***
pada snijeg...
sada će sigurno krenuti sveopća panika jer snijeg ne bi smio padati u ožujku.
sjećam se već nekoliko snijegova u ožujku. jednog se čak sjećam i u travnju.i moja baka se sjećala nekih ožujskih snjegova.
volim snijeg pa ne paničarim.tako je kako je. pada. i bolje da je snijeg nego da je mraz. makar kažu da će biti i mraz. ako bude, onda postoji mogućnost da ni ove godine nećemo imati onako puno finih jabuka.
doduše, bez tih jabuka mi ćemo živjeti sasvim normalno. žao mi je onih koji od tih jabuka žive.
kad smo kod jabuka - sjetih se jedne situacije u kojoj sam skužila zašto nikada nisam željela biti pravnik i zašto pravnici zapravo puno piju.
na ex jobu išli smo negdje u slavoniju sa gomilom ugovora koje su ljudi koji tamo žive trebali potpisati i tako dati pristanak da preko njihove zemlje ide to nešto što je već trebalo ići. došla je šačica vrijednih zemljoradnika, uglavnom malih, čisto za osobne potrebe ili možda sa dovoljno zemlje da koji puta prodaju nešto na placu. i tako moji kolege krenu objašnjavati koliko love će tko dobiti za koju kulturu...
jedan čovjek, u prvom redu zamrmlja sebi u bradu - ma nema tih novaca...
gledam ga... - moja stabla jabuke stara su 30ak godina. nema tih novaca koji mi mogu nadoknaditi moja stabla...
i stvarno... tko razumije ljubav prema stablu? pravnik sigurno ne...
srećom, ja razumijem. i znam da drvo razumije... imali smo mi krušku. nitko nije znao koliko je stara (ako moj tata ima 60 godina a kruška je bila tamo dok se on rodio dolazimo do toga da je bila čudo). bila je malo neugledno drvo. nagnuta na stranu i sa svega par grana. davala je najfinije kruške. rane. nije joj smetao mraz, uvijek je rodila.
sada umjesto kruške gledamo zgradu. sa zgrade ne možeš ništa ubrati.
kada su gradili zgradu potkupljivali smo šljakere gajbom pive da ne sruše krušku. i tako je kruška izvukla glavu na neko vrijeme. možda bi i ostala da nije došao netko da uredi okoliš. sada na mjestu kruške raste neki mali siroti bor.
a o kruški se priča kao o staroj dobroj prijateljici sa kojom imamo gomilu uspomena.
...drvo ima srce...
...kruška ima dio mog :)