zlica u raljama bračnog života

• svijest o kuhanju kave postoji
• stojenje nad sudoperom traje oko minutu
• analiza:
  

• povezivanje:

1. uzeti spužvicu
2. uzeti jar
3. istisnuti sasvim malo jara na 1.
4. otvoriti vodu
   
5. uzeti džezvu
6. oprati 5. kombinacijom 1. i 2.   
   

• staviti vodu u džezvu
• upaliti plin
• položiti džezvu na plin
• polusvijesno prati zube
  
• kad čujem šuškanje to znači da kipi voda
• provjeriti dal kipi voda il' fridge opet ima žutu minutu
• pustiti da šuška i isprati zube od kaladonta (samo u hitnim slučajevima kaladont ostaje u ustima, npr, ako se voda iz džezva izljeva van iste i gasi plin)
• uzeti posudu sa šećerom
• uzeti tea spoon
• smanjiti plin
  
• staviti šećer
• vaditi posudicu s kavom dok se šećer rastapa u lagano ključaloj vodi
• maknuti džezvu
• staviti kavu
• pustiti da se digne ful do vrha
• maknuti s plina na vrijeme
• nikako ne pokušati zatvoriti posudicu s kavom poklopcem od šećera i obrnuto, jer je ovaj prvi puno manji...
• ulijevanje kave u šalicu
• ulijevanje mlijeka
  
• ulaganje napora da se ništ ne izlije po stolu

• ne pričam sa 2 osobe, od kojih je jedan moj najbolji prijatelj (da, žao mi je al' stari, zajebal si stvar 500ti put. imam i ja neki prag tolerancije!) a za drugog me boli qratz...
• nisam teška samo psihički... postajem i fizički (kak mi je malaluna rekla sinoć - jooojjj, sad buš bar prestala žderat! cmok koka! rekoh ja žvačući 4 sira iz pinka, broj njihovog tela je dostupan u jednom od predhodnih postova)... dobro, ne baš teška, ali ljuljava ;)
• potrošila sam nekoliko paketića onih maramica sa (šatro) kremicom da vam nosek siroti ne osjeti posljedice učestalog brisanja istog, a sve uzaludno. moj nos osjeća posljedice
• kulminacija pmsa i promjene vremena dovela je do uzimanja pejnkilera zvanog plivadon koji meni maloj jedini pomažće, te bi mi zbog istog kokainski test bio +...
  

eh ta tri slova o kojima se stalno piše po blogovima...

baš sam si danas nekaj razmišljala. ja nemam uvijek isti tip pmsa. il' sam tolko nervozna da se čudim vlastitim reakcijama i moći optuživanja i zajedljivosti, il' tulim na reklamu za ljepilo za gebis jer jadna teta (kod ovog tipa pmsa je pogubno pustiti mostove okruga medison! provjereno!)... a u ovomjesečnom slučaju - žderem... al' to nije normalno kolko!!! sjedim sad s otkopčanim hlačama i jedva diham, al' mi se po glavi saaamo vrti sadržaj frižidera i mjesta na kojem držimo sve slatke stvarčice... bake rollse sam ostavila u autu... kolko se sjećam, danas sam jela čokolino, rižu, špagete, naranče, kolače koje je neko zaboravil pojesti jučer, bake rollse, onu piknik roladu za 5 kn iz dućana jer mi se uuužasno jelo nekaj slatko, a pošto nemrem završit sa slatkim, pale su i 2 vrećice bake rollsa koje sam ko zadnji manijak skrivala od ostalih da mi slučajno neko ne bi uzel jedan. pa lizalice. pa salatu od hobotnice. pa toblerone. pa bajadere. pa opet špagete. pa jabuke. pa naranče. onak, brijem da sam danas dobila bar 3 kile... dobro, to ode brzo, al...

