pon - 27.02.2006

...

ma neću se buniti.
ne više.
gorak okus u ustima mora jednom biti ispran. a dokle god ga izazivam, odbijam bunjenje...
the weight, to si je danas cass pjevala, kažeš.
biti će kako treba.
rogovi skinuti.
zid se više ne razbija glavom.

i makar me razdire taj dogovor
star možda ne više od 20 minuta
neću se buniti...
nemam ni pravo.
uostalom.

do as you wish darlin'...

tak i tak ti biraš...

(zlo jedno malo;))
 
posted by zla garderobijerka at 27. veljača 2006 22:40:00, | 3 comments


posudiš mi rogove ;)? trebaju mi da nabijem jednu babu
poklonim ti ih sambić ak oćeš :)))
jal ti to bodeš možda tamo di nebi trebala??!! :-)

...

dragi argo!
hvala ti što nisi složio dvosjed kako sam te molila, a i što samoinicijativno nisi odfurao kutije od pizze do kontejnera za smeće!

koliko god jakojako volim kad ste mi svi tu, ja mrrrzim spremati naš zajednički nered sama.

kak ono ide ona od beatlesa? with a little help from my friends?  
 
posted by zla garderobijerka at 27. veljača 2006 11:37:00, | 3 comments


pa zašto bi to netko spremio kad ti to možeš?! ajde ajde ja vjerujem da tebi to nije teško bilo napraviti...a svima je nama tako...znam ja to...
ali ja to ne mogu, ne svaki dan i ne nakon što sam potrošila cijeli jebeni dan da pospremim da bi drugi dan izgledalo kao gomila kaosa koji se povećava dan za danom... imam, dakako, pametnijeg posla od trošenja cijelog dana na generalke.
join the club...to zvuči kao da imaš dvoje-troje djece,muža i mačku...pizdim svaki dan, misliš da me tko sluša?
ned - 26.02.2006

...

dobila pp prije par dana i fino ga pročitam i odem nazad na početnu stranicu, a kad ono opet piše da imam 1 novu poruku. otvorim - ništa. zbrišem pp, i opet - 1 nova poruka. zbrišem svesve ppove, poslane, primljene, a ovo još uvijek stoji!
i nervira me!
nek mi neko to pobriše...!!!!     
 
posted by zla garderobijerka at 26. veljača 2006 13:21:00, | 4 comments


ja probao gumicom kod sebe al ne ide
shit happens...
možda te kolačići hebeju.. delete cookies..
Vjerojatno imam isti problem s kolačićima. Ali sad me veseli jer svaki dan imam jednu poruku ... (koju ne mogu otvoriti). Ali nemojte to reći adminima jer bi se možda mogli naljutiti ...
pet - 24.02.2006

...

malo sam googlala, al nisam baš našla fotku koja bi odgovarala stanju... mom, ofkors...

dakle, prvi puta (ok, ne računam biondića, to je pod normalno) odoh na ispit sa mišlju - prepisala bum.
onak... koncentracija mi je jučer bila dovoljna da zapamtim di mi je kaj u skripti. pošto sam tu glupavu metodiku već tak i tak učila, znam o čem se radi, ali nije bilo waya da naštrebam sve te definicije. kajaznam zakaj. jednostavno nije ostajalo u glavi.
no, nebitno...

odoh ja na ispit. onak. ql.
kavica, mjuza, pljuga koju je pruga probušila kandžama, odfurala luku domadoma, popapala sendvičić, sjela u brmbrm, opet mjuzica, kišica, fax.

sjednem na uobičajeno ispit mjesto di se može dobro prepisati.
svi oko mene imaju moderne šalabahtere. onak, sve smanjeno. nije da ja nisam pokušala, ali nakon kaj sam jučerašnju večer provela domadoma sređujući neki šalić na kompu dobrih sat vremena, printer je odjednom odlučio ne imati tonera, pa sam se mirno uputila kućici.
uglavnom, svi su si pisali po klupama, smišljali strateške pozicije za šaliće. a ja sam fino sjedila sa svojim papirina formata a4 i čekala pitanja.
dakle:
metode vježbanja
graf emocionalnog opterećenja
acikličko kretanje
antropološke dimenzije
cilj kineziološke metodike

to su bila pitanja.
i tak sam ja fino, bez komplexa i uspješno vadila svoje a4 papire i smještala ih na klupu. napisala sam sve. jedino mi je sumnjivo ovo zadnje, jer postoji milijon različitih definicija u milijon različitih skripti. pa sam ja spojila 2 in 1.
graf sam znala cca, al' sam ga i precrtala od curke do. fala! btw.

uglavnom, sad čekam rezultate. jer tu nikad nije sigurno dal' si prošao ili ne...
we'll c!
prvo pravo prepisivanje prošlo je u najboljem redu!
yeah!

 
 
