pon - 28.02.2005

...

Slika na MojBlogu
eto još jedan boris. ovaj puta s prijateljicom devom...
boris i deva... tak bi se to zvalo...
neam pojma od kud ta fascinacija likom i djelom... biće zato kaj on fakat vjeruje da je umjetnik... da je onak...
anyway...
uživajte u devi... kad već nemrete u njegovoj mjuzi...  
 
posted by zla garderobijerka at 28. veljača 2005 19:35:00, | 0 comments


...

toliko drag izostanak isključivosti.
toliko lijepo provedeno vrijeme.
zabe, fil kolins, trash 80ih, dean martin (oh da, dean martin), folkestra...
zlad...
price o kad smo bili mali....
beatlesi... the fool on the hill...
ogromna kolicina maste...
pijeskasti postić...
papica u 3 ujutro....
smijanje skakavac ralici i ralici optimisti...
šutnja (rijetka, ali ipak...)..
bučino ulje.
glava odojka zdeslava...
msn.
super krtice, chips sa špekom, masne lepinje, luk...
porke maria i d bend's gona mejk it...

jebo ga, bug... zakaj se više ne razumijemo at all?!?

baš šteta...
 
posted by zla garderobijerka at 28. veljača 2005 12:41:00, | 0 comments


...

eh, dovoljno je reći da sam opet sjebala istu nogu trčeći prema svojim dragim prijateljima koje ljubim ovim putem...
sad me boli...
jako...
joj...
zijev....
ninanana

 
posted by zla garderobijerka at 28. veljača 2005 3:48:00, | 0 comments


ned - 27.02.2005

oh da...

to je nekak tak...hm...
taman kada ja, eto, sredim stvari u glavi, naleti nešto što mi glavu pobrka... jbg, to tak valjda ide. nova teorija mi je da su to sve mali testovi. da moram odoljeti situaciji i ne prepustiti se. al' to je opet kurac. onak... pušim u oba slučaja.

o ne, ne živciram se više oko takvih stvari. to sam nedavno objasnila tajani. ne zaslužuju ljudi da se nerviram zbog njih, pogotovo ako se tu radi (djelomično) o hormonima. ono šta me nervira je - situacija. koja se difoltno ponavlja.

epizoda zvana 'mali t' još nije završena, ali stremi ka tome, kako bi rekli... jel'... sad bi tu ubacila jedan patetično ljigavi dio stingove pjesmice, koji tako dobro leži ovoj nedjelji - what could I do but run and run and run, afraid to love, afraid to fail...

šta se desilo? pa, zapravo ništa.
funkcioniram jednostavno. kada mi netko napiše da sam divna, onda ja shvatim da mu se sviđam. ako mi netko napiše da me obožava, onda me nešto prereže u želucu i sretna sam. i vjerujem. i onda ja, ne znajući igrati igrice, postanem brutalno iskrena. dam to svoje srce, jebemu miša! što je kretenski, jer se to ne radi. da, znam. ali ja ne mogu protiv sebe. nit želim. impulzivna sam u tim stvarima. ako mi se netko sviđa, onda mu to jasno dam do znanja... i to je prob. ljudi ne žele iskrenost. oni žele igru. ili u ovom slučaju - prelaznu fazu...
jer da - ja naletim na:
  • svećenike
  • pedere
  • ljude iz drugih, ponekad i neprijateljskih (:)) država
  • ljude koji me neće jer ne pristajem na sex koji je uvijet za razvoj daljnjeg odnosa (jebo!)
  • ljude koji su nedavno prekinuli sa curama koje su ih mlavile, pa još pate...
dakako, moguće su i razne kombinacije gorenavedenih...

u ovom slučaju je ovo zadnje. bar brijem. njušim da je to... a mene se obožava i ima se osjećaj ko da me se zna cijeeeeliii život... i ja sam super i divna i krasna i lijepa i dobra i pametna i sve sam ja. i ne da me se. i čuva me se... al' ko jebenu najbolju prijateljicu.

ne, ovo nije samosažaljevanje... nije. ovo je samo nadrkanost zbog te jedne sheme koja se ponavlja.

kaje najbolje, možda to u ovom slučaju i nije tak. ali ja ne znam da li imam živaca i energije to stick around, pa da provjerim.

bug kaže da nemam jaja. ja kažem da nemam vremena za glumit budalu.
onak, tri sam godine živjela u uvjerenju da se uloženi trud mooora vratiti, da ljudi shvate, da te nakon nekog vremena vide... da se dobro vraća dobrim. a-a... vratil mi se kurac... čak ni to :)...

