zlica u raljama bračnog života

mali osvrt na text kod zvrdanke koji sam dobila mailom prije par dana...
nije vrag da vi još vjerujete da jedete prave stvari? zakaj vas to tolko iznenađuje?

a s druge strane, prevoditeljice nekada prevode predoslovno...
pa:

S i r e v i  nemaju grama mlijeka u sebi, potpuno su umjetna
tvorevina. Kad bi bili prava, onda bi koštalo deset puta skuplje, a
mlijeko, da je mlijeko, bi kostalo 20 kn.
- ovo i je i nije točno. sve se to razrjeđuje, obrađuje... nije baš da sirevi nemaju mlijeka, ali nije ni da ga imaju previše.
pravo, čisto mlijeko tako i tako je pre teško probavljivo za nas (a i za peseke i mace). i na selu ga razrijede vodom...

 Naime, mlijeka krave skoro da vidjel e nisu.
- ?!? valjda sir nije vidio mlijeka... ali ipak je... jer bi industriji ipak bilo preskupo držat tolke krave za ništa...

 S tim da ih pumpaju
steroidima i antibioticima, izbjeljivačima, umjetnim vitaminima,...
- krave ne pumpaju izbjeljivačima. umjetni vitamini? pa to nije loše. s obzirom na to da ih voće i povrće ne sadrži dovoljno u zadnjih nekoliko desetaka godina, bilo bi pametno da ih i sami uzimamo kao dodatak prehrani...
atb i steroidi baš i nisu dozvoljeni koliko se sjećam iz srednjaka, makar ih koriste... ali u mesnoj industriji...

 Za djecu su ti proizvodi VRLO opasni. Isto i voćni jogurti koji imaju
toliko šećera da djeci definitivno povećavaju agresivnost.
- to bi išlo i za slatkiše, pa dječicu ipak futramo istima. nije valjda da ste vjerovali da voćni jogurt može biti slatki od voća?!?
ne povećavaju agresivnost direktno... našodrajte se vi nečim slatkim, pa budite mirni 3 sekunde... ak djeca već papaju slatko, onda ih bar pustite van da se igraju, pa neće biti agresivni.

 Drugim
riječima, marketinški trikovi s mlijekom i kalcijem (ima puno boljih
izvora kalcija od mlijeka - to je čisti mljekarski lobi) su nas naveli
na to bespotrebno i ŠTETNO ispijanje mlijeka.
- to da kelj ima više kalcija od mlijeka se zna stoljećima... to da nam mlijeko osim majčinog nije potrebno se također zna stoljećima... a štetno je i živjeti u gradu, pa nas to ne sprečava... štetno je i jesti kelj kad mu nije sezona, pa ipak...

Ono odrasloj osobi UOPĆE
ne treba, pogotovo ženama.
- kao što već rekoh...

 Sve važi i za kisele mliječne proizvode, posebno LGG koji su zaista
bakterije koje se dobivaju uzgojem kulture bakterija od mrtvaca - kako
ljudi, tako i krava (dobro ste pročitali, m r t v a c a).
- ako je jednom neki mrtvac donirao svoje bakterije, to je bilo davno. uostalom, prije da su to bakterijice od kravica. te se bakterije razmnožavaju vrlo lako i brzo, pa je ovo kaj danas pijete već jedno milijonta generacija bakterija. uostalom, sigurno ih ne hite direktno iz predželuca u čašicu s jogurtom...
dakle, te se bakterije UZGAJAJU...
a kad smo kod toliko groznih činjenica o lešinama, samo vas podsjećam - postoje određeni pogoni koji se zovu kafilerije. u kafilerije na preradu ide stoka, zgaženi pesi, životinje sa vet. faxa, itd.
tamo se od njih dobiva sekundarna sirovina. ne samo da je ima i u psećoj hrani (niste valjda ekšli mislili da vaša maca papa lososa, a pes kunića il' janjca?!?), nego loj služi i kao vrlo dobra podloga za, npr. labelo ili neki ruž...
također dio odlazi i u totnu mast, itd...
 
