čet - 30.03.2006
uz malu ispriku da je jučer bila srijeda a ne petak javljam da je golub sletio... ponavljam, golub sletio... nakon kaj sam ja u utorak 45 minuta provela u tshitcom poslovnici čekajući lozinku.
sad imam dve... jebate!
posted by zla garderobijerka at 30. ožujak 2006 16:44:00, |
sri - 29.03.2006
cijena mojeg dsliranja = 79kn + 50 lipa prometa van paketa...
no, međutimmm...
naravno da nitko ne zaloka to sve kad treba, jel'... pa se neki kvartofski pametni sused dosjetio valjda kak bi bilo muchos zgodno skinut nekaj na moj račun... prazan, ofkors...
i tak došlo 450kn računa za net...
phe...
zovem onaj famozni besplatni broj (jebate, čisto za nevjerovati da tshitcom ima i nekaj free).
dobar dan
dobar dan
neko mi se zakačil
na dsl?!? nemoguće!
kak nemoguće ak ništ ne skidam a imam tolki račun?!?
aaa.. moguće! jeste se zaštitili?!?
kaj vas briga!
ma, mislim, jeste zablokirali?
kaj?
pa da se nitko nemre spojit na vaš account?
ne, a od kud da ja znam da se to treba?
(tišina)
a kaj da sad napravim? neću platit 450 kn.
onda ćemo vas iskopčat!
al' kak, pa nisam ja to natukla!
zovem tehničku podršku:
dobar dan
dobar dan
ja bi se zaštitila!
od koga?
od susjeda!
?!? ne razumijem...
ni ja... al' mi se kači i skida na moj račun...
aaahaaaaa... pa odite na sajt, tam i tam i pročitajte to i to i onda se zblokirajte...
aha... a kaj da naredim sa susjedom?
kak mislite?
pa kak da ga nateram da plati?!?
paaa... odite provjeriti promet, platite ono kaj ste vi napravili, a na ostalo uložite žalbu.
nemrem ić provjerit promet jer mi nikad niste poslali lozinku!
kak mislite nismo vam poslali lozinku?
pa tak mislim - nikad mi nije došla lozinka.... poštom...
aha... pa treba vam lozinka...
pa znam. dajte mi lozinku!
morate me nazvati sa kontakt telefona...
pa zovem vas sa telefona na koji je registriran dsl.
dada, ali ne smijem vam dati lozinku ako ne zovete sa kontakt telefona.
ali ja više ne koristim taj broj, a na ovaj s kojeg vas zovem mi je priključen dsl.
da, vidim, ali ne smijem vam dati lozinku. odite u poslovnicu i promjenite podatke...
ali meni se ne da u poslovnicu, nisam ja kriva kaj nemam lozinku koju želim! sad!
žao mi je...
meni nije...
molim vas, pošaljite mi onda lozinku poštom kao što ste i trebali!
ne smijemo slati lozinku e-mailom.
molim?!?
ne smijemo slati lozinku e-mailom!
ali ja želim da mi ju pošaljete poštom!
kakvom poštom?!?
golubom! kočijom! poštarom! whatever...
ali ja ne znam da li to smijemo.
kak mislite?!? pa vi ste to TREBALI prije 5 mjeseci!
čekajte, moram pitati nadređenog...
(...)
ok, kaže da vam smijemo poslati poštom...
a kada?
pa sutra (petak) će biti poslano, znači, u ponedjeljak je kod vas...
fala, bok..
danas je petak. biti će da se golub jebeno pogubio...
posted by zla garderobijerka at 29. ožujak 2006 18:45:00, |
pet - 17.03.2006
nezahvalna pozicija apsolutnog povjerenja.
ponuditi grkljan na samom početku nekako je moj stil.
idem na sve ili ništa.
u takvim stvarima za mene ne postoji rezerva.
rizik se možda i čini prevelik. ali rizik je i prelaziti cestu.
može te udariti auto, ali opcije ipak ostaju:
1.ostaneš živ i zdrav, sa nekoliko ogrebotina koje zarastu i možda kojom slomljenom koskom koja boli kod promjene vremena
2. ostaneš invalid
3. pogineš
samo što je s ljudima jednostavnije, jer ipak dovoljno volim sebe da ne dozvolim da poginem. jer toga nitko nije vrijedan.
ja se ni ne pokušavam obraniti od napada. možda malo na početku, ali u tome nema smisla. jer je situacija s moje strane čista.
