wicked wife's homemade cooking

ponedjeljak je dan koji garfield izrazito ne voli.

ponedjeljak je dan nakon nedjelje. moraš rano ustati i ići na posao, a samo dan prije si mogao ostati spavati.

u ponedjeljak je bio koncert u saxu.

koncert je trajao kratko. a nas je bilo troje. kasnije čak i šestoro.

pošto je koncert trajao kratko, odosmo mi do ribnjaka. tamo još uvijek stoji znak 'zle garderobijerke', makar se puno toga promijenilo.

david je zvao 3 runde. to se sve množi sa 2.

oni su bili loše volje, mi nismo. i david nije.

nije se dešavalo ništa posebno, ali je bilo zabavno.

nismo odmah otišli kući. ostali smo u parku i igrali se kao djeca da imamo bend, pa smo malo i plesali i pjevali. puštali smo mjuzu sa mobitela i pjevali i skakali i smijali se. kada sada gledam na to, bilo je gotovo nestvarno, jer je svatko ozbiljno shvatio svoju plesačko-pjevačku ulogu. ali... igra je ozbiljna stvar!

doma smo išli okolnim putem jer je mjuza bila odlična.

ponedjeljak je dan kada je super promijeniti plan. ponedjeljak je dan kada može biti kao subotom, samo imaš cijeli park za sebe.

ponedjeljak je dan kada čovjek isto može biti sretan.

utorak ujutro je već neka druga, glavobolna priča :)

nije ljubomran na nekog određenog.

ljubomoran je na nju kad je s njima.

sunce na prozorčiću

dan u mome stanu

evo, baš je golub sletio

na granu

trčim sva pod dojmom

'dođi! vidi! gle!'

al nije takva slika

da dojuriš

zbog nje

sunce na prozorčiću

helpaj svojim krakom

pa da više! konačno!

završimo sa mrakom.

don't ask... jutarnja djelomično kavna loša poezija zle garderobijerke... :D

šišnula sam se. sa škarama. jer žileta nije bilo.

još nitko nije primjetio, pa moram stalno govoriti da sam se šišala. ne znam zašto, jednostavno imam tu potrebu.

to je kao - promijenila sam se. skinula sam staru kožu i sad sam novija. zašto ne vidite?

moje je šišanje bilo posljedica nekolikodnevne euforije. eto. sjedila sam i razmišljala o slici koja se planira za poklon prijateljima. sama činjenica da nakon dugog perioda (kreativne) zakukuljenosti razmišljam o nečem što bi svojim rukama trebalo napraviti, značila je da sam se počela linjati i odbacivanjem starog krzna postajem nova stara ja.

škare u ruke i - cap!

ali ima jedan problem.

muči me osjećaj krivnje što se mijenjam u sretno.

muči me osjećaj krivnje što se dobro zabavljam, što se smijem i veselim.

i nikako ne mogu nemati dojam da hladnim prikrivenim pljuskama svu moju probuđenost žele strpati nazad u krevet.

muči me osjećaj krivnje što planiram, što imam volje, što mislim da mogu.

i onda si mislim - pa možda je u tome stvar cijelo vrijeme! možda je moja krivnja da mogu biti bolja zapravo kriva!

hahaha, krivim krivnju!

ali ja ne želim time nikome trljati nos. ja nemogu stati da bi se drugi osjećali dobro u svojoj koži.

i zato mislim da se možda ne vidi da sam se šišala...

su se gricko i luka potukli. luka je imao krvavi nos od gricka. sad ima rupu na njuški i cijelo jutro sam ga zezala da će mu sada voda ići kroz tu rupu van. mislim da njegov pseći mozak nije mogao skontati zakaj ga tolko zezam kad je pretrpio takaf krvavi šok. zato je, usred jutarnjeg psećomaženja gurnuo nos pred pikinu njušku i pika ga je ljubila da ga manje boli. pika uvijek najbolje zna...