uostalom, zakaj bi ja imala jaja?!? di su njima?!?
pa, jebemu misha! stvari koje su bile su bile. na prošlost se ne može utjecati. nemreš stisnut rewind. al' možeš probat nekaj novo... i glupi strah od novog ne koči mene, nego sve te, nemilim ženicama istrošene muške mentalne sklopove koji nenadjebivo pate jer ih nema više ko jebat u mozak.
e, pa ja vas neću jebat u mozak. prošla me ta faza još negdje u srednjoj školi. sorry... makar znam to jako dobro.

na kraju krajeva - ne gubim ja. onaj ko treba ostati u mom životu će i ostati. onog kog sam izgubila putem nisam ni trebala imati...

samo kaj (oh, kako sam zapravo kontradiktorna!) se nemrem odhrvat tom glupom (već pomalo) automatizmu da na prvi znak nečeg što bi moglo biti shematki prikaz - pobjegnem. kažem pa-pa....

anyway, samo bi htjela da konačno ta shema prestane sa svojim pojavljivanjem. da dođe neko s tim jebenim jajima i kaže - vot d fak! ajde, idemo vidjet kaj bu bilo. zakaj mene jebeno ne sprečava moja oh, prošlost i tandrkanje sa raznim muškim mentalnim sklopovima, da opet idem glavom kroz jebeni zid i pustim da se sjebem ili da mi bude krasno?!? zato kaj ja na kraju ipak imam jaja! :p...

 
posted by zla garderobijerka at 27. veljača 2005 16:02:00, | 0 comments


sub - 26.02.2005

mali interni post za 3pera i zaigranu vilu

NIIIIKIIIIIIIIIIIII!!!!!!!!!!!!

phahahahaha

lov ju gajzzzzzz

:)
 
posted by zla garderobijerka at 26. veljača 2005 17:44:00, | 0 comments


...

Slika na MojBlogu
dakle, fotku borisa novkovića u pustinji stavljam samo zato da u vašu svijest probije ta ideja samotnog muškarca koji sa svojom harli majicom bosonog kroči kroz vreli pijesak, sa gitarom i ničim više... jer njemu čak ni voda ne treba... to je taj ideal muškosti...

sad mogu dalje...
desilo se to da sam prije nekog vremena sjela u auto od adama. on je moj prijatelj već godinama. upoznasmo se tako što mu, ah, poklonih jabuku. al' bez zajebancije. nisam znala kak se zove. imala sam jabuku, dala mu je. i onda me on pital da kak se ja zovem. i ja sam rekla eva. i onda mi on nije vjerovao. pa sam morala pokazivat osobnu. a i on meni, jer mu nisam vjerovala da je on adam...
al' to zapravo uopće nije bitno. bitno je to da se mi znamo već godinama. i mali t. i on se znaju već godinama. a mali t. i ja se znamo tek 2 tjedna. i ja se zadnja dva tjedna samo smješkam :)... i nije mi jasno - kak se desi taj trenutak? kak se to dozira? da je netko zapravo stalno tak blizu tebe, ali se poklope okolnosti da se sretnete? i onda kad se sretnete - vuuuuššššššš...
biiig vuššššššššššššš...
onak...
hehe...
lalalala...
i sve je krivo zapravo ono sunce od neki dan....
a sunce od neki dan je tek posebna priča... a nosila bi naslov - kako provesti dan sa čovjekom na rubu živčanog sloma, a da ne primjećujete?!?
to some other time :)
lalalala
lalalaaaaaaaaaa
vuuušššššššššššššš
 
posted by zla garderobijerka at 26. veljača 2005 14:30:00, | 0 comments


čet - 24.02.2005

svj. čudo jedno od...

dakle, od nekoliko svjetskih čuda koja me zadivljuju danas ću se osvrnuti na jedno... dakako, prvo moramo uzeti u obzir da je hrva-tska svijet i da je svijet htva-tska...
to se čudo zove boris novković...

dakle, jedem ja danas i ide nekaj na teveu. dora, eurovizija il' koji već kurac. i pojavi se on. i ja si mislim - pa jebote... ovaj je fakat opstal!
onak... mislim, čovjek jednostavno ne zna pjevat. bila sam prisiljena čut kak taj oblik života (nedefinirani?!) uz pratnju gitare ( a da nisam vidla gitaru, ne bi bila sigurna u to šta zapravo proizvodi zvuk) bezslušno hropće nekaj kaj je po textu odgovaralo u jednom od predhodnih mi postova spomenutu pjesmicu zvanu blackbird...
mislim, svaka čast! volim ljude koji stvarno uživaju u onom kaj rade... čak i kad im to neide baš dobro... on fakat uživa u tom hropljanju bez imalo sluha i srama.