naučiti neću niti želim drugačije.
zašto?
zato što prijateljstvo nije računica.
ne važe se.
i ne daje se na kapaljku. bar ne s moje strane.
iskreno?
do sada se u večini slučajeva pokazalo kao greška.
onako, sa strane.
u stvarnosti - dobitak.
razrijede se maske. nestanu fašnički zaostaci i ostaje ono vrijedno.
i moj grkljan položen na crveni satenski jastuk. i moja glava sa otvorenom zbunjenošću i nemogučnošću i ne-željom za reagiranjem.
svoje stavove ipak imam. ne ovise o drugim ljudima.
o njima ovise neke druge stvari.
ali pokazalo se kroz ovih 26 godina - koliko god da se dovedem u poziciju da gubim (naizgled) - ja to radim jebeno dobro... i nemam baš previše toga za izgubiti.
i tko god želi pobjedu nad tako i tako neinteresantnom i jednostavnom lovinom sa ponuđenim grkljanom i vrlo čistom situacijom - neka mu bude...
posted by zla garderobijerka at 17. ožujak 2006 8:57:00, |
pon - 13.03.2006
lalala
lala
la
fuck yeah, kak bi rekel zaljubljeni par u animiranom filmu čijeg se naslova ne sjećam, a predobar je...
i nije da mi se piše.
djelomično ne stignem, a djelomično se desilo previše stvari i stalno se tak izmjenjuju da i svoje vlastite misli teško polovim...
anyway, proljeće će valjda skoro...
e, da.... ne boli me više prst!
posted by zla garderobijerka at 13. ožujak 2006 18:12:00, |
pet - 10.03.2006
realno gledano, my life's a mess...
pogubila sam končiće prije nekog vremena, tek naviknuta na oslobođenost koju su nosili ponovni prvi koraci.
da me sada netko pita kako bih napravila, znala bi točan odgovor.
odabir reakcija bio bi drugačiji. odabir stvari za branjenje bio bi
drugačiji.
no, moj mentalni sklop posjeduje inat. i inat je zapravo bio taj koji
me vodio, a ne pokušaj objektivnog sagledavanja situacije ili recimo
riješavanje problema...
najsmješnije je što sada, kada posjedujem određeno znanje, zapravo i ne mogu puno napraviti.
greške su se nanizale, neizbrisive su i svako malo iskoče da me podsjete kako sam zapravo mogla drugačije.
najgore mi je zapravo u svemu tome što ne mogu nikoga okriviti. nikoga
osim same sebe. sama sam birala svoje postupke. i nije bitno što sam u
nekima možda bila i vođena, što je samnom zapravo izrazito lako
manipulirati, pogotovo na nekom emotivnom planu. svejedno je glavna i
osnovna krivnja na meni. i nikome drugome. jer sam si sama to dopustila.
izrazito mi se teško pomiriti sa nekim stvarima i nekim stajalištima.
izrazito mi je teško priznati samoj sebi da sam, kada sam mislila da
sam jakojako smart i donosim pravu odluku, zapravo bila izrazito glupa.
i kad sada zapravo razmišljam o svojim borbama, gotovo da su sve bile pogrešne.
moja je sloboda zapravo bila zatvor kojeg sam sama gradila godinama.
svaki pomak nekoj mojoj 'slobodi', svaki korak iz nekoliko godina
pakla u koje sam bila uvučena zapravo je značio ulazak sa dna u fino
ograđen prostor sa slikicama vanjskog svijeta na zidovima.
danas sam napravila prvi korak.
počela sam pravu borbu.
pregrizla sam inat na pola i konačno priznala.
nije bilo pokušaja opravdavanja vlastite gluposti. nije bilo nikakve kamuflaže, nikakvog pokušaja da se sakrijem iza riječi.
jednostavno sam rekla - u pravu si.
jer, jebemu, već je bilo i vrijeme...
i što sad?
a ništa... zasukati rukave. pokupiti razbijene dijeliće razdoblja od 7 godina i pokopati ih in the back yard.
i početi raditi na onom što se zove budućnost.
jer what's done is done... tu se više nema što popravljati. ono što se
može je napraviti nešto sada da bi budućnost bila manje okaljana kada
jednom postane prošlost...
kako više nikome, pa ni samoj sebi, ne bi mogla dati razlog...
kao što stari gibran jednom reče:
'podari joj pehar radosti i reče: iz njega ćeš piti kada prošlost zaboraviš a budućnost zanemariš.'
