zlica u raljama bračnog života

eh, teško si mogu posložit gomilu letećih misli o pedofiliji... zato mi je i dosta teško pisati o tome, jer ipak ne tipkam baš tak svemirski brzo...

anyway, kaj mene muchi sad kod toga?
realno - pedofilije je bilo i biti će je. kao i sexualnog uznemiravanja.
oboje na dijete može ostaviti posljedice...

ali posljedice mogu ostaviti i roditeljske paranoje.
dijete ne reagira samo na riječi, nego i na geste i gestice kojih roditelj možda uopće nije svjestan.

toliko razmahana priča o pedofiliji sigurno ima gomilu svojih pozitivnih strana, ali sa druge strane navodi da oni malo paranoičniji svoje dijete zatvaraju u male zlatne kaveziće pri tom mučeći i same sebe...
razmišljanja tipa - neću ju dati sestri na čuvanje jer je njen muž možda pedofil - strašno su glupa...

ono što bi se, po mom osobnom mišljenju, trebalo napraviti je da se od najmlađih dana sa djetetom izgrađuje takav odnos da nam ono sa povjerenjem i bez straha samo može reći što mu se događa...

kako se to radi? pa mislim da nema nekog recepta. kao prvo, trebamo poraditi na sebi i svom odnosu prema ljudima općenito, a pogotovo prema djetetu.
naučiti prepoznavati 'izmišljeno' od onog što je možda ili svakako istina također je bitna stvar.
i ne radi se tako da svaku djetetovu priču za koju nam se čini da je izmišljena poslušamo preko ramena i komentiramo sa a-ha...
dakle - bitna je komunikacija...

također moramo otvoreno popričati sa djecom i normalno ih uvoditi u njihovu vlastitu sexualnost.
a to se događa još u ranoj predškolskoj dobi.
kada će dijete teoretski znati razlike, biti će mu puno lakše shvatiti objašnjenja nepoželjnih ponašanja... naravno, primjereno dobi.

i naravno, u nepoželjna ponašanja ne spada masturbacija. (strašno mi je kad roditelji svojoj djeci zabranjuju taj 'odušak').

također djetetu treba na suptilan način objasniti da nije u redu da mu netko radi nešto što mu se ne sviđa i da takve stvari uvijek može reći nama. bilo da mu je netko maznuo bonkas ili mu je gurao ruke u gaćice - mi moramo poslušati što nam dijete govori.

uglavnom, izgrađivanje odnosa komplexna je stvar i ne događa se preko noći. traje od rođenja.

rezime: smanjiti paranoju koja dovodi do našeg neverbalnog ili verbalnog pokazivanja straha od ljudi, a povećati dobru komunikaciju.
ne zaključivati na prečac o 'težini' ili istinitosti problema djeteta.
pratiti crteže, priče i igre djeteta te se informirati što je primjereno dobi, a što odskače od normale.
naime, mala djeca vrlo često stvari prerađuju upravo igrom.
ako majka tjera dijete da jede i da se ne smije diči sa stola dok to ne napravi, ono će se vrlo vjerojatno igrati sa svojim medom igre u kojoj je medo dijete, a dijete majka, te 'majka' ne dopušta 'djetetu' da ustane od stola uz sve popratne riječi i rečenice...
isto tako može prerađivati i razna neprihvatljiva sexualna ponašanja ili druge oblike zlostavljanja.

ako dijete ne želi razgovarati sa nama oči u oči, dobro je da uzmemo neku njemu dragu bebu, pa da beba priča, postavlja pitanja, tješi,...


i još jedna informacija za kraj:
u svakom vrtiću u kojem sam bila postavila sam pitanje - što ako naiđem na dijete za koje sumnjam da je zlostavljano?
odgovor je uvijek bio: - tu nemreš ništ! moraš prijaviti stručnom timu, pa oni onda rade dalje - a to se obično ne desi...

stravično!

već nekoliko dana započinjem sa pisanjem, ali nekako uvijek stanem jer je tema zapravo pre komplexna da bi se mogla iznjeti u nekoj normalnoj količini texta koju bi neki ljudi sa voljom pročitali.
a mislim da je bitno da pročitate ili barem koji puta razmislite o tome...

pokrenula se, naime, na jednom 'mom' forumu tema pedofilije. ali ne danas, nego kad smo mi bili mali.