posted by zla garderobijerka at 24. veljača 2006 10:22:00, | 10 comments


ja sam u srednjoj maturirala iz prepisivanja. to bi mi bilo pomoglo na faxu da nismo sve do jednog ispita imali usmene. mislim da smo imali samo jedan kolegij pismeni;
eh, da nije bilo prepisivanja, tko zna da li bih ja danas imala diplomu :))), a i ta metodika, to ti je baš nikakav predmet, i što kažeš, svatko ima svoju teoriju i sto definicija, pa zbilja ne znam čemu služi da sve to znaš. držim fige :)
e sjetih se srednje, kad sam bio toliko lijen da mi je sister pisala šalabahtere
ma, ja se nikad nisam snalazila s tim šalabahterima. a učenje mi je problem jer mi je sistem da moram nabavit sve postojeće skripte i radit jednu svoju od svih njih, + svaku nelogičnost i nepoklapanjeprovjeravam 500 puta, + mrzim štrebanje, što je za ovu metodiku potrebno, + mrzim učiti išta što je toliko glupo kao ovo (a zapravo nije - samo radimo krive stvari)... @singerica - pa gle, jedna od definicija je da dijete u mlađoj dobnoj skupini može bez prestanka trčati 15 sekundi... mislim da ona govori sama za sebe :D:D:D
zavisi što misle pod "mlađa dobna skupina". ja imam grupu od 3-4 god i tvrdim da mogu trčat u dvorani i do minutu, ali skakati po sobi i mojoj glavi i do 6 sati koliko mi traje smjena
pa misle baš to što ti imaš... 3-4 godine. srednja do 25 sekundi, starija do 35 sekundi. mislim, to su notorne i potpuno nebitne gluposti koje su na kraju krajeva i prilično neistinite :) al' ti trebaju da završiš fax... pih! :)
važno da si se snašla...jel to i pruga propušila? ;))9
... Findak?... ma gud lak :))
hehe, sambić, da znaš da skoro i je :) sad ju je skoro popapao terijer :D:D:D
sad bi ti rekla...:))) terijer bi promijenio vrstu ili ne bi više nikad na ulicu izišao:)))lol maca duda terijeru fujfujfujfffuuuuujjjjj
čet - 23.02.2006

...

plan je zapravo da do 11 sjednem i nastavim ono što sam i jučer radila - učim... pa sutra izađem na ispitiććć - prošla - pala, whatever.
a nakon toga je plan da javajki napravim pokretnu glavu i marioneti stavim mali graničnik na noge, tak da se ne izvija u svim smjerovima, pa da odvalim i to...
onda mi ostaju još filmska i metodika glazbenog... od koje se naježim pri samom spomenu.

sjelo je nekako ono na emotivnoj bazi, razbistrilo se. zapravo, komunikacija postoji. treba ju zadržati na tom nivou. ni više ni manje. i završiti ovo što sam davno počela, a tiče se samo mog života... zove se - diploma.

usput sam se igrala odrasle osobe i bila u banci. uzela neki paket, neam pojma kaj sam uzela zapravo. al' se dobije  neki zgodan aparatić, pa m se svidjelo :).
teško zaradit na idiotu za banku i te sve odrasle stvari! :D... al' nisam tak loše prošla I guess...

a sutra popodne konačno krećem sa tim televizorom. sjetila se jednostavnijeg načina kako kaširati isti, pa da neku lovicu poberem btw :)  
 
posted by zla garderobijerka at 23. veljača 2006 9:57:00, | 9 comments


Živilo učenje za ispite! Bez obzira na rezultate, mada se vjerojatnost prolaska na ispitu povećava proporcionalno s količinom koncentriranog učenja. I eto diplome taj čas.
yes... a valjda bu nekaj. to je inače ispit na koji svi idu a da ga ne uče i uporno padaju dok ne dobiju pitanja koja uspiju prepisat. onda dođem ja koja učim i krivo napišem definiciju, pa padnem. sad sam odlučila ponovo učiti dan prije ispita, pa da vidim...dio bum znala, dio bum prepisala... ak' roknem, e onda iz inata idem znat tolko da odgovorim i na trik pitanje, pa i na usmeni... hehehe
Sretno na ispitu
good luck...a paratić u banci :D, ameri dijele puške u svojim bankama kad otvoriš račun kod njih...pitam se kako bi to u našoj verziji zgledalo...Otvorite tekući račun i dobit ćete paket iznenađenja (ne otvarati u blizini banke)
za ispit si utuvi da ćeš proć i proć češ; što se kaširanja tiće(ako mislimo na isto), ja sam kaširala čaše za šuškalice i desila se zanimljiva stvar, šuškanje se nije čulo. pitam se zašto? na greškama se uči
@teta - morti su se šuške zaljepile za stijenku? @zla - jel moguće da ideš na stričeka H.?? po koji put? mislim, ja ti skroz fige držim.. ajmo ZG, ajmo ZG!! a piva.. piva bu već jednog dana.. svaki dan radim do 22 :o(
yes, horvat, drugi put.. ostalo sam se spremala, al' sam došla samo do ispred faxa. i naravno, opet sam završila sa 3 skripte različitog sadržaja, od kojih je jedna njegova, a razlikuje se od findaka :D... nemrem pamtiti. dođem do skripte, pogledam ju. podvučem. smijem se gluposti da dijete u mlađoj dobnoj skupini može bez prestanka trčat (samo!) 15 sekundi.i onda mi cijeli taj jebeni kolegij nema smisla... bila bu ovo duuuga noć :D
aj sretno..
ja bi ti ponudila svoje znanje (ja bi ga kao trebala imat jer sam završila fax), ali sam nekako zaboravila što nas je barba findak želio naučiti; sretno na ispitu :D
ned - 19.02.2006

...

ja sam kao rezervna guma ili možda onaj privremeni čep za rezervoar.
bace me u smeće kada kupe novi :)
 
posted by zla garderobijerka at 19. veljača 2006 19:06:00, | 9 comments


Toplo se nadam da to ne ide mene... Jer ne odgovara realnom stanju uistinu. Zlico jedna!;)
zar je do toga došlo?
argo, nije to nikakav bed ;)...
Čini se kao da ide sve po planu?!?
hehe :) psiho, ti mi uvijek nekako izvučeš smješak na lice :)
???neeeeeeeeeee, to ti dođe ciše kao antikvitet, ne smeće ;)
A pa joj!! :(
ma nisi valjda? i sad zatišje.. vojimo te mi..ivannah i dijete..
pa ponekad se i tako osjećam

