proljeće
uvijek se nekak razveselim proljeću, al' me satre na početku.
spavati!
samo spavati!
skužih da više volim jesen. ovih naglih +20 nije baš neko veselje...
jučer smo počeli tražiti neko mjesto u koje se može strpati 150 ljudi i bend. a da nije sala, hotel ili fensi restoran. sljeme nas je zvalo zavijeno maglicom od prenaglo povišene temperature.
i nije mi ništa jasno, ali stvarno. kako idu te stvari? svi planiraju godinama unaprijed, a nama samo govore - dooođite 2 tjedna prije. što je idealno... ali ne i kada smo mi u pitanju. mi smo dvije najneorganiziranije osobe na svijetu. nama treba da nam netko kaže točno vrijeme, pa da mi samo obavimo onaj kreativni dio posla, a ne ovako.
srećom, oboje smo jednostavni i sve što zapravo želimo je dobar tulum sa dobrom mjuzom u nekom jednostavnom prostoru sa ljudima koji nas okružuju.
bez nekih gubljenja love i vremena bez veze. bez floriste, haljina u kojima nemreš ni piškiti bez pomoći cijele garde prijateljica (što ni nemam).
nisam mislila da je to baš tako komplicirano.
Sretno!