prva stvar koja me pretravila je činjenica da je gomila ljudi imala kakav-takav doticaj sa pedofilom/egzibicionistom.
moji susreti su srećom završili sretno i bez nekih većih posljedica, no ipak. broj je prevelik.

usred tih, za neke i vrlo bolnih tema, postavilo se pitanje: zašto nikom niste rekli?

to zapravo izgleda lako. ti si malo dijete, netko te pipka ili te stavi u krilo pa se meškolji ili ti predlaže da ga diraš, a ti onda odeš mami i tati i kažeš što se desilo...

da je bar tako!
koliko su perfidne igrice zlostavljača!
a koliko je tek istih u krugu obitelji!
od sitnih ucjena, igranja po principu - nagrađuje se napravljeno, izazivanja empatije, 'naše male tajne',...

pa zatim situacija u kojoj dijete i kaže roditelju da se nešto dešava a susretne se sa nevjericom jer on je tako dobar brat/stric/deda/kućni prijatelj/važan poslovni partner/muž/dečko/susjed,...

naravno, djeca su sada odrasla. došlo je novo doba. o sexualnom se zlostavljanju priča, osuđuje se. djeca u sebi drže iskustva sa gorenavedenim osobama. osobama u koje su njihovi roditelji imali povjerenja. njihovo je dostojanstvo povrijeđeno.
kakva se reakcija javlja?
pomalo paranoična.
jer nikad nisi siguran. od svugdje dobivaš signale da nisi siguran.
svi su potencijalni pedofili, ubojice, otmičari.
njihove okice vire iz svakog mračnog ugla.

netko je na tom forumu napisao pregroznu izjavu nekog psihologa koja od prilike glasi ovako:
nikom nikada nemojte dati svoje dijete na čuvanje, jer ne znate da li je zlostavljač!

prebolesno...

nastavit ću kasnije...  

hoću novi dizajn!

luka ima pregenijalnu lopticu!
em je fluorescentno roza i kotrljanjem izaziva stroboskopski efekt i gotovo epinapade... pa je nemoguće ne vidjeti di je pala ak ju tutlek kojim slučajem zaboravi pobrat...

s druge je strane dovoljno tvrda da ju ne rastrga odmah, ali i dovoljno mekana da mu se zapikne zub u nju.

tak ju fino može odnosit cijeeeli đir a da mu ne ispadne pod neki parkirani auto, što obično rezultira pudličastim lajanjem i ne mrdanjem dok ja ne odglumim polunoja sa glavom pod autom i guzicom u zraku.

a i izrazito je smiješan kad dahće sa lopticom zahaklanom na zubu.
rozom.
fluorescentnom.

e, zato ja neću na dijetu...
bar ne na onu u kojoj se ne jede...

a imam baš par hlaća kaj mi se jaaaako sviđaju, a već 2 godine stoje u ormaru...
+ ak ovak nastavim bila bum kit. a jedan houdek je dosta u rh...

+ ne želim u trudnoću uć' s viškom i izać' sa još punopuno viška...

oh da... trudničke pripreme počinju danas...
imam mjesec i pol da se dovedem u psihofizički red...

uostalom, treba izdržat puno sexanja, za to ipak treba konde ;)

eto...

samo da prooobam...
i podsjetim na bubamare...

btw, thnx dijete

trudih se.
čitah.
bez nekog većeg rezultata.
tu i tam nekaj.
ali ništa.
šteta...

fali malo soli...
eh... a di je naš http://ivan.mojblog.com/ ?

ova slika uopće nije istinita.
štakori uvijek bolje prođu...

opet me prozvala yvanna :)
pa eto... ovaj puta nez daljnje prozivke ;)

carinik zaurla
rasulo se sve
sad po podu skuplja
sitne dijelove

moj drhtavi zglob
poleti prema čaši
pa to se nije desilo
ni nestašnoj daši

sjećate se nje?
prije dnevnika
nije imala rep
samo onog bijednika

tražila je ključ
u korijenu riječi rep
za to je vrijeme mogla
naučit' plesat' step

dakle, obavljam zadatak...
zadane riječi bijahu:
bager
lišaj
puležanka
Danica
smog

eh pa... pjesmica:

ležim u sobi
gledam Run Lola Run
s prozora se smiješi
smogom okupan dan

sinoć sam pobral neku
puležanku krutu
hoće mi natočit'
u rano jutro
jednu ljutu

pogled mi bježi
s njenje sise
van na bager
znam
moral bum i nju
stavit na lager

daj Danica odjebi
i ovu glupu stvar od Vatre stišaj
još ću na kraju
od nje dobiti lišaj


dalje prozivammmm... hmmmm...:
skviki
sambu
argonaut
malulunu
aždaja koja uzvraća udarac