...

kaotičan zapletrasplet prekinuo je topao, suncem obogaćen zrak koji je u jednoj sekundi počeo boraviti na nozi koja je stajala kraj vrata koja su se otvarala rukom.
bistar dan.
šetnje željni psi.

hodati po otopljenim snijegom natopljenoj zemlji bilo je slično kao da zamislite da hodate po debelom trbuhu nekog prilično mlohavog čovjeka.
srećom, zemlja pod nogama ipak je ugodnija.

večer prije bila je ugodna. i više nego.
naravno, do određene granice.
to se tako dešava lejtli, biti će da je zasićenost ipak prisutna.
a bio je prisutan i on u jednom momentu.
kratkom, ali ipak dovoljno dugom da pobrka koncepciju.
ne radi se tu o njemu.
realno - on predstavlja katastrofu velikih razmjera ( :) )...
ali, izbaci me iz takta. prečesto. a to je dio koji se mom biću nikako ne sviđa.

uglavnom, dan je bio sunčan i šuma me opet izvukla.
vjetar je ispirao gorčinu koja se večer prije javila, a koju je produbio toga dana samo jedan telefonski poziv.

puni smo straha jedno od drugoga. i on i ja.
samo što ja ne grizem, ne napadam, jer znam da bi to bilo ravno bijegu od sebe same... a time se ne postiže ništa.

i još se trebalo suočiti sa nekim drugim samoćama koje slijede...

strovalila sam se u krevet, makar mi je dugo trebalo da se odlučim vanjski prostor zamjeniti unutarnjim.
umor je na kraju prevladao.
zaspala sam kao klada.
probudio me bratić i rekla sam - what the fuck! idem na ramba!
polsatno spremanje pratio je neki glupavi osjećaj u zubu. nešto kao bol, samo neodređeno...
osjećaj se pojaćavao.
karata više nije bilo...
staročeško i prilično tmurnjikava atmosfera routa 66 ne kratko su skrenule misli sa boli.
makar, u jednom sam se momentu ulovila kako razmišljam o tome kako ću na prilično natečenu gingivu staviti stari domaći atb lijek - luk...
smiješna misao usred hendrixove pjesmice. što li tek drugi misle?

rakija, luk, kadulja...
krevet...
pulsiranje...
autosugestija...
razmišljanje o zubaru...
san...

danas ne boli.
samo je veliko...

tako je valjda i sa emocijama nakon nekog vremena...
 
posted by zla garderobijerka at 19. veljača 2006 11:16:00, | 3 comments


hmmmm... bol... :(
Moze rakija, ali samo da je hrvatska! Dajdaj daj hrvatska rakija! Oliti kroejšn viski. Sutra trč trč zubic vili!
Ili trć trć kod čika zube:D
pet - 17.02.2006

...

mislim da imam muskulfiber od volana... ne da je volan težak, neg je samo potpuno drugačiji od 2mjesečnog r4 volananja...

vratih se iz razvoženja djeteta u školicu. guba neka škola...
ujutro im puštaju mjuzu. prošli put je bila metallica, danas doorsi...

jučer sam gledala ljubav u zaleđu sa malom... zadivila me sedmogodišnjim pogledom na stvari...
usput mi je rekla i da imam male cice... :)

no, da se vratim na vožnju - zamislite da ste recimo pješak... idete prema zebri... malo dalje vidite sladak mali autić. ljuljuška se on i mami vam osmijeh na lice. zakoračite sa nogostupa i taman oćete uperit prstom u autić, a zrakom se prolomi mutirajuća truba i vidite lice koje vam sasipa masne psofkice gestikulirajući još pri tom...
e, to sam ja!
i obično niste krivi vi, pješaci, nego debili koji imaju vozačku.
jednostavno mi nije jasno zašto ljudi imaju auto koji po svoj logici ide oko 240 a po gradu se voze 20.
jebate, ja sa svojom kornjačicom koja potegne 110 i onda samo čekaš kad bu se rasklopil ko srebrni stršljan u pink panteru prestižem po gradu debile koji se vuku i voze ko idioti.
ja bi njima fino svima pouzimala vozačke! usporavanje prometa jednako je ko divljanje po cesti, uostalom...
ak im se razgledava, nek sjednu u tramvaj il' vlakić bubi. same thing!

i tak...
jučer sam isto imala filozofsku raspravu o tome kada se za nekog kaže da je dobar... dobar si kada ne šaraš po ploči i kad ne brišeš slova koja je učiteljica napisala i kad ne gađaš nekog kredom u glavu.
hearhear!

i tak...


 
posted by zla garderobijerka at 17. veljača 2006 9:10:00, | 6 comments


po gradu se vozi 20,iskusni vozači znaju kako može brzo i naglo iskrsnuti neko dijete, mačka ili pas, pred autom i onda ti naglo kočiš, a pitanje zakočiš li na vrijeme ako ideš-60 npr. ili 50 koliko je dozvoljeno ako uvjeti dozvoljavaju, kočiš, a svi se nabiju u tebe... i da ne pričam, ne ljuti se ne žuri ti se nikamo po tu cijenu
oke 20 je stvarno malo pretjerano..pa pobogu ja poludim kad vidim ispred sebe (pardoniram unaprijed ako ću nekog uvrijediti ovime) osobu nabijenu ko kornjača na volan, i još po mogućnosti ima škrlak..uuu..odmah znaš da ti se ne piše dobro.. malo opažanja i koncentracije, ne brbljanja na mobitel po Zelenom valu i razgledavanja znamenitosti grada..slažem se za oduzimanje vozačke večini kornjača i škrlaka..:o)
Slažem se s tobom. No više od spore vožnje, nerviraju me penzići koji polako šetkaju preko najprometnije ceste i onda ti usput odvale komad haube njihovim štapom.
gle, 20 je jednako opasno kao 90... 50 je prava brzina za vožnju gradom.
20 se ide pješke!
Nekome je 50 normalna voznja gradom, nekome 40, neko je i sa 90 siguran u sebe... kako bilo ne treba pretjerivat, prespori su jednako naporni kao i prebrzi.. ja bi isto njima svima pobro vozacke pa kad im se vec razgledava nek setaju i gledaju...
čet - 16.02.2006