 Mlijeko koje se koristi za proizvodnju tih stvari se uvozi, nije naše.
- dobro jutro. mlijeko se uvozi iz poljske ili češke. barem kad se radi o našim velikim mliječnim industrijama. bolje je piti mlijeko malih mliječnih proizvođača. to je naše...

 S o j i n o  mlijeko kao zamjena je bolje, ali budući da se ne može
(ili može, ali teško) provjeriti jel ta soja GMO ili nije, bolje i to
izbjegavati.
zašto bi nešto što je gmo bilo bolje? to je totalni shrot i laž. uostalom, vjerujem da je prevara ista. razjeđeno, dodavano... ja rađe pijem mlijeko nego polu gmo proizvod...

 Glede s a l a m a , p a š t e t a - NEMAJU mesa u sebi. Zato i jest
ČAJNA kobasa, recimo. Da bi bila mesna, mora imati barem 20% mesa, a i
to je rijetkost.
- naravno da kobase ne rade od lungića, karea ili vratine. nikad se i nisu radile. izmišljene su da bi se meso koje se ovak nemre iskoristiti ipak iskoristilo i skladištilo. to je tak još od prije mesne industrije.
nikad nisam čula za kobasu koja sadrži čisto meso... ekonomičnost prije svega...

 Sve se opet napucava steroidima.
krave da... kobase ne...one to već imaju od krava :D... ali aditivi dolaze, ofkors.... recimo, dimi se kemijski (nemrem zamislit ogoman tavan sa pravim dimljenjem za masovnu proizvodnju)

 Krave koje se uzgajaju za telad koja će se klati daju bolje mlijeko,
al ne prodaje se nama to mlijeko, nego ono lošije (dakle, telići
dobivaju bolje).
to je normalna stvar... zašto zahtjevati mlijeko koje pripada teliću? to je ko da je netko našim mamama uzimal naše.
kolostrum im je potreban za budući život, sadrži sva antitijela i nema te hrane koja bi ga zamijenila... naravno da je mlijeko za teliće bogatije, ali to ne znači da je bolje za nas...

 Dok, recimo, za Japan se uzgajaju krave na poseban način: posebni
travnjaci, sve organski uzgojeno, krave imaju masažere, idu na pašu,
prije klanja ih se uspava jer inače, ako se životinja zakolje, ona je
u stresu, i taj adrenalin se prenosi na meso koje ljudi jedu...
ali zato u kini pese prije nego kaj ih pojedu stave žive u kipuću vodu, baš zbog adrenalina.
masažu neću komentirati, ali zakonom je predviđeno da svaka životinja bude omamljena, a ne uspavana prije klanja. to se radi strujom ili posebnim napravama koje proizvedu jak udarac u glavu. no, ni to baš ne pomaže... nije valjda da ste mislili da je netko vaš nedjeljni ručak prije nego kaj ga je zaklao pomazio i rekao mu laku noć?!?

 M e g g l e  bi trebalo izbjegavati jer dolazi iz Poljske, pa nije
sigurno jel ozračeno ili nije.
kao i dukat i vindija..

 i tako dalje, i tako dalje..

dada.. i tako dalje...
dragi moji, nadam se da niste bili naivni i popušili fore reklama da kravice sretno pasu na livadama pa onda vama daju mlijeko?
što se mesa tiče - dobro jutro! kak bi se proizvele tolike količine da se ne upotrebljavaju pomagala?

hoćete još malo?
povrće koje kupujete od kumica na placu vjerojatno je kupljeno od prekupaca i uvezeno, pa se platilo nekoj baki da ga prodaje kao 'kumica'...
ljudi koji rade na carini i pregledavaju voće i povrće često se razbole jer ih kod otvaranja kamiona zapuhne ustajali zrak pun kemijskih tvari kojima je isto špricano. nijedno pranje nemre isprati ta sranja... a što duže perete, to ćete manje koristi od povrća/voća imati...

dakle: ili uzgajajte svoje ili se nemojte toliko čuditi.

sve si nekak mislim da bi bilo zgodno napraviti revoluciju dječjih igara.
djeca se danas tak i tam malo igraju na zraku, a i mi smo pozaboravljali te stvari...
dakle, akcija obnavljanja sjećanja na igranje skrivača je prva na top listi.
ko je za nek se predbilježi...

gumigumi slijedi...

novčanik nađen...

indexa i dalje nema...