(da ne dupliram, uzela pravo na promjenu kandidata;) )

a magične riječi su:
filodendron
ravnalo
čaša
gumica
vuna

good luck!
;)

dobila sam pozivnicu...
kao kompenzaciju...
pozivnicu za party...
mogućnost da dotaknem blogbuster zvijezde i zvijezdice...
šteta kaj nisu seve uposlili...
pa da dođe na party sa kartonskim jeepom...
i odglumi par puta da ju je zgazil...

ko zna, možda bi ona to napravila za besplatnu cugu i lažni sjaj...

moja je cijena ipak nešto veća
;)

baš sad slušam radio i mislim si kak bi se stvar od jaggera mogla komotno prevest i dat nekom od novopečenih zabavnjaka da snime... uz drugačiju mjuzu, ofkors...

text je glup za popizdit
kao i većina textova, kad se malo bolje razmisli...



kaže on tako (pa si vi mislite :D):
nemoj mi reći kad
je nešto lijepo
i nemoj mi reć' kak
da pričam sa svojim prijateljima
samo mi reci kak se zovu
zvijezde na nebu
koja ti je najdraža stvar
reci mi imena
tipova s kojima si bila
prije neg' kaj sam ja došel

nemoj me grlit
i nemoj me stiskat
jer bi se mogel naviknut
na tvoju viziju (oh, op.zla) raja

i nemoj me pitat'
di ide sva bol
jer se zbog tebe osjećam
ko da se ne znam
kažeš da me 'oćeš zauvijek
a ja kažem da ljubav nije zločin (?, op.zla)
zato mi reci imena dječice
koju bumo imali na kraju

nemoj me grlit
i nemoj me stiskat
jer bi se mogel naviknut
na tvoju viziju (oh, op.zla) raja
i nemoj me pustit blizu vrta
zemaljskih užitaka
jer bi se mogel naviknut
na tvoju viziju raja
raja
raja

koristi svoje srce, a ne glavu
dok se ja raspadam u krevetu
sve me boli od tebe
osjećam ko da bum puknul na pol'

zato mi nemoj reć' kad bi trebal
doć doma
možda bu vrijeme kad me nebuš
htjela tam
nemoj gradit svoj svijet oko mene
i nemoj me stiskat
jer bi se mogel naviknut
na tvoju viziju raja

više ne brojim kolko pišem blog.
brzim preletom oka, čini mi se da se radi o nešto više od dvije godine.
iako moja kreativna putanja ide muchos silaznim tokom (ne, neću za to okriviti ovaj servis), svejedno uvijek nekaj trkeljam.

imam i auto.
taj auto na sebi ima naljepnicu.
tu naljepnicu sam dobila od dotičnog 'glavešine' ovog bloga, a sve vezano uz kvazisponzorstvo za moj mili klub.
moj auto svakodnevno prođe valjda pola grada.
moj je auto dosta primjetan, pošto je neobičan, pa puno ljudi vidi i naljku.
a znam da vide jer pročitaju domenu. www.mojblog.hr
što ja imam od toga?
ništa...
što moj klub ima od toga?
ništa...

trenutni prihodi su mi jednaki nuli.
a reklama kruži.
dajte mi, oh dajte neku lovu za tu već dugo vrijeme besplatnu reklamu, oh, mojblogovci!
ak već dajete ovima kaj je imaju, dajte onda malo i meni.
ili mi barem fuckin' omogućite da mogu stavljat mojblog prijatelje opet...
ili mi platite bengu koji puta... jer o napunjenosti mog tanka ovisi i vaša reklama... nevelika, ali ipak reklama...


no, da se odmaknem od iluzija i krenem putevima mog skorašnjeg ispita...