...

eto, danas sam napravila dobro djelo!
jednoj maloj vauvau curici pomogla sam da dođe do novog doma.
i usput čisto ponovo osjetila thrill mojim suđeno nesuđenim pozivom - veterinom...

eheh...

dakle, jedna dobrodjelna kartica viška!

sinoć sam skoro otišla da isprobam onu od norah:
I could almost go there
Just to watch you be seen
I could almost go there
Just to live in a dream

ali nisam...
a zašto?
pa razlog se zapravo krije u nastavku texta:
No I won't go to share you with them

jer neću!
uostalom, budalica je kukavica ogromnih razmjera. a meni samo to još fali v življenju! jedna kukavica! :)
kad prestane bit kukavica onda možda..
a do tada ću pjevat nastavak koji je jednom pripadao nekom krivom:
But oh even though I know where
you've been
I can't help myself
I've got to see you again...

hehehe!


 
posted by zla garderobijerka at 16. veljača 2006 13:56:00, | 1 comments


joooj tako volim tu pjesmu :)))))
pon - 13.02.2006

...

ust before our love got lost you said
I am as constant as a northern star
and I said, constant in the darkness
where’s that at?
if you want me I’ll be in the bar...

nikada nisam ubila nekog čovjeka.
nisam varala i lagala za neku vlastitu materijalnu korist.
nisam ugnjetavala slabije od sebe i dovodila njihovu egzistenciju u pitanje.
nisam otimala onima koji nemaju, nisam planirala zle stvari, nisam se trudila nekog povrijediti.
maknula sam se kada je bilo potrebno da se maknem...

i svejedno još uvijek prolazim krug, ne dobivam šansu da ispravim pogrešku staru nekoliko godina.

makar sam platila od samog momenta počinjanja greške raznim stvarima, čak i lošim sexom, depresijom i razočaranjem... i spoznajom da sam odličan gubitnik...

zanima me kako se tek onda naplaćuje ljudima koji čine gorenavedene stvari...

znamznam, sve znam... to je samo još jedna stvar sa smislom kojeg još uvijek ne vidim. samo možda nazirem u momentima objektivnosti.
al' jebote...
falish....

svejedno - fala kaj si mi izravnao blatobran...





 
posted by zla garderobijerka at 13. veljača 2006 12:03:00, | 13 comments


naplaćuje im se bez brige, premda se ponekad čini da se onima koji nisu takvi naplaćuje se i za one koji jesu. ali to je samo privid.
nema druge...nacrtat ćemo arkanu, pa ćemo te izvući iz kruga ;)
čitajuči između redaka dalo bi se zaključit da se još patiš za nekim starim ljubavima, vidljivo je to da nije onaj neko koga si pokupila u samoboru jer se čini kao stvar...da ti izvire možda nešto u ove komercijalističke dane valentinova. Da nije on toliko kriv što je mali i odrastao u drugim okolnostima nego da možda i testiraš samu sebe???????A njega?(zašto) žalosno je to što to nije napisano u subotu kao komentar.... ako si svjesna da je mali i možda odrastao u drugim okolnostima te da pati!! kao što kažeš.. zašto si tamo di je on, zašto kontaktiraš sa njim možda je ok tip...možda nije zašto to radiš? Mislim da nisi sebe dovoljno propitala dali ga trebaš izgubit tekstovi su ti lagano depresivni možda zbog toga šta ti je neko bolestan u obitelji.... Možda, Možda i duboko u sebi nisi sigurna šta radiš u svom životu pa ti je i to greška u nizu koje radiš, jer da nije tako nebi se to primječivalo možda od sebe guraš divnu osobu ili više njih....a možda i ne, pa sam ja u krivu... Možda te previše stvari podsječa na tu osobu ili stvar..... Sama vodi svoj život kako hočeš al očito da i to nešto provociraš svojom pojavom i ponašanjem.... A jesi stvarno sigurna u svoje osječaje to ti niko nemra reč sama se zapitaj.... Zapitaj se zašto bježiš od same sebe.... A da se vratim i na početak priče možda su ti i ovi dani mogučnost da sve to vratiš na svoje mjesto....a možda je i on otišo negdje drugdje kod nekog u zagrljaj pa te to smeta možda....ili če tek otič ne trati dane život je prekratak.....
posjetiteljčiću... koja psihoanaliza i još k tome potpuno krivo polovljena :). pa, da se ne bi čitalo između redaka: u samoboru sam pokupila auto najmiliji. ne izvire mi ništa u dane valentinova, to je fujfuj blagdan i kad sam u sretnoj vezi. onaj ko je mali i odrastao u drugim okolnostima nije onaj o kojem ponekad pišem. ako pati, jbg... patili smo svi mi koji puta, no to ne znači da smo radili scene i ponašali se ko 15godišnjaci. sa boli se treba naučiti nositi. ja sam tamo gdje je on jer su to moja mjesta već godinama i ne pada mi na pamet da ih izbjegavam. uostalom, nisam ja ta koja ima problema sa suočavanjem. iako je ok tip u osnovi... zašto radim što? da izgubim koga? greške u nizu se rade dokle god smo živi. od sebe sam davno odgurnula više divnih osoba. i to je život. odgurnuli su i mene mnogi... pa sam još živa i sada shvaćam da je tako trebalo biti. provociram što? u svoje osjećaje sam sigurna... svoj život vodim. tuđe ne namjeravam... ne bježim od sebe... upravo se sama sebi vraćam.otišla sam si na neko vrijeme... a dane i ne tratim baš. loše raspoloženje isto je sastavni dio života... i bez njega nema onog dobrog...
e micek.. tutnul bum ti mikić sutra ak te sretnem. . i to sam zato kaj ih imam par u žepu.. ne zato kaj je V, neg ovak..
kuuulll... dijete, kad idemo na neku pifu?
radish li ti na nekom tajnom samounishtenju...nekakvim zabranjenim stvarima ...tipa propade mi zivot i nichega se nesecam..?
al' di ste vi to pročitali da meni nekaj propada? hehe, ja sam si baš super...
nisam mislio nishta loshe...i meni je super ali sve je to nekako veshtachki....zamrsio sam sam sebe..i nemogu da se odpletem...pomislio sam na neke tvoje...nevermind...pogreshio sam zaboravi
ma sve ql... i istina je ovo sa zaplitanjem i neznanjem odplitanja... znanje o tome se ne posjeduje, njega stvaraš putem... i voljom... a nekad paše biti malo zapleten ;)...
ti bokca koliko napisanih riječi..uff.. e darling..od mene dobiš Mukiiiii.. :o)
hehehe, odma se davida sjetim i saxa: muuukiiiiiiiiiii :)))
piva, veri soon.. ovaj vik koji dolazi ce bit pifa..
sub - 11.02.2006