najgori mi je taj luuuđački poriv da, kad zamislim određeni okus, moram ga odmah i imati!  jučer sam kao bila kul i super sam se kontrolirala. onda sam prošla kraj dućkasa i sjetila se osnovnjaka. koja je asocijacija na osnovnjak?!? kao-kao i piroške! po dva komada od svakog su pala! pa sendvič iz pinka... fijuuu... mogla bi tak do preksutra nabrajati... uf...

baš sam u tom razdoblju opsjednuta hranom! evo, sad dok ovo pišem imam neodoljivu potrebu nekaj žvakati... al' nisam još sigurna kaj. a i tolko sam se uljenila da bi se sam prehitila, ko ovaj moj frend na slici gore... mislim da bum to i napravila... pih..

btw, postoji i ovo, ako niste znali :))) http://www.pms.org.uk/

pročitam s vremena na vrijeme komadić jedne knjižice glupavog naslova 'poziv na ljubav' tog jednog indijca anthony de mella. e, taj simpatični anthony vrlo simpatično iznosi stav da je današnji oblik ljubavi zapravo uvjetovan našom programiranošću i nije ništa drugo nego jedan oblik zatvora... zašto? ljudi danas ne vole zato što je voljeti lijepo ili zato što se taj osjećaj jednostavno javi...

voli se zato što su nam u podsvijest ugurali da TREBAMO IMATI NEKOGA da bi bili sretni...

prva stvar koju uvijek kažem - u swahiliju ne postoji riječ koja bi označavala bilo kakvo posjedovanje. to je divno. oni bi 'ja IMAM ženu' rekli 'ja sam SA ženom', što je čisto dobar početak za jedan normalan odnos. osobu se ne može posjedovati. nikada nitko neće moći biti moj, niti ću ja moći biti nečija, ali ću moći isprepleteno, tj. možda više usporedno živjeti SA nekim.

to je zapravo toliko jednostavna stvar, ali nas druga stvar koju bi pridodala ovom svemu priječi u postizanju NE POSJEDOVANJA, tj. istinske ljubavi - upravo naša programiranost.

 od kada se rodimo, gotovo nam huxleyevski ubacuju u glavu da ćemo biti sretni ako se oženimo do 30te (što je gornja granica), imamo posao, novac, auto, kuću, prijatelje.

možda to sada zvuči bezazleno, ali mnogo ljudi zbog te projekcije sretnog života zapravo jako pati.

sreća koju nam pružaju takve stvari mogla bi se zapravo nazvati bljeskom. nikako nije konstantna.

 no, da se vratim na ljubav... uvučeni u tu projekciju, želimo biti prihvaćeni u društvu. nakon 20te počinje jurnjava za 'srećom'...  podsvijesno... pristajemo na stvari na koje u normalnim okolnostima ne bi pristali. jer bitno je imati 25 do 27 godina i IMATI nekoga, jer bez toga ostavljamo dojam da s nama nešto ne valja. strah od osude okoline i strah od samoće (koji su nam također usadili), kao i precjenjenost sexa radi od nas sado/mazo prikrivene bolesnike. pod svaku ćemo cijenu pokušati zadržati onoga koga IMAMO, jer to tako treba biti. oženićemo se osobom koja nije u potpunosti sretna s nama i sa kojom nismo sretni mi samo zato jer to tako mora. napravićemo dječicu koja će odrastati u kaosu maminih i tatinih nevidljivih uzica, igrarija i apsolutne neslobode.

a sve zbog navezanosti i programiranosti... brak će se raspasti ili će biti grozan.... ali - mi ćemo ispuniti zahtjeve potrebne za potpuno prihvačanje. neće se u nas upirati prstom, neće se pričati na kavama o tome kako smo jadni sami...

naravno, ne mislim da je to pravilo. još uvijek (makar nekad malko poljuljano) vjerujem da na ovom svijetu postoje i normalni, zdravi odnosi. vjerujem da postoji ljubav kao takva, vjerujem da se ona dogodi i traje i prožima. vjerujem da se ne temelji na posjedovanju, igri, pravilima. vjerujem da je spontana, duboka, jaka...