bio tako jednom jedan hladni rat.
bili jednom i neki tamo amerikanci.
amerikanci su jedna divna nacija. prvenstveno zato što se svega boje.
a kad se počnu bojati prve stvari, onda timovi (koji, brijem, nisu amerićani) razrađuju plan kako tim sirotim amerima olakšati strahove.
ili barem džep.
e sad, kad se uzme da su ipak 50e godine u pitanju i da nivo debilizma u americi ipak nije bio ovako visok kao danas, moramo napraviti i maleni odmak od tih timova lešinara.
onda se još, valjda, radilo za opće dobro.

uglavnom...crvena opasnost hara, a ljudi u filmskoj industriji shvaćaju da će utješiti drage ljude prepune paranoje - novim žanrom! - znanstvenom fantastikom!

zašto?
pa zaključujte sami...
monstruozna, agresivna bića iz drugih galaksija žele uništiti sve kaj ima veze sa planeticom nam milom. na udaru su komunikacije, nuklearni pogoni, sirote obitelji sa puno dječice... nitko nije siguran. svi strepe od najezde crvenih vanzemaljskih nemani.

naravno, zemljani bez beda uzvraćaju omanjim atomskim oružjem u ovoj borbici... jer vot d fak! koja atomska bombica sigurno je manje zlo od 'došljaka'...

naravno, moram napomenuti da je i u ovom razdoblju bilo autora koji nisu bili tolko povodljivi, pa je nastalo i nekoliko filmeka u kojima vanzemaljci dolaze na planeticu nam, te spašavaju naš mili ljudski rod...

to sve na kraju dođe kao moderni vestern, samo kaj umjesto indijanaca imamo vanzemaljce, a umjesto hrabrih kauboja lude znanstvenike i paranoične građane, dok funkciju revolvera preuzima oružje koje zgodno stvara gljivaste oblike kad je aktivirano...
za što više nije dovoljan američki plan, nego se preporuča veliki total...

dakle, kaže u mojoj skripti da su ti znanfan filmići pomagali amerima da prevladaju strah od komunizma.
onak...
dođete kod psihijatra, legnete na kožni, škripavi kauč koji se još nije osušio od znoja predhodnog pacijenta.
legnete.
psihijatar šuti, jer to je trik ;)... vi krenete: 'doktore... bojim se... bojim se komunizma.... bojim se crvene opasnosti...'
a on vam onda kaže:' ahhh... posudite u videoteci 'rat svijetova', to će vam sigurno pomoći prebroditi strah...'

naravno, terapija se nastavlja, parice se talože, holivudska filmska industrija prije ili za vrijeme svake krize snimi neki novi trik filmek, and the beat goes on...
srećom, uvijek posroji neki roger moore koji hrabro upada u tajno skrovište team americe i raznese sve malom okotijelnom bombom.
hear!hear!


šteta kaj ne postoji i takva neka budalica koja bi nekom imaginarnom bombom mogla raznijeti iluzije vezane uz prazničenja žena.
zapravo, iluzije koje nas obavijaju, pa ne baš od kada imamo pravo glasa, ali barem od kada smo se odlučile obijesiti grudnjak na štap ili uličnu lampu.

da, opet me nervira feminizam...
zašto se slave žene?
zašto su žene divne?
jesu li uopće više divne?
da li to netko više uopće zna?

sumnjam...

zadnji atomi ženstvenosti razbijaju se u pomalo, za našu sredinu, imaginarnim borbama protiv nekih elijena koji žele pokokati našu žensku nadmoćnost...

tako se tetice u razvijenom svijetu, dakle one koje ne obrezuju, koje ne moraju hodati pokrivene sa nekoliko metara tkanine, koje ne prodaju u bijelo roblje, koje ne maltretiraju, bune jer - budimo realni - njihova su prava, oh, narušena...
njima je teško... one jedva stignu nakon posla na manikuru...
one se bore za sebe, za svoje karijere, za svoje samohrano roditeljstvo.
one odbijaju, one ulaze u svoje automobile i počinju borbu sa velikim, okrutnim svijetom muškaraca...

najglasnije su upravo one koje gaze svoje muževe/ljubavnike/priležnike velikom diktatorskom čizmom.
one koje kastriraju u ime boljih vremena koja dolaze... ili u ime svih onih žena koje nisu imale priliku biti tako, oh, slobodne da ne izlaze iz ureda danima...
jer upravo je to smisao, drage moje...
treba tim muškim govnima pokazati di im je mjesto! sjedi! daj capu!
tako bi mi htjele biti ravnopravne...

e pa, takvima za jučerašnji dan žena želim reći - odjebite :)...