...

ok. realno gledano, savjest je najjebenije oružje koje je ljudski um ikada mogao smisliti...
ili neka genetska greška...
uglavnom, u povijesti čovjek ne bi mogao preživjeti da je imao savjest.
kaj? ne bi ubio lika koji mu krade zadnji komad hrane u okrugu zato kaj je on ipak, oh čovjek i isto je gladan, pa ajde da podjelimo next one koji moždamožda nađemo za tjedan dana... da te ne nosim na savjesti...

ma da!
ja bi ostala gladna...

no dosta o savjesti.
jer, na tvu je keanu reevs.
keanu reevs je jedan od svjetskih čuda tipa boris novković (više o mom viđenju borisa možete pročitati ovdje, a i vidjeti pomalo tu i tu).
dakle, čovjek sa stvarno minimumom minimuma talenta, 0 karizme i, ajde, izgledom + gaypeder stavom (što je ok, nisam homofob)...

nego...
ima jedna bitna stvar.
otkrila sam zapravo kaj je bilo wrong!
jučerašnji izlazak imao je, naime, više ups and downs, bio je svakako različitog intenziteta, čak sam rikavala od smijeha nekom liku koji je mislio da je veliki frajer. raspoloženje je variralo - od ravnodušnosti, boli u glavi, smirenog i ugodnog časkanja, euforičnog đuskanja na jamiroquai, do tijela prožetog adrenalinom od silne ljutnje što se uvaljam u govna i uvučem ljude prije vremena u svoj (citro) život, pa oni onda više neće van iz istog i počnu se zatrpavati kramama koje ja (oh) obožavam... (ok, za smijeha mi je bilo tako zbog vlastite savjesti - oh!)...

završilo je tako da je čak i flegmatični argo na kraju popizdio i počeo se derati po parku na putu do auta da pas mater i kretenima...
a mene je - pekla savjest! zato što:
- jooooj, ma nije on kriv kaj je takav...
- ma al' on je u biti dooobar, al' znaš...
- sam bila pre gruba
- je on ipak povrijeđen
- je on ipak još maaaali
- je on drugačije odrastao...

uglavnom, na kraju smo jeli mango...

e, nego da se vratim na to što je bilo loše i gdje je zapravo bio problem...

jutro je počelo čudno. sat nije zvonio i zakasnili smo u muzej sa klubom.
mene nazvala jedna teta da je druga teta opet loše, al' da ne javim trećoj teti, nego da odem domadoma u slučaju da unuka od druge tete koju inače čuvam četvrtkom dođe na izvanredno čuvanje...

onda je drugoj teti bilo dobro, pa sam imala još kojih desetak poziva druge tete da je ok, nije ok, ok, nije ok i tak dalje...

onda sam napravila ness...
i otišla domadoma na ručak...
i hodala po ruševinama svog djetinjstva predhodno se penjući na ogradu mog djetinjstva, pronalazeći sesilove loptice na mjestu gdje je nekoć bila šikara, naša skloništa i gdje je još uvijek ponosna vrba na čijem će mjestu uskoro biti gomila zgrada...
onda je došao argo po mene i otišli smo u samobor.

i... tamo sam ga vidjela!
prekrasnog!
divnog!
najljepšeg...

on je mene čekao!
stajao je baš kako treba! podignut, pomalo prljav, ali divan...
dala sam lovu doktoru i jedva čekala da krenemo!
otvorila sam njegova vrata. nakon 2 mjeseca (i nešto više) moja je guza upala u mekani sic!
upalila sam ga i pokušala ubaciti u rikverc...
on je kretao naprijed...
?!?!?
doktor i argo su se valjali od smijeha....
NEĆE!!! - panično ću ja!!!!
- pa nisi u renou! viknuo je doktor i prebacio u rikverc, a ne u četvrtu...