za nju moramo oguliti programirane slojeve sebe samih, staviti ego na stranu, prigrliti ju bez obzira na posljedice, a sve sa hrpom hrabrosti i ludosti...

ono što me posebno iritira u današnjim odnosima je ta čuvena igra. ne mislim tu na one početne slatke igrice, neizvjesnost, nego na zločestu igru. na traženje načina da se održi adrenalin. ljudi ulaze u odnose sa čvrsto postavljenim ciljem - da pobjede.

a kada pobjede, kada iscrpe sve taktike, ostaje im pustopoljina, emotivna praznina i razočaranje.

ljubavi je potreban mali komadić misterija, ali ne negativnog, ne onog koji kod onog s kim smo izaziva brigu i nesigurnost...

anyway... ako ne igraš - nisi zanimljiv. ako si dobar - nisi zanimljiv...

ako nema igre - nema ni adrenalina... glupost!

u to ne dam da me uvuku!

ne želim ni pomišljati na to da pristanem biti kuja da bi bila interesantna. ja jesam interesantna i bez svih tih sranja. i jednom će sigurno netko to prepoznati. a ako i neće - nema veze...

bar ću znati da nisam pala pod utjecaj vlastite programiranosti. i da sam bila jebeno spremna na taj zahtjevan i divan osjećaj...

evo, ja kod malelune. šiša egona. izgleda zastrašujuće sa škarama... i dane je tu, a i tamara...

dane je danas spaval all day long. kad sam ga nazvala da ga pitam dal' idemo kod malelune, rekel je panično:'di sam?!?'... volim ljude kad se probude...

sve je puno nekih naših internih pričica, tak da se pretežno smijem...

trebali smo radit na dizajnu mog bloga... oh... al' sve nekak stremi ka tome da nećemo...pih... oni mene ne vole :'(...šmrcplač ucjenjivački... phahaha...

digresija:

bila sam danas sa svoja dva od tri psa (drugi i treći se još povremeno kolju na malom prostoru, a pošto je spale mali prostor logički zaključujte) u shumi... oliti šumi... išla sam trčat. prvi put nakon sjebavanja ligamenata. i dobro mi je išlo. igrala sam se da sam na nekoj od onih avanturističkih utrka, pošto je šuma bila puna potoka i, pomalo rijeka... snijeg se topi... anyway, lekcija naučena danas: ne preskačite potok ukoliko imate jednog psa koji voli skakati na vas u trenutku dok vi skačete. isto tako ne preskačite potok ukoliko imate jednog psa koji voli skakati u potok dok vi skačete... u vašoj neposrednoj blizini... zašto?!? pa rezultat je bio pad u potok + dodatno špricanje od strane psa pod b). još jedna lekcija naučena danas: ne vjerujte svojoj procjeni ledosnijega u procesu topljenja... ako izgleda kao dovoljno pouzdan da se u njega zagazi - varate se! to nije dobro pogotovo ako imate tenisice sa mnogobrojnim rupama... dakle, bila sam mokra i blatna... ali sijalo je sunce i mjuza je bila dobra, pa nije bilo ni bitno...

luka je danas isto naučil nekaj...skužio je da, ako se zaleti nizbrdo na području na kojem snijega još ima puno, i ak se hiti na bok i prevrne na leđa, onda se odsanjka jedan dobar dio... nisam mogla vjerovat da se pas tolko voli sanjkat na samom sebi...

vraćanje na prvobitnu temu:

ovi pričaju o kompjuterima i razumjevanju. ja ništ ne znam o tome... znam napisat i kliknut 'objavi', znam metnut fotku u galeriju, znam se prikopčat na msn i icq, znam napisat mail... mislim da mi je to dosta za sad... moji ovdjeprisutni prijatelji ne misle tak. biti će da je to zato kaj trpe mnogobrojna ugnjetavanja od strane mene ili me.