pih...

danas slijedi ajmpremica, riža i jabuke...
;)

eto... dva dvopeka u ustima jedva pronađoše put do želuca.
težak je to put... treba se prvo sažvakat nekaj tak odurno...
a dvopek je, bliv mi, nakon 3 dana fakat odvratan.

jučer mi je teta dotkorica na šalati rekla da smijem jesti i neke suhe kekse. tak da sad imam slatki i bezokusni obrok.
do sutra.
sutra ide juhica.
ajmprem.
fuj.
mljac.
ne znam više ni sama... promijene se kriteriji kod ovakvih stanja.

kad smo kod dvopeka, čudno je to... daju ti ga da ti se pročisti organizam. a kad jedeš samo dvopek onda moraš nekak to vrijeme jedenja prikratit.
brojanje žvakanja ne pali, jer te to konstantno podsjeća na ono što žvačeš, a to želiš zaboraviti...
onda gledaš teve. što je ok ak jedeš popodne kad na teveu ima bar onih glupavih serija.
ujutro čitaš...
naravno, prvo kaj čovjeku padne pod ruku je ambalaža od - oh - dvopeka...
i onda vidiš da se zapravo ponovo truješ.
nisam imala pojma da je dvopek tolka nauka...
ima čak i sredstvo za rahljenje.
ko je patentirao sredstvo za rahljenje?
zašto meni ne padne takav briljantno bezvezni izum na pamet?
na klarinom dvopeku piše i da ima jaja u tragovima...
no shit?!?
a ja sam oduvijek živjela u zabludi da je dvopek posušeni kruh...

i tak.
pokušala sam se izvuć od dvopeka bar danas. al' veli teta doktor veeeliko NE!
žvakanje suhe tvari, dakle...

moram reć dragom da mi kupi vagu za dan žena...
pa da vidimo jel dvostruka dvopek korist ;)

predzadnji puta sam na šalati bila kad mi je na korijenu jezika zapela ljuskica od kokice.
zadnji puta sam na šalati bila sinoć oko 1 ujutro... (sinoć - ujutro?!?, heh)...
moje se tijelo odlučilo prekriti osipom.
dobila sam piku vrit, kak se narodski veli...
teta sestra je bila nice, al' je pika ipak malo pekla.
moja je teorija da mi rit više nije tolko uvježbana na pike.
davno su prošli dani gnojnih angina i penicilinki...

teta doktor mi je dala dijetu.
od danas do petka jedem samo dvopek, vodu i čaj.
onda smijem jesti ajmprem juhicu u petak, i to sa rižom i onda ribanu jabuku.
u subotu smijem pileću juhicu, bijelo pileće meso i bananu
pa kravlji sirek, kuhanu puretinu (jer ne jedem krave) i slani krumpir
sedmi dan smijem kuhanu bijelu ribicu, kelj ili špinat na lešo bez začina...
od osmog dana na dalje jedem polako sve ali pretežno kuhano i malomalo začinjeno.

zgodno sam primjetila da bum bar zgubila koju kilicu i pročistila organizam.

iskreno, danas bi poslala taj dvopek vrit!
gladna sam!
hoću jesti!
treba mi hrana!
ja sam hedonistički bik, meni je suđeno da budem pofutrana zbog gomile s ugodom prožvakanih zalogajčića...
sad jedva čekam petak jer petak znači promjenu okusa.
ne volim ajmprem juhu. ali mislim da će mi to biti najfiniji obrok nakon 3 dana dvopeka!!!
a tek kad dojdu ove druge delicije! uf...

i tak...
proljeće je...
bla...

1. dobro di su ti blogovi 'slavnih'? danas je već 5.3. a ja ne vidim ni jedan... jel' to bio neki trik?

2. ibrica jusić, makar više baš nemre šansonat kak spada, ima nekaj u glavi... čestitajući dragi (oh, kako su te voditeljice spretne, zapamte ime diše hypo banke, a ne i legende yu/hr rocka) topiću prije nego kaj je isti odnio onu staklenku u obliku ženske glave koja liči na pauna dodao je i rečenicu - hypo banka čini svoje.. bravo! :)

3. jučer sam, gledajući emisiju zabavnog karaktera prije nego kaj me ista uspavala postavila sama sebi pitanje -koji kurac te žene seru?
SLABIJI SPOL odnosi se na fizičku snagu... ako vi želite biti jače od muškaraca i nosit vreće cementa - samo dajte. ja sam sretno slabijeg spola...
a poslovi koji su muški su baš takvog karaktera... pa vi sad samo dajte.
stoljećima se zna ko drži kolko uglova kuće. ne razumijem, kaj još hoćete? javno priznanje da možete dić 30kg na benchu?
e pa, sretno moje feministice! ja i dalje ne vidim što je dobro u karijeri koja nas odvaja od ženstvenosti i troši 10 do 17 sati naših života samo da bi dokazale da možemo i same...