jučer sam bila na kavi. navečer. sa matejčicom i kićicom. pričali smo o mentalnim sklopovima, a nakon milijon godina sam ozbiljno pričala o sebi. i skontala da je lako ono što je bilo teško. ili barem lakše... a i oni su pričali o sebi, pa mislim da je i njima lako... ili lakše...

jučer je radio mali ivorić. srednjeg i velikog nije bilo. pa smo ga lovile, gađali smo se i tukli i tak. bratsko-sestrinjski odnosi :).

ivorići su super. pogotovo mali i srednji. velikog ne kontam tolko dobro. valjda zato kaj je već veliki. makar su mali i srednji isto veliki. u glavi. al' su isto i mali pa se s njima možeš tući i škakljati ih i gađati se papirićima i plaziti si jezik međusobno. oni još, uostalom ne pričaju o recesiji, vladi, plaći i radnom okruženju. oni su jednostavno živahna bićenca s kojima je ugodno biti. i pametnice su velike.

možda sam malo preoduševljena trenutnom situacijom, tim nekim spontano/nespontanim događajima i druženjima, ali baš mi je super. adrenalin ponovo radi i već nekoliko godina zatočena energija, za koju sam mislila da je nepovratno izgubljena, se vratila.

i planovi samo padaju. svugdje bi ja njih vodila! i kikacha i matejicu i kićicu i ivoriće. i u šumu i na čagicu i na palačinke i pizzu i na igranje una i svugdjesvugdje di se možemo tak fino igrati i smijati i nekad biti malo ozbiljni i promišljati i izmišljati i imati puhalice i svašta.

samo se nadam da ne misle da sam prevelika luđakinja :D

prvo kveščn - kak se miču ove dosadne pubertetske zvijerke od komentara sad kad je već sve ovo novo? ha?

drugo:

napravila sam kardinalnu grešku čitajući novine jutros. ok, ak se pod čitanjem novina podrazumijeva zadnja stranica i prilog o vrtu. anyway, na toj zadnjoj stranici je mini članak o tome kako (mislim) američki specijalci pretražuju tamo neki dio nekog mora/oceana jer je morski pas odgrizao šaku jednom od njihovih usred - pazi sad! - antiterorističke vježbe!

i kaže tamo nešto u stilu 'specijalci tragaju za zvijeri'.

i sad si ja zamišljam sirotog morskog pesa kak pliva u svom domu/obitavalištu/životnom prostoru i skroz je u qrtzu jer već danima nije nekaj prigrizel i vidi neku zvijerku kak napeto pliva po površini, te se zaleti i otrgne komadić koji je tolko oduran da mu dođe da ispljune, al' nemre jer mu ta ista zvijerka nabija drugi, neodgriženi ali isti dio u glavu. i pobježe. i misli si 'pih, ni klopa više nije kaj je nekad bila! em nije fino, em još dobiješ po nosu...'

a da tek zna da ga cijela jedna specijalna postrojba traži ko bin ladena, fakat nemam pojma kaj bi sa egom...

a ima jedna stvar sa morskim psima i ljudima... ljudi nikako da shvate da se nije baš zdravo kupati tamo di morski psi žive. isto ko kaj morskom psu ne bi bilo zdravo da dođe doma kod nekog čovjeka. osim ak su u rodbinskim vezama.

jer - ili se ostaje bez udova ili se završi na fotki i ražnju...

so, držite se bazena, prosim lepo... trošit ćete manje love na potragu za 'zvjerčicama' u njihovom prirodnom okružju (sad mi padaju na pamet filmski kadrovi pobješnjelih specijalaca koji psuju minmaderfaker šark! ju vil daaaaaj! vi vil killllll juuuuu! bastrd! amerika fak jea!)

samo, pitam se na kraju - ko je tu zapravo zvijer?!?

hmh...

gledam ja tako danas neke svoje stare postove i skontam da od početka pa do jednog dijela nema više ni jednog jedinog komentara?!?!?

kak se to uspjelo desiti?!?

di su?

a? a?