malaluna baš priča o tome kak si je jednom šišala starog i prerezala mu ušnu resicu... egon ima čudnu facu. pitam se zakaj...

digresija2:

purgeraj je jučer bio pakao! bar kaj se posla tiče. nismo stale od 10 do 4. ljudi, dajte i nama neku jebenu pauzu! ok, lova je bila super, al'... katastrofa! + žene - ne zatvarajte jebeni prozor u wcu! to nam je jedini izvor zraka! bolje se obucite dok idete pišat!

digresija digresije2, dakle digresija2a:

nikad mi nije bilo jasno zakaj žene tolko dugo pišaju. ok, ja jesam žena, al' sam iznimno brza u tim stvarima... i to mi nikad nebu jasno...

e sad, proba dodavanja linka...:

http://www.molvania.com/video_medium_2.html

shit! upravo sam saznala da mi neće doma metat linkove jer imam firefox! fuj! šteta! mislim, inače imam operu, al' zbog mojbloga imam i firefox da mogu pisat, a sad bum nekad morala pisat i u fujbljak exploreru... pljnk...

eto...

danas sam dosadna...

lalala

1. super je doživljavati mjuzu kad ne sviraš... puno si slobodniji, ravnaš se prema feelingu, nisi fixiran na te neke tehničke stvarčice
2. svirka je bila (puno je ljudi reklo) ispod nivoa naših svirki... tehnički... ali ima nekaj kaj je role rekao - ovi stvarno sviraju blues... naši ga većinom obrađuju...
   
3. dečki su napravili stvarno genijalnu atmosferu... onak, jako su otvoreni, jako simpatični, imaju super međubend komunikaciju...
4. boli me glava i opet se nemrem sjetit kaj sam dalje htjela pisati... jebemu misha! to je možda zato jer pokušavam pit cedevitu iz velikog vrča, u isto vrijeme odgovarat na icq/msn i pisat post?!?

• kog boli kurac ko je na listi odabira urednika?!?

• kog boli kurac kaj urednici eventualno imaju krivi odabir?!?

• zašto stvarati presing da blog (osobni, pa samim tim i mojblog ili bilo koji drugi blog servis) mora biti kvalitetan?!? mislim, šta uopće u ovom slučaju znači kvalitetan?!? ja sam taj blog shvatila ko zgodno mjesto za ispucavanje svoje škribomanije. rijetko mislim o tome kaj bum pisala, sam krenem, pa kaj bude. kam bi došla da se idem opterećivat dal' bu moje piskaranje zadovoljilo, oh, prevelike kriterije ljudi koji u svakom slučaju nisu mjerodavni da iste postavljaju. ak se nekom ko ima 12, 23 il 45 godina pišu patetične ljubavne pjesmice - nek! ak se nekom kenja bez veze il' s vezom - nek! ne moramo svi uvijek ispast pametni, niti nam je to u cilju. da li 'biti kvalitetan' (dakle, to podrazumijeva neku gomilu komentara i strahopoštovanje? hehe, te sreću pregolemu ako nam blog komentira elita blogofska?!?phahaha! i još ak smo koji put na naslovnici il' na listi...) zaista znači da smo kvalitetni ljudi?!? il' smo samo zapali pod utjecaj nekog jeftinog psihološkog trika... koji nas tjera da zadovoljimo nečije kriterije kako bismo i sami bili dio subotnje 'špice' pred buldogom, čekajući da glamur kafe uperi svoje kamere na nas...

• imaju tv
• imaju veliku garderobu, al' nema veze, nama je zanimljivije :)
• uzmu ti još 2 kn ak ostaviš vestu! pametno, al' koji k. nama svi kenjaju da smo mi skupi?!? ok, kod nas je torba 4kn, kišobran 1kn, al' jebemumisha, ja se moram probijat kroz milijon i osamsto vesti, šalova i kapa spremljenih u rukav... pih...