od momenta kada smo krenuli na licu mi se pojavio divan grč u obliku oogromnog osmjeha!
moje je tijelo preplavila opuštenost i zadovoljstvo.
ubacila sam prvu kazetu koju sam našla u kazić i ljuljuškavo se vozila gledajući povremeno u retraću sunce i samoborsko gorje.
stefanovski je pjevao:' ja niiisam tvoj, jaaa nisam tvoooojjj mene mesto neeee držžiiiii... urazumi seeee devojčiceeee, idi pusti me na miiiruuuu uuuuu' i svijet je odjednom postao lijep...

dakle - samo mi je falio taj moj najdraži mali brmbrm...

 
posted by zla garderobijerka at 11. veljača 2006 20:46:00, | 7 comments


samo polako...
pa on ni ne može brzo :)
na novkovića sam apasolutno ALERGIČNAAAA, kad njega i onog cetinskog vidim na TVu,najradije bi ga zavitljala kroz prozor...cetinski nešto kao i zna pjevati, ali ima facu za šamaranje, a ovaj ...da ga srušiš na ulici i skačeš po njemu u okovanim čizmama,,,pu!
upravo tako sambić :)... zato i spada u kategoriju svjetskih čuda :) si vidla onu 'boris i deva'? :D
jupiii..vilinski brmm brmm se vratio..čestitam..;o) a, Šnjofković..(sjećam se te epohe ;o)
Ma i ja mislim da Novković ima izgled gaya i baš je svijetsko čudo..
ti si u bedaku srtze moje veliko.....ali kada se osvrnesh vec je proshlo...
pet - 10.02.2006

...

I met a woman
she had a mouth like yours
she knew your life
she knew your devils and your deeds
and she said
color go to him, stay with him if you can
but be prepared to bleed...

malo joni mitchell za dobro jutro... ali u izvedbi diane krall...

pljuga je zapaljena, hladni ness pred nosom.
argova poruka na desktopu me baš nasmijala...
'uzeo sam reno4 :) vidimo se sutra'
prvo kaj mi je palo na pamet je, a zakaj nije napisal - uzeo sam auto...?!?
da se ne zabunim?
pa, dyani se nemre zatvorit hauba, a i nema benzina. spale je u samoborskim toplicama na rehabilitaciji... dakle, jedini logičan izbor bio bi - r4...
zaspala sam usred užasno uzbudljivog tv programa...
u užem izboru je bilo: pod opsadom II, mijenjam ženu ili neke katastrofalne emisije na hrt-u... osim pola ure kulture...
a to nisam mogla gledat jer sam se previše živcirala zbog prekrasne lepeze mentalnih sklopova...

onda sam tak šaltala programe i povremeno sjedala za komp da se smijem svađi na jednom životinjskom forumu...

skontala sam da je rtl i veće govno nego kaj sam si ikad mogla misliti.
dakle, ta je televizija toliko žedna gledanosti da su počeli promovirati kretenizme.
konkretno, kocku i narodnjake...

zaspala sam negdje usred očajnih kućanica, koje su kod nas preveli samo kućanice...
naravno, to mi je postal običaj - da začorim na dvosjedu i zbudim se u ranu zoru, pa se odgegam do kreveta padajući preko ovečeg kaosa u stanu...

eh, da... kupila sam prugi ogrlicu i lajnu :D...
hehehe...
da, znam, to je glupo, al' dok ne ogradim malo balkone nemre van, ja nemrem otvorit i pošteno proluftat stan, stalno neke komplikacije i zatvaranja...

sad bu se šetala po balkonu u svojoj bunny ogrlici povremeno. a razmišljam i da ju odfuram u maximir povremeno.

zašto je to potrebno? ta lajna?
pa zato kaj bi zgiljala susjedima a i vreba ljude koji hodaju dole, a i aute...
pošto nema rep, nema ni dobar doskok, pa mi i nije baš svejedno da zvisi sa trećeg kata...
 
posted by zla garderobijerka at 10. veljača 2006 10:30:00, | 6 comments


i ja sam sinoć zaspala uz kućanice. a kako to da si u ostavci?
pa, pukao mi je film kada mi je neki tip za novu godinu prijetio da će me ubiti, profil ljudi u klubu se drastično promjenio i svaki vikend sam doživljavala neka sranja i to me sve, uglavnom, jakojako počelo opterećivati... sad uživam u nezaposlenosti :)... i umirem od gladi :D:D:D
bilo je i boljih dana :-)
ja sam mog Mačka pokušala voditi lajnom...jednom...i umalo ostala bez očiju i većeg dijela lica. Ali zato se voli zatvrati u kese, kutije, korpe...tako možeš s njim gdje te volja... Sve su mi pletene torbe za plažu pune njgovih dlaka
i mi smo si malo razmišljali o lajni, ali ne znam kak bi to bilo..no skoro kad se preselimo u hižicu u naravi..ee..onda budeš došla sa živinama k nama pa bumo se svi lijepo podružili u zdravom okruženju..
I meni Ness hladan. Ali, ja ga takvog volim :)
čet - 09.02.2006

...

baš si malo razmišljam o psihičkim poremećajima.
onak, moraš fakat imat dosta sjeban život da se baš uopće nemreš kontrolirat i tak ispadaš strašno glup...

zapravo, zadivljuje me razina na kojoj ljudi u određenim godinama komuniciraju. zadivljuje me što imam prilike doživjeti da je netko u teen godinama milijon puta zreliji u ophođenju nego netko od 30.
to mora bit dobra zeznutost u glavi. onak, težak život ili tako nekaj.

nikad nisam shvaćala onaj pristup direktnog pljuvanja. onak, kad nekom jakojako digneš živce i onda ti on nemre reć nikaj drugo nego - glup si, jadan si, ili bilo što tog tipa.

