u dvorište. ja tvrdim da su to neke radioaktivne tvari, jer nam vrt krasi izuzetno bujno raslinje, a i mobiteli baš ne šljakaju dole, hehe...
e da... i obožavali su kemiju! tak da su nam u veceu godinama stajale bočice sa natpisima - otrov!, otrov!, otrov!, jedan od otrova!,...
i obavezno bi šišali moje teško stečene barbike (za jednu sam čak burazu maznula dolar i otišla ko kikačica u djuti (joooj, sjećate se djutića?!?) po barbiku koju sam kasnije skrivala pod krevetom i grizla se do besvjesti zbog ukradene love! zato sam im valjda i dala da ju ošišaju i pofarbaju u ljubičasto!:)) jer 'nemre svemirska barbika imat dugu kosu, di si to viiidlaaa?!?'
jojoj, kak je to bilo suuuper! igranje skrivača, lovice, svađe, tučnjave, padanje s bajka, badminton, nogomet... uf... staaaalno smo se nekaj igrali i bili na zraku i radili pizdarije... i jeli eurokrem blok...
sam se nadam da će i moja djeca tak...
pa makar im ostao i neki oduran okus na fluorescentno zeleni žele u ustima...
kasnije postane nekako odurno drag :)...
eh...:)
posted by zla garderobijerka at 6. svibanj 2005 9:20:00, |
čet - 05.05.2005
nekak mi paše ova jutarnja kišica.
valjda bu konačno oprala svu sparinu...
btw, bila sam jučer na svom job mjestu i s ponosom izjavljujem da je ovaj petak svečano otvaranje šanka pod nazivom 'kod zle garderobijerke'... + sviraju swingići (skviki, jesi u blizini?!?:)))
valjda bum bolja prodavačica piva od garderobijerke. konačno nebum slušala dobro mi poznate i ustaljene gluposti od pijanih ljudi. sad me eventualno mogu davit za pivu, al' to je maximum... duboko se nadam.
i tak... gledam sad ovo proljeće. i sve ostalo postaje nebitno.
jer ono kaj nas okružuje vrijednije je od svega.
trud koji jedna voćka ulaže u cvjetanje, a kasnije i u stvaranje samog ploda stvarno je vrijedan divljenja. a i cijela ta mašinerija kojom stvari nastaju...
kako je to sve super napravljeno - ptičice papaju sjemenke, ali usput ispuste koje, ono padne na zemlju.
na zemljicu godinama pada lišće, grančice, ugibaju sirote male i velike životinjice, te time čine plodno tlo za jednu malumalu sjemenkicu.
i sjemenkica ima izazove kako da preživi.
i ima razne neprijatelje koji joj prijete, ali i prijatelje - gliste & co. ...
anyway, u povoljno - nepovoljnim uvjetima ta mala sjemenka raste i razvija se i crpi sunce i...
onda cvjeta.
i onda dođu pčelice.
pa oprašuju...
pa one rade med, a sjeme radi plod...
pa dođe čovjek i sagradi nuklearnu elektranu ili šoping centar... i ujebe mašineriju...
pih....
al' dobro, čovjek ujebe i sam sebe, tj. svoju fantastičnu mašineriju zvanu tijelo, pa kak onda ne bi i tuđe mašinerije ujebavao?!?
eto...
dobro vam kišno jutro!
:)
posted by zla garderobijerka at 5. svibanj 2005 9:41:00, |
sri - 04.05.2005
kao da me nije bilo bar mjesec dana. uhodavanje teško pada... sada se trebam vratiti u ovaj život ovdje. nije to toliko teško, samo je potebna volja...
razlučiti bitno od nebitnog, odbaciti stvari koje umaraju, zamisliti kako će mi lijepo biti kada neke stvari privedem kraju.
puno je posla, ali tako mi i treba... sve ono što sam ostavila za kasnije sada me dostiglo...
opet čekam onaj moment u kojem dižem guzicu i stavljam sve na svoje mjesto... tvrdoglavo, horoskopski...
rođendan mi je za 9 dana...
sjećam ga se kad sam bila mala... bio je to divan dan! samo moj! mima je radila tortu sa jagodama. irisi bi procvali baš nekako u to vrijeme. radile su se pozivnice za ekipu iz razreda. u školu su se nosili bonkasi - slatka tajna, bronhi, kiki, 505 sa crtom. svakom bi na klupi ostavila koji...
u beskonačnost bi slušali na nekom starom gramofonu 'to je novi ples kva kva kojeg svaka patka zna, pleši kva kva kva...' grupe 777 (imam još tu ploču:))), sve uz prigodnu koreografiju... suzana, svjetlana, rajna i ja svake bi godine napravile neku kvazi koreografiju na nove fosile...
i svake, ali baš svake godine 13.5. je ista stvar s vremenom... barem 2 minute pada kiša... kasnije je prekrasno vrijeme... veselim mu se i sad.
to je samo moj dan!
i još pada u petak, phahaha!
eh, a prije njega - posao! učitiučitiučiti i ostati na dva ispita krajem 5og mjeseca... to je plan!
mah...
ostale će stvari sjesti na svoje mjesto...
posted by zla garderobijerka at 4. svibanj 2005 10:52:00, |