4. žumberak je diiivan! uvijek me podsjeti na to koliko smo mali...

5. zakaj mi neće postavit link ko link? svejedno, copypasteate...
http://www.youtube.com/watch?v=--Vaz9jW054
bzns... spik... ajl bi bek... pis...jekmon...
(falala drito)

6. zašto je taj bend vatra tako loš?

7. zašto mi neće zapamtit nove mojblog prijatelje? jel ih ja to više ne smijem dodavat zato kaj sam tu predugo?
sorry vi koji ste dodali mene, a ja vas nemrem. nije u mojoj moći ;)

počet ću sa činjenicom da smo se prvo prejeli kod srbina...
njamnjamnjam...
ne znam kaj je bilo bolje: punjena vješalica, zapečeni grah, kajmak ili lepinjica.. ili možda pivica na sve to?
uglavnom, dovelo nas papanje do toga da zasjednemo pred teve...
na teveu je prvo bil tariče...
nakon taričea je bila dora.
prva večer.
jer, mi smo ipak država koja ima para, pa onda fino imamo 3 večeri za ono kaj je nekad trajalo jednu.

volim gledati doru i euroviziju. to mi je ostalo još od kad smo bili mali i kad smo gledali jugoviziju... sjećam se da su, oh, šaljivo jednom napravili parodiju na eurosong. svaki od izvođača je bil neka zemlja... kesovača je bila terezita iz španjolske, a brena je bila  brenda goodlooking and sweet sin... naravno, brena... khm... brenda je pobijedila sa pjesmom hi, hi honey hi, I am low you are high...

uglavnom, sad u vremenu dok ekipa pogrešno glasa imaju isto zabavni program.
zabavni program je bio boris novković.
nije imal neko drugo ime... samo boris novković...
d leđnd...

i opet mi je došlo da velim, što sam (mislim) i učinila - život bez borisa bil bi skroz drugačiji...

kad čovjek vidi kak se on veseli tim svojim grooooznim pjesmuljcima, sve mu dođe da ga podraga po glavi ko malo dijete...
on tam skače sa svojom gitaricom, pa malo bubnja po bongosima, pa gestikulira, pa...

i da ga jebeš - kolko god da je loš, ipak se čovjeku stisne srčeko kad ga vidi kak mu je to baš super za delati...

mogu si ga zamislit kak je on umjetnik sam sebi... pa prolazi prstićima kroz kosu i stalno melje poznanicima o 'novom projektu'...
katastrofica, al' je čak i simpa u toj spikici...

eto, opet ja o nofkoviću... valjda ove godine neide na doru da me opet ne peče savjest zbog antireklame... zadnji put je pobjedil s onim nekim vukom i strelom...

sveopći dojam?
pa... klopa kod srbina je bila predobra da bi prebacila program od nerviranja.
ima neki mali koji je slatki i ima simpa stvarčicu. ko iz la booma... ostali? pa blaža katastrofica.
ima neki tip kaj je navodno pjeval u putokazima, samo mislim da je to bilo kad je bio jako mali. ja da sam putokazi bi se ogradila od njega. jer čak i ja pjevam bolje od njega.
a ima takvih još. čak i ona ex et pevaljka ko da ne zna izabrat stvar koja joj stoji...
svi su drhtavi i nikakvi...

eh, najveći broj glasova dobil je hrvatsko-srpski iggy pop koji je sam po sebi i ok, al' ima neku malu kaj urla umjesto da pjeva i stalno nekaj filozofira ko šiparica o filozofiji roka, uz one šablonske 'rok je način života. ko razumije - znati će'
naravno, ona je plava i vjerojatno je bila back vokal (što joj još i ide), ali kad ima ono što se naziva solo dionica zaurla bez veze...

i tak...

a zakaj ja uopće pišem o tom šitu?