to ponekad rade djeca kojoj to često govore doma.
valjda je tak i sa odraslima onda?


al' dobro, ako se čovjek i nađe ulovljen u komunikaciji sa takvom osobom može se silno zabaviti.... ne tom osobom koliko samom psihologijom.
tada i laskanje znači uvredu. takav vas se čovjek zapravo - boji...

hmmm... kad se to skuži, prestaje biti zabavno. i postane pomalo tužno...
baš mi je žao takvih ljudi :(  
 
posted by zla garderobijerka at 9. veljača 2006 0:29:00, | 6 comments


što da ti kaže osim toga...nema što, u tome i jeste stvar...samo treba biti dobro od volje da te to zabavlja, a ne iznervira (glupost mislim)
ma, glupost može samo nasmijati :) nego, strašno me nervira ovaj mojposao... ne znam kako vas, al' meni uuužasno ide na jetra.
mislim da skoro svakom njegov posao ide ja jetra jer većina ljudi ne radi ono što bi željela nego samo da radi i da ima kakav takav prihod da može od čega životariti... :-( na žalost
@specijal - ne moj posao, nego ova reklama za mojposao.net :D
glupost može dobro nasmijati ako se ne počne redovito ponavljati, a onda trebaju dobri živci.
sri - 08.02.2006

...

užasnoužasno ljubavna scena kada bill murray pjeva more than this scarlett johansson prati me danas od kada sam na popodnevnoj kavi u malom slatkom kafeu koji se zove, oh, kava ali naopačke čula obradu ove inače fenomenalne pjesmice...
inače me roxy music neodoljivo podsjeća na sheepu, ali od te scene podsjeća me na nešto nedefinirano.

i inače me muzika uvijek izvuče.
napravi da dišem lagano ili teško, ali da se rastresem.

bio je zapravo lijep dan, planirala sam kuhati lignje za ručak i učiti kasnije.
od jutra su me davili na telefon i moj povremeni sustanar argo samo se smijao tim napadima i mom nesnalaženju i nerazumijevanju situacije.
na igralištu su djeca uživala u suncu, neki veliki pas se igrao probušenom loptom. more than this se stopio sa prefinom kavom i inače ugodnom atmosferom.
argo je pričao s njim...
i sve je bilo nekako lako.
dok je on tako pričao s njim...
more than this je učinio da bude razumljivo...
i slatko...
baš onako kako bi to vidio netko sa strane...
sve je palo.
otpalo...
otišlo sa svakim idućim stihom i ostala je samo ona lijepa strana...

ona koja pomaže da se trgneš...
i koja me podsjeća na tu moju crtu - pomalo cigansku, lutajuću, ali opet nevjerojatno tvrdoglavu...
na onu izraženost teorije da si sretan kada želiš, a ne kada imaš...
jer, ja se ne mogu smiriti. ja ću moći samo s nekim tko će biti dovoljno migoljav i bježeći (kao ja), tko će moći održati moju pažnju i adrenalin...

(it was fun for a while
there was no way of knowing
like dream in the night
who can say where we´re going
no care in the world
maybe i´m learning
why the sea on the tide
has no way of turning
more than this - there is nothing)

ljubav je za mene zapravo kao bungee jumping ili freeclimbing...
sport visokog rizika koji postaje beskrajno dosadan kada sve krene normalnim tokovima...
 
posted by zla garderobijerka at 8. veljača 2006 19:15:00, | 4 comments


odlična pjesma...
uvijek draga pjesma, ali taj joj je film dao novu dimenziju...u životu nisam čula tako dobro loše otpjevanu pjesmu...to je kad ide iz srca, ne iz grla...eh, šmrc
e, baš to kaj si napisala sambić - toliko dobro loše otpjevana pjesma da to nije normalno! :)
nema te vi pojma kako se ona osca...mozda nemam ni ja lai...mislim da smo blizu...tog nekog istog osecaja koji se nepeva nego oseti,koji se ne oslikava...nego postoji...

...

jedna ali vrijedna, o milesu i kind of blue usred svega :). sms oblik...
i još sunce i šuma koja me čeka i skripta od dvije strane za napravit šalabahter...

jučer smo svi bili sami. i pitali se zakajzakajzakaj...
nekad mi je žao što je to tak nezaljubljivačka kombinacija, samo zbog slaganja... al' mislim da bi bio pakao...

prestali smo biti sami kad je mačka napala arga, a luka mi u snu skoro gurnuo nogu u usta...


 
posted by zla garderobijerka at 8. veljača 2006 9:26:00, | 0 comments


uto - 07.02.2006

...

Slika na MojBlogu
dragi moji...
na okretištu u dubravi 'živi' ova prekrasna cura.
jako je mršava, izgladnjela, mila i draga...

danas ćemo ju pokušati prebaciti na privremeni smještaj, no kao što već piše - on je privremen. ukoliko bi joj mogli pružiti topli dom ili barem privremeni smještaj, ukoliko bi se mogli raspitati da li ju netko želi, molim vas da to i napravite :)...

ako j netko želi, nek mi to napiše na pp...

 
posted by zla garderobijerka at 7. veljača 2006 10:43:00, | 3 comments


au šteta što smo tako daleko, moja mama bi je bez razmišljanja usvojila
da, baš šteta... jakooo je mršava...:( i ima jako milo lice. baš prava cura.. ajmo, ajmo, kaj sad zabušavate?!? niko neće ovak lijepu curu za prijateljicu?!?
a jadna mala cura...a baš tuzno...a moj mačor bi je sigurno prestrasio..jer je deblji od nje...pitat cu...
pon - 06.02.2006