:D  

uspjela sam, iako i sama ne znam kako, spušiti index i nofčanik u vlastitom mi domu...
uhoh, kako li sam samo spretna.

s tim da je nofčanik možda završil i negdje drugdje.
ko će ga znati...

a taman sam izvadila novu zdravstvenu knjižicu (nakon kaj sam staru spušila negdje u domu mi vlastitom...)  

mislim da smo svi doma bar jedno 5 kila teži.
da, to je zato kaj ja prejebenodobro kuham.

uglavnom, muški dio moje male zajednice, koja istih broji komada dva, odlučila je ne dovesti se u predmidlajf krajsez i poduzeti nešto u vezi toga.

prvo je vlado kupil benč i metnul ga u podrum. nije došel do njega od kad ga je kupil.

onda su se oni dogovorili da kupuju orbitrek.
taman kad sam ja, isto tak pet kila teža, pristala na pomisao da ćemo doma imat spravu koja zapravo imitira hodanje koje možemo radit svaki dan besplatno u šumi, pristadoh na point.
e, onda su oni odlučili uzet ergometar.
ali su se predomislili.

sad ja hoću orbitrek. i oni ga hoće.
dakle, trebamo ga kupit.

za kupnju orbitreka treba nam oglasnik. srećom, ima ga na netu, jer smo mi 3 lijena bika kojima se ne da do kioska.

kupovina s vladom je zaista divna.
najdraži i ja smo jednostavni. nama je sve dobro.
vladi nije.

on ne želi nazvat' sve brojeve, jer za neke ima loš feeling.
one koje nazove splaši pitanjem 'a zašto ga prodajete?'

onda traži savjete.

onda suzi izbor na 3 oglasa i zapiše brojeve.

onda nas odvede u dućane sa orbitrekovima u kojima orbitrekova nema, tj. ima jedan za 1800kn.

e, tu meni puca film jer ja orbitrek želim SAD i ODMAH.
onda vlado kaže da nam taj nije dobar.
a to je već deseti koji nam nije dobar.

onda na putu doma kaže da sad samo moramo odmeditirat koji ćemo orbitrek sutra ići posjetiti prvi.

kao mali vodić kroz našu kupovinu: mi nemamo pojma o orbistartrekovima.
nemamo pojma kaj je magnetni a kaj mehanički.
znamo da mogu imat brzine.
znamo kaj se na njemu može radit... teoretski.

i sutra ih idemo gledat kao orbitrek stručnjaci.
a neamo pojma kaj bu prevladalo u odluci...

sam se nadam da nebu skupljal prašinu...
a sve nekaj slutim... :D  

so...

1. kad sam bila mala htjela sam biti dečko. jednom sam u gorici kod bratića tjedan dana uvjeravala neku tam susedu da se zovem marko. mislim da nije skroz popušila spiku jer su mi svako jutro ukroćivali podužu kosu kikicama, stavljajući pri tom neke gumice na trešnjice... kad je počela škola, naslonjena na dućkas kod tete vesne, jedući pirošku, izjavila sam ivani p.: 'ja ću ti kad narastem biti dečko!', a ona je bila spremna: 'a od kud ti pimpek?'... ja sam bila još spremnija: 'pa danas ti mogu napravit onak plastični kod doktora pa ti ga zalijepe...' nisam sigurna kad me prošlo...
   
2. bolujem od robovanja nekim sitnicama. npr. ne stajem na kockaste šahtove, samo na ovalne i okrugle. ako se slučajno desi da stanem na kockasti, onda ga moram pobiti ovalnim ili okruglim. onda; još pamtim neku gatalicu iz osnovne škole - zadnja dva broja rege imaju dobro il' loše značenje. s tim da je igra sad modificirana, pa jako loše brojeve mogu pobiti sa npr. tri dobra. i još jedna: brojim gotovo sve - nekad korake, stepenice, gutljaje, koliko puta sam promiješala nešto žličicom... uglavnom su neparni brojevi u pitanju
   
3. nikad ne zaključavam vrata od wca, što rezultira pregenijalnim pozama. cilj je, naime, nogom zahaltati donji dio vrata kako nitko, u pokušaju, ne bi mogao ista otvoriti... u nekim se slučajevima služim i rukama...
   
