wicked wife's homemade cooking

odlična je stvar!

surround all around when it hits the ground

oduvijek sam očarana organiziranim ljudima.

stvarno.

meni to nikada nije uspjevalo.

čak sumnjam da imam neki poremečaj koji se proširio.

ja kao da podsvjesno radim sve da organizacije uopće nema.

to me frustrira.

ne mislim samo na stvari u nekom svakodnevnom životu, na poslu i sl. ja sam neorganizirana u glavi. svaki zadani cilj zajebem si sama. i to mi je već počelo stvarati velike probleme jer ništa ne dovršavam.

ponekad ipak trebam biti realna. eto, pokušat ću na sekundu :). realno, uskoro ću navršiti 29 godina.

sa svojih 29 godina ja još uvijek nemam neke osnovne ciljeve. ne mislim na promaknuće, godišnju zaradu i sl., nego ja uopće nemam realan plan što uopće želim...

i kažem ja sebi masu puta - ok, sad ćemo ovako.... i onda to 'ovako' sama zajebem.

svaku večer si kažem da ću se ustati u 6, napraviti čaj i klopu za job, otiči na job, pojesti klopu od doma, na jobu dovršiti skripte kad nemam kaj drugo za delati, otići po luku pa u šumu na ispuhavanje i trčkaranje, pa doma na hoopanje, pa...

ali ne...

obično zaspim, zaboravim ili ne napravim klopu za job pa tam žderem sve kaj ne bi htjela, zaboravim skripte, ne odem u šumu jer je gužva, ne hoopam jer je tmurno i ne da mi se. na primjer...

nezadovoljna sam zbog toga kaj je moj glupi inat jači od mojih odluka. onda ta frustracija dovodi do stalnog grickanja. onda to grickanje dovodi do toga da opsesivno razmišljam o tome što ću slijedeće grickati. onda to dovodi do toga da me uopće strah stati na vagu.

i ne - nemam ja bašbaš taj problem debljine, sad da me to baš toliko pogađa sa neke estetske strane ali sam si sva troma. ne osjećam se dobro. ne stanem u svoju odjeću. nemam energije. troma, troma, troma.

pokušavam naći korijen tog nezadovoljstva i naslućujem ga.

trudim se prkositi samoj sebi... možda će mi i uspjeti, ko zna...

danas sam uzela klopu od doma. uzela sam i skripte (makar ih još nisam takla). pokušavam od svake od tih stvari napraviti pozitivnu afirmaciju. pokušavam si davati pozitivan feedback. pokušavam doći do toga da skresam taj poremećaj prehrane. pokušavam biti zadovoljna sobom...

još samo da se odviknem od pokušavanja i konačno nešto NAPRAVIM...

:)

ošo buš... bush, pardon...

the migty bush... the bush allmighty... čudnovati grm...

to je bio simpatičan crtić. ali domaće produkcije (valjda)...

priznajem, ima taj touch, naučen, ali ima... rukovao se upravo sa jedno 30 vojnika, neke je potapšao po ramenu. njihova su se lica ozarila u napadu ponosa - jer sad rodbina i selo vide na teveju kako ih je redsjednik amerika potapšao po ramenu... ma šta amerika?!? svijeta!!!

i ja znam jednog busha. ok, on nije predsjednik amerika, ali je predsjednik. i to čak dvostruki. protuzakonito. ali, koga to jebe u ovoj našoj državi kojoj, po riječima ovog prvog busha, više nitko ne može oteti slobodu... a bojim se da nam ne mogu oteti ni debilni mentalni sklop koji se polako ugnježđuje u gene...

no, da se vratim na buša broj dva... busha... pardon...

i on je precednik. jest! u svojoj glavi, on je precjednik svijeta. i isto ide okolo i tapša ljude po ramenu. a kad uđe u avijon, onda im jebe mater nepismenu zadrtu.

i voli kad mu se gura prst u guzu tokom sexa.

i voli hodati po ustanovama od državne važnosti sa žigom i olofkom, sve potpisujući.

i ima on lijep život, ženu, djecu (isto dvije kćeri, hmmmm:/), ali nije to dosta...

kad povućem tu paralelu, koja je zapravo puno dublja, no ne da mi se kopati po njoj (trebam oprati još jedan dio poda), dolazim do zaključka da su krivi oni mali plastični vojnici ili recimo puške napravljene od komada nekog drva.

tko se s tim nije igrao u djetinjstvu, sada jako pati...

i puno potpisuje...

i tapša po ramenu...

dajte svojoj djeci da se igraju rata kad su mali... ne želite valjda da se pretvore u tako nešto?!?