posted by zla garderobijerka at 10. ožujak 2006 22:02:00, |
čet - 09.03.2006
Alone with my thoughts this evening
I walked on the banks of Tyne
I wondered how I could win you
Or if I could make you mine
Or if I could make you mine
The wind it was so insistent
With tales of a stormy south
But when I spied two birds in a sycamore tree
There came a dryness in my mouth
Came a dryness in my mouth
For then without rhyme or reason
The two birds did rise up to fly
And where the two birds were flying
I swear I saw you and I
I swear I saw you and I
I walked out this morning
It was like a veil had been removed from before my eyes
For the first time I saw the work of heaven
In the line where the hills had been married to the sky
And all around me
Every blade of singing grass
Was calling out your name
And that our love would always last
And inside every turning leaf
Is the pattern of an older tree
The shape of our future
The shape of all our history
And out of the confusion
Where the river meets the sea
Came things I'd never seen
Things I'd never seen
I was brought to my senses
I was blind but now that I can see
Every signpost in nature
Said you belong to me
I know it's true
It's written in a sky as blue
As blue as your eyes
As blue as your eyes
If nature's red in tooth and claw
Like winter's freeze and summer's thaw
The wounds she gave me
Were the wounds that would heal me
And we'd be like the moon and sun
And when our courtly dance had run
Its course across the sky
Then together we would lie
And out of the confusion
Where the river meets the sea
Something new would arrive
Something better would arrive
I was brought to my senses
I was blind but now that I can see
Every signpost in nature
Said you belong to me
I was brought to my senses
I was blind but now that I can see
Every signpost in nature
Said you belong to me...
posted by zla garderobijerka at 9. ožujak 2006 10:55:00, |
sri - 08.03.2006
već petnaesti put klikam na 'unesi text' i zapravo jebeno nemam pojma kaj da unesem.
totalni overload koji se očituje treskavim tijelom pospješuje još i mjuza na otvorenom. inače sam bila zadrti obožavatelčj 101ice. i, heh, koje li slučajnosti - otvoreni sam otkrila jednog sunčanog dana u servisu američanskih automobila čekajući dritov osamstoti živčani slom (ko ti kriv kad si vozil ružan auto :P)...
uglavnom...
jučer su me koristili za ventil. svi. i nje mi smetalo. jer se nisam osjećala.
onak, ko da mi je striček zubar dal' lokalnu al' svugdje. utrnuto. pipneš i ništa...
probaš mislit - ništa...
anyway, valjda sam mirišala pogodno za upijanje tajni, spletki i intriga, ženidbenih planova, pokušaja uspostavljanja prisnog kontakta i djelomičnih živčanih slomova.
rezultat je taj da se ne sjećam ničeg od trenutka ulaska u stan do jutros.
zvonil je telefon i stari je nekaj bio loše volje, a ja još više. bolila me glava i prst i sve je bilo za poslat u 3pm.
onda me želudac podsjetio da dva dana zapravo i nisam jela. ne računam jedan monte i kinder maxi king, kao i dve žemlje i pileću paštetu, koje mi je moj dragi u stagnacij donio dok smo još bili hepli in lov... računaj nekih 8 - 12 sati.
zračna udaljenost je trenutno manja. radi 2 ulice dalje.
što ne umanjuje onaj ALI iz predhodnog posta. e jebemumisha maloga i debilnom sistemu i funkciji mozga u muškog roda. jebo ponos, principe i bilo koji drugi kurac!!!
no uglavnom, nisam ništ jela i danas si, za dan žena, radm špinat i pire i jaje na oko. njami.
(koji brzinski kraj!)
posted by zla garderobijerka at 8. ožujak 2006 14:52:00, |
uto - 07.03.2006
glupi američki filmovi!
on sad sjedi u jednoj ulici 25b.
sjedi tamo i voli me.
ja sjedim u jednoj ulici 16.
sjedim tu i volim ga.
razdaljina, gledana u nekakvim avionskodolaznim razmjerima potpuno je zanemariva.
i u tu zanemarivu razliku stane svejedno dovoljno razloga za ALI...
i svi razlozi za ALI stari su 3 godine...
i ja ne mogu prežaliti što sam se uopće dovela u situaciju da ikada razloga za ALI bude... da me netko pita da li bi željela razloge za ali pobrisati gumicom, napalmom selektivnim ili čim već, ja bih rekla - DA!