4. nisam gadljiva.  GOTOVO uopće. mogu jesti pizzu i gledati kastraciju mačke, mogu nositi slinavu lopticu, ma - whatever... ali me grozi pomisao na hračkove... mrzim kad neko pljuje, mrzim kad na cesti vidim onaj zeleni odvratni sadržaj, mrzim onaj vic o pljuvačnici i muji i hasi.  makar, sa životinjskom slinom uopće nemam problema. a ni slinom mog dragog.
   
5. nisam baš doljedna. kad sam bila punkerica, jedino kaj sam od punka mogla slušati bili su clash, pistolsi, dk i sex and violence od exploiteda. skrivečki sam slušala beatlese, a dečko me ostavio jer nisam prava pankerica pošto sam voljela carter usm. prije toga sam bila metalka, mjuzu uopće nisam voljela. domet su (opet) bili beatlesi i faith no more. izvukla sam se iz krize identiteta našavši ploču od joni mitchell. onda sam postala dosljedna kaj se mjuze tiče. sebi. naravno. oh, da... jednom sam voljela jasona donovana i new kids on the block. srećom, faza je trajala vrlo kratko i bila je uzrokovana padanjem pod utjecaj trendova.

pih, jedva sam se sjetila ovih 5...

kaj je to tolko bitno u godišnjicama veze?!?
baš me sad neki blog podsjetio na to da žene strašno vole komplicirati stvari i jako se ljute ako muška polovica zaboravi godišnjicu.

kao prvo, mislim da takve žene nemaju pojma o muškarcima.
muški rod ne pamti nebitne stvari. točka.
ok, malo zna bit bed valjda ak zaboravi rođendan, ali ni im ni to za zamjeriti.
zašto bi to značilo da nas ne vole? pa to su samo obični datumi...
a to kaj smo mi sebične kučke i očekujemo da za taj dan naprave cijeli filmski scenarij i pomno izrežiraju cijeli dan - e, pa to je samo naš problem...

da se vratimo - što je zapravo bitno u godišnjici veze?
ajde - godišnjica braka... to je nekak onak, da se čovjek napije s ekipom. pozovu se prijatelji, napravi se klopa...
al' godišnjica?
kaj, broji se kolko si duže s nekim od one prije ili kolko ti fali da ju prestigneš?

pa onda one gluposti o očekivanju poklona...
ma, kakvi pokloni?
ili neka godišnjačka putovanja za dvoje...
meni je to ko valentinovo... isti drek.

pričali smo darlin' i ja o romantici i tak mi je drago da postoji takav jedan ON na ovom svijetu... da se razmemo - nije da ja nisam romantična, ali su mi puuuno romantičnije (ili su mi jedino romantične) spontane situacije.

a ne ono - danas nam je godišnjica pa ćemo se sexati cijeli dan i to po mogućnosti na ružinim laticama ili u sobi nekog hotela na moru.
katastrofa. mrzim osmišljene stvari...

zakaj se ne bi mogli sexati cijeli dan i neki drugi dan ak nam dođe?
zakaj ne bi napravili nekaj slatko ak nam dođe bilo kada?
zakaj ne bi maknula dlake s nogu jer mi smetaju i svrbe me kad se krivo okrenu dok obučem hlače, a ne samo zbog toga jer je to 'poseban dan'?!?
strašno!

i ja sam zaboravljala godišnjice. namjerno.
osim u prvoj vezi kad sam još otkrivala svijet i moralo se pokušati živjeti po televizijskim očekivanjima. makar - iskreno - zaista se ne mogu ni sjetiti kako je ista protekla.. ali baš ni jednog detalja. čak ni godišnjeg doba...