i kad bolje razmislim, život bez borisa novkovića fakat ne bi bio isti. to bi, recimo, bilo isto ko život bez olivera mlakara ili laze goluže...

odem ja sad tak fino googleat malo borisa. i gle! ima i sajt!!! sa slikicom pregenijalnom!
tam možete vidjet i spotove! možete daunloudat skrin sejver sa nekim hitom...
možete kliknut i na 'razonoda' te se razonodit memorijem sa tak malim slikicama da sam ga ja sredila tek nakon 70 pokušaja... (to pripisujem astigmatizmu i pivi, ne lošoj memoriji)...
textove se ne usudim čitati... jednostavno neam dovoljno hrabrosti...
ali svakako preporučam da pogledate fotke... i zapalite joint prije toga...
dakle, boriseeee... svaka čast! jesam vam dala link?!? http://www.borisnovkovic-official.com/

uživajte!!!
 
posted by zla garderobijerka at 24. veljača 2005 0:40:00, | 0 comments


sri - 23.02.2005

...

ljepljiv mi je mish od naranče...
dobro, di je taj rat?
zapeli ste u snijegu?!?
 
posted by zla garderobijerka at 23. veljača 2005 20:24:00, | 0 comments


jeah...

baš me zabavlja ovaj mojblog rat... pogotovo anonimni komentari guns'n'srca axel seraphim rosea na blogu ivana horvata...hehehehe...
jooojjj...
idem po novu turu kokica...
:)
 
posted by zla garderobijerka at 23. veljača 2005 15:17:00, | 0 comments


uto - 22.02.2005

...

rad (štrebanje) ima sasvim ugodne posljedice. pogotovo kad se mazohistički zaključi da se uz početak štrebanja prestaje pušti i djelomično pit kava...

oh, pa to je zapravo genijalno! a i nekak mi ide... naviknula bum se. i onda bum diplomirala i oplakivala svoju ponovno stečenu naviku - da budem korisna sama sebi :)...

doduše, nebuloze koje čitam tjeraju me u smijeh koliko i u plač. sad razumijem zakaj mi je zapravo teško, tj. odbijam izaći na ovaj ispitek.

recimo, kaže tu da bi uvodni dio sata tzk u vrtićkoj skupini trebao početi tako da dječicu (cca 3 do 7 godina) posložimo u vrstu. tada mi kažemo: 'pozdrav! saaat je počeo!'... a dječica, koja se u cijeloj jebenoj skripti navode kao 'subjekti' onda kažu: 'pozdrav!'...

na svu srećicu, imam zdravog razuma... eh...

mislim da mi se okice sklapaju... kak je takva razlika kad cijeli dan buljiš u monitor zbog skripte i zbog bloga i inih zabavnih sadržaja. kod ovog pod b me nikad ne bubaju oke i to... hmmm...

lalala

 
posted by zla garderobijerka at 22. veljača 2005 0:13:00, | 0 comments


sub - 19.02.2005

...

čudno smirena stajala sam u kutku ne osjećajući ničiju prisutnost. osjećaj olakšanja jer sam tamo mogla stajati i jer sam zapravo mogla što god sam htjela, bio je ono što mi je trebalo danima.
a nisam ga bila svjesna do jednog određenog trenutka...
svirali su blackbird i
all your life
you were only waiting
for this moment to be free.... je zvučalo baš onako kako je trebalo.
to se desi nekad. takvi momenti u kojima nam se oči nekako čudno otvore i sve sjedne na svoje mjesto. svijet u tom momentu postaje kao kraj nekog glupavog američkog filma u kojem narator zaključuje priču, gleda oko sebe i sve je baš onako kako treba biti... samo šta onda idu slova, a u ovom mom svijetu ta slova izostaju. živim na tom trenu još neko vrijeme, lagano se smješkajući.

rasplitanje gordijskih čvorova zaista je fantastična stvar. makar nosilo sa sobom i određen rizik.
lakoća postignuta potezima koji su jedino što opterećuje, nadoknađuje svu težinu koja je postojala prije. samo zbog dvojbe.
shvatih da su dvojbe glupe. koliko god kreiramo vlastitu sreću, postoji malo istine i u onome - da je trebalo - desilo bi se...
uostalom, uvijek i stigne... ako već treba...

žaliti za stvarima koje se nisu desile, propuštajući one koje u tom trenu prolaze kraj nas najveća je glupost. kao i razmišljanje gdje smo pogriješili...
zato ću se truditi da s tim više prestanem...