...

dah ostavlja fin magličast oblik na staklu. smješak napravljen da izađe na nos proširuje oblik koji puta.
ne otvaram oči, niti to mogu. sunce mi grije lice i vrat.

biti sretan ne znači imati.
biti sretan znači željeti.

zaljubljena u jutrašnje drvo polako upijam dan. stvaram oblike dahom na staklu.
misleći na grubu koru i kuckanje ptičjeg kljuna.

biti sretan ne znači imati.
biti sretan znači željeti.

tako krivo postavljene stvari, tako blesavo uštimano raspoloženje dovodi do krivih zaključaka.
life is like a box of... stvar je u iznenađenju...

kako sada izgleda onaj s kim ću željeti?
možda se nervira oko nekog poslovnog problema. možda briše nos maramicom, možda ima gripu.
možda smo se neki dan sreli.
možda pije kavu i razmišlja o meni, makar ni ne zna tko sam.
možda daaje posljednji ispit.

stvar je u iznenađenju.
tko zna koga mi sve nosi ovaj dan.
i onaj iza njega...
i onaj iza...

biti sretan ne znači imati...
biti sretan znači zauvijek željeti...
 
posted by zla garderobijerka at 6. veljača 2006 13:00:00, | 0 comments


ned - 05.02.2006

...

ok, prekjučer sam saznala da zelenka i sokolica čekaju male bebe konje.
sad mi je plan da jednog pridobijem sebi... kad se rodi, ofkors. a to će biti negdje u 4om mjesecu...

pošto je moja priča sa konjima završila dosta davno kada su libera &co. protjerali sa krka, pošto su vlasnici štale bili nezadovoljavajuće nacionalnosti, te ja 'svog' milog konjića nikada više nisam vidjela (iako, postoji mogućnost da je još živ... trebao bi imati oko 16 godina, pa...ako netko zna za nekog dorata sa zvijezdom na čelu a odaziva se na ime libero - nek javi ;) ), sad imam puno posla sa obnavljanjem znanja...

i tak, jedna simpatična cura mi je dala još simpatičniji link od kk geronimo ...
mislim, toliko sam se smijala čitajući textove na tom sajtu, toliko mi se atmosfera čini dobrom, imam toliku želju da se tam što prije nacrtam... jooojjj....

onak, ne postoji bolji feeling na ovom svijetu od spuštanja tijela prema konjskom vratu i zagrljaja istog... od struganja prašine sa dlanova nakon što se draga konj, od naravi konja, od njuškica konja, od slobode koja se osim na konju osjeća i u spaletu!

lalalalalaaaaaaaaa


i još je danas suuuunceeeeee!!!  
 
posted by zla garderobijerka at 5. veljača 2006 10:33:00, | 8 comments


Obožavam jahanje - nažalost nisam baš često u prilici :-(
šteta, nisam taj tip, ali se imam prilike često diviti manijakalnom konjoljupcu mojoj mamici...
ma, nema boljeg... konji izazivaju neko strahopoštovanje...onak.... ma, divni suuu
joooj konjići..sad si me opet vratila u moje liejpe dane jahanja na hipodromu satima..i onda su došli tenkovi na onaj drugi most..i ratatat tatatat..i počeo rat..i ja svoje 3godišnje druženje stim divnim stvorenjima prekinula..ali ne zauvijek, jer sam jednom prilikom imala cast projahati na islandskom ljepotanu po snijegu okružena planinama..doduše trajalo je kratko..ali ostalo u lijepom sjećanju.. i tako..eto..konjića i ja želim,a moj dragi mi je obećao jedng ;o) zato draga moja..budeš ga udomila kod nas..u našem novom domu.. p.s. i nadam se da ćemo se vidit više ;o)
pa i ja se nadam... samo da mi se malo sredi s ispitima :)
a svi znamo koliko to već traje ;o)
a svi znamo koliko to već traje ;o)
pa sretno s konjima(i s ispitima) :D
pet - 03.02.2006

...

ok, samo je još jednom potvrđeno da djeca nikad nisu problem. odrasli su ti koji zajebu.
voditi vlastite bitke preko djeteta, biti orjentiran na sebe samoga i svoje emocije a ne na emocije djeteta koje je tako i tako puno trauma krajnja je glupost. i žalosno je kada to ne vide ljudi koji isto to dijete vole.

slučajem stavljena u sredinu igre glumim tampon zonu pokušavajući biti dobra gumenasta podloga o koju se ta sranja odbijaju, koja malu okružuje i štiti barem jednom tjedno...

ono što sam jučer dobila neprocjenjivo je osjećam se strašno bogatom i zahvalnom, a glasilo je ovako iz usta 7godišnje djevojčice: 'znaš, samo da ne sanjam da sam sad s tobom. mogla bi se probuditi...'


onaj blesavi smijeh mi prolazi kroz glavu makar sam ga uspješno zaboravljala neko vrijeme..
stvara osjećaj neke tuge, valjda potpomognute vremenom.
dugo ga nisam vidjela. duže od uobićajenih stanki za nepričanje.
tako valjda treba...


 
posted by zla garderobijerka at 3. veljača 2006 9:13:00, | 4 comments


strava...tako je moja polusestra bila kod mene, samo da nije doma
a nisam znala da je biljni blogić tvoj! Super... Liby me tamo uputila, inače bi ga još uredno preskakala, mislila sam da su to neki narkomanijaci :)))
hehehe, nisunisu :)... ma da, strava... siroto dijete.
primjerni roditelji imaju malo vremena za djecu dok ih neprimjerni opsjedaju svojim boleštinama cijelo vrijeme