mi nemamo godišnjicu. nemamo datum za zaboravljanje ili pamćenje.
imamo cijeli mjesec za slavljenje.
imamo nekakav ogledni mjesec da bi znali tu i tamo izračunati situaciju zbog desetih stvari.
a sve ove sitnice predviđene za godišnjice dešavaju se periodički svaki mjesec. spontano.

ne kužim... kako, oh žene, možete biti toliko glupe da zamjerate onima koji zaborave koje tri stvari moraju kupiti u dućanu?
zašto mislite da kruh, majoneza i zlatorog nisu jednako bitni za vašu vezu kao i neki glupi datum? a zbog toga, nadam se, ne pizdite....

zapravo se radi o unfer poziciji...

kad se malo bolje pogleda, (podsjećam da moji stavovi nikako nisu feministički, makar će se možda tako činiti) žene nemaju tu jednu prednost.
o čemu se zapravo radi?

česte su situacije da komentiramo druge žene. ne samo vani na ulici, nego svugdje.
bombardiranje drugim ženama kojima je posao da cijeli dan rade na svojim tijelima (jer im je ono posao) dovodi do zapravo glupih situacija.
kako?
eto, ne slovim za ljubomorni primjerak ženskog roda, ali me svejedno ponekad iznervira ta glupava pozicija. toliko je žena oko nas da sam i sama kroz godine počela gledati žene. samim tim sam odustala od gledanja muškaraca jer ih za gledanje baš i nema...
dakle, svaka žena biti će vrlo često u poziciji kada će slušati o tome kako je neka žena predobra, super izgleda, ima dobro tijelo, lijepa, itd. a da neće moći staviti svog prijatelja/dečka/muža/brata u istu poziciju, ali sa muškim akterima...
pripadnici muškog roda na reklamama većinom su pederkastog izgleda ili prezbildani. ne postoji revija gaćica za muškarce koju bi mogli gledati. a i da postoji, rezultat bi bio isti kao ovo kaj sam navela...
ono kaj se eventualno može desiti je da u gradu ili na tvu prođe jedinka koja nam je oku mila...
a to i nije baš nešto što bi moglo postaviti tipove iz naše okoline u našu situaciju...

e sad, ovo sve pišem iz perspektive žene koja uglavnom ima muške prijatelje... moja ženska prijateljstva su rijetka jer ne podnosim taj ženski natjecateljski duh koji je sveprisutan. dokazivanje i borba za prevlast me nerviraju.
uglavnom, možda bi imala i drugačije kriterije ili priču da imam i žensko društvo...
no, da se vratim na point...

sinoć smo malo, moje muško društvo i ja, raspravljali o tom problemu (čitaj - ja sam imala monolog)...
koliko god da smatram glupim ženinu potrebu za potpunim preobražajem, pogotovo kada bi isti uključivao i odlazak pod nož, s druge strane to sve razumijem.

kako ijedna žena sa maaaalo mlohavijim bedrima, lošim trbušnjacima i nesavršenim tenom može povjerovati svom muškarcu - koji se netom skinuo sa neta na kojem je npr. tražio spot freedom da bi gledao garnituru nekad najboljih svjetskih manekenki, ili recimo onaj koji je pogledao najgluplji film u kojem glumi milla - kada joj kaže 'ti si meni savršena!'?!?
e pa - teško...
pogotovo ako je samopouzdanje narušeno...
tako da u biti razumijem ženske potrebe za nejedenjem, farbanjem, plastičnim operacijama. ali - ne opravdavam.

moj najdraži kaže da bi trebalo biti više žena koje razmišljaju kao ja.
a ja ne razmišljam baš toliko drugačije. jedina stvar koja se razlikuje je da se ja ne bi podvrgnula metodama koje bi transformirale moj lik jer smatram da izgled nije presudan za sreću.
isto tako znam da muškarci ne traže lutkice, bar ne oni pravi.
što ne znači da ne želim izgledati tako da se osjećam dobro u vlastitom tijelu...

e, a oni to ne razumiju... baš zbog te unfer pozicije. jer oni nemaju virtualnu konkurenciju u tolikom broju da bi bili opterećeni svojim pivskim trbušinama...

pih....