Blackbird singing in the dead of night
Take these broken wings and learn to fly
All your life
You were only waiting for this moment to arise.

Blackbird singing in the dead of night
Take these sunken eyes and learn to see
All your life
You were only waiting for this moment to be free.

Blackbird fly
Into the light of the dark black night.

 
posted by zla garderobijerka at 19. veljača 2005 19:47:00, | 0 comments


pet - 18.02.2005

...

oh, da... moje velike planove uspjela je upropastiti omanja gripa. tak sam jučer kod petog riganja i drugog mjerenja temperature skontala da ipak nebum otišla na ispit koji je bil danas u 9... eh... al' bar sam imala dobre namjere.
sad me zato čeka veseli treći mjesec. sa 4 more to go!
dobro mi dođe ta gripurina da se malko odmorim.
e, i ne pušim već 2 dana.... valjda će potrajati... za sad mi uopće ne fali...
oh, i kao šećer na kraju - rastu mi dva umnjaka... mislim, rastu oni već godinama... svakih par mjeseci po malo... pa, eto... odlučili i sad...
jbg.... idem dalje gledat zatupljujuć tv program...
have fun, svi vi negripozni ljudi :)
 
posted by zla garderobijerka at 18. veljača 2005 13:53:00, | 0 comments


sri - 16.02.2005

...

khm...jeah...
baš me nekaj kopka, onak, zadnjih mjesec dana. ta neka preokrenutost, tj. novi modni hit koji i nije toliko nov, samo ga ja ponovo primjećujem.

tajana i ja smo zaključile da smo cca 18 godina svog života potrošile na ljude koji to možda nisu zaslužili...
ja ne žalim za svom tom energijom. puno se nauči iz takvih stvari. možda mi je nekad žao kaj su to bili krivi ljudi, al...jbg...

anyway, dok nas dvije tako priznajemo da nam je jednom bilo stalo, dok žalimo za nekim ljudima koji su nas ili koje smo mi povrijedile, dok piskaramo polusladunjave textiće i slušamo tugaljive pjesmice, javlja se jedan trend hladnoće. to je nekaj tipa - ako si emotivan onda si jadan. pha! koja glupost!

recimo, ja se nikada neću poševiti s nekim samo tako. to mi je jednako činu naslanjanja na zid i ostanku tamo neko vrijeme. daleko od toga da taj sex ne mora nužno biti loš - dapače! ali nema ono nešto što sex čini sexom. meni, kažem. ja se držim one - bez emocija je i držanje za ruke perverzija, dok svaka perverzija prestaje to biti ako si barem malo zaljubljen. naravno, poželjno je da je emocija recipročna. zapravo, to je uvijet.
dakako, zbog tog svog stava spadam u skupinu nenormalnih osoba. barem po diktatu tog novog-starog trenda.
a ja baš mislim da je to nekako normalno. i zapravo me boli qratz...

stvarno mi je jasno to bježanje od emocionalnosti, nije da to ne razumijem, ali mi nije jasno - kad je prije to postalo takav trend? onak, sad je moda imat obrijanu picu, dat u dupe, imat fak badiz, bit bahat, i šatro liberalan. a u svoj toj liberalnosti se toliko teško prihvaćaju tuđi stavovi.
ako ne misliš da je to sve kul, odmah si obilježen kao nenormalan, isfrustriran i jadan. a da nitko od onih koji bacaju takve stvari pred tebe ne stane i ne razmisli da je u neku ruku jadan - on.

da se razumijemo - ja zaista vjerujem da postoje ljudi kojima takav način zajebancije zaista paše, ali... kaj je s onim drugima?!?

sve se nekak počelo svoditi na 'očekivanje'.
pričal mi je frend kak je brijao s nekom malom. super curka, lalala, ševe se oni i sve ide onak li-la... kaje bilo? malu je jako bolilo, uspostavi se na kraju. zakaj si se onda ševila? pita on... pa nismo trebali, kaj nisi rekla da te buba, alo...
a ona će na to - da ne pokvarim moment...
dakle, to se od nje, kao, očekivalo. ona je htjela ispuniti očekivanja tipa kojeg je vidjela prvi puta u životu svojom požrtvovnošću... ili glupošću?!?
eto, tu nas vodi trend. da ne ispadneš glup napravit ćeš sve kaj možeš... jadno.
ja sam rađe jadna i velim ne kad mi tak dođe...
tako mi se dešava da još uvijek imam osjetne stanice koje funkcioniraju, još uvijek se naježim