:(
posted by zla garderobijerka at 7. ožujak 2006 19:34:00, |
peckavo se nosić crveni od maženja :).
blesavo ne znam kak da iščupam riječ koja bi ga opisala...
on je moje prirodno stanje.
kao da smo napravljeni da se poklapamo - glava na rame, ruka na leđa, svudasvuda...
daaaj da te ooobučem, rekla sam bezbroj puta... da ti ruke navučem na svoje, da ti trbuh bude na mojim leđima, uskočim u noge i da tako ideš na posao...
jutros je ipak peglao hlače...
:)))
posted by zla garderobijerka at 7. ožujak 2006 7:55:00, |
pon - 06.03.2006
otišao je po cigarete...
bojim se da se neće vratiti...
rekao je: moram ostaviti nekaj vrijedno da mi vjeruješ...
ostavio je košulju i kravatu...
- tebe - rekao je...:D:D:D
i baš zvoni :)))))))
posted by zla garderobijerka at 6. ožujak 2006 20:34:00, |
DALA SAM ISPIIIITTTTTTT!!!!
JOŠ SQAMO TRIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII!!!!
weeweeeeeeee!!!!
posted by zla garderobijerka at 6. ožujak 2006 12:23:00, |
ned - 05.03.2006
naravno, ja odaberem ići u omiljenu mi traumu taman kad tram izleti iz tračnica, pa sva ekipa dojde tam na pregled i rtg...
ok, nije ih bilo puno, al' je trajalo...
prvo sam čekala dobrih ćuku vremena da dođem u ambulantu.
e sad, tam je bil dotkor koji mi je pregledaval koljeno ono dok sam roknula na garderobi.
sam kaj je ovaj put sjedio 3 metra od mene i pital di boli.
provedeno vrijeme u samoj ambulanti iznosilo je 2 minute, od kojih mi je 1,5 minutu trebalo da obučem tenisicu.
e, onda sam išla na rtg.
i onda još kojih 45 min čekanja slike.
ništ nije strgano. šatro.
kak zapravo ide priča?!?
pa, prije jedno 3-4 godine provela provela sam uobičajen mirniji dan. navečer se sa duškom dovezla do daneta i gledali mi fight club.
iduće jutro probudih se sa ooogromnom boli u palcu desne nogice.
otišli na izlet, i sa izleta zbog užasne boli brzo na traumu.
strgana neka košćica. u snu. hehehe... uspjejh strgati nogu spavajući!
ok, sad prije neki dan opet bol. ali podnošljiva. vrijeme - pomislih ja...
drek. next day jedva sam uspjela stat na nogicu.
trauma.
i sve ovo kaj sam gore napisala...
nekak brijem da je ta košćica ipak opet napukla, jer je bol gotovo neizdrživa, pogotovo noću.
fora je u tom kaj, kad su mi još onda skidali longetu, slikali su me nekih 7 puta jer nisu mogli naći prijelom.
zato kaj je napukla minimini košćica.
pa si ja sad brijem da je to opet slučaj, al' kak je bila gužva, valjda su se sam skoncentrirali na ove veće koske.
anyway...
osim što sam imala ugodan dio noći uz filmeke i mog omiljenog frenda s jedne strane i omiljenog hevnli tvina pod nazivom smijeh sa druge strane, imah i dosta šugav drugi dio noći.
negdje ćuku vremena spavanja i ostatak jaukanja, griženja ručice mi mile i sanjanja nekih lijepih stvari...
uglavnom...
moja je bol u palcu prevelika!
šmrc!
posted by zla garderobijerka at 5. ožujak 2006 15:42:00, |
pet - 03.03.2006
probudio je toliko lijepih sjećanja.
opet paris.
imam dojam da bi mu satima mogla pričati o njemu.
to nam je uvijek dobro išlo - razgovor.
bez uobičajenih ustezanja koja se pojavljuju inače u mojoj komunikaciji sa suprotnospolnim sviđajućim objektima.
kad on nije suprotnospolni sviđajući objekt. bilo bu da je to.
on je... hevnli tvin...
i vodit ću ga jednom tamo :)
posted by zla garderobijerka at 3. ožujak 2006 15:49:00, |
čet - 02.03.2006
mi smo najslabija karika
:D:D:D
sada je meni zlo :)...
posted by zla garderobijerka at 2. ožujak 2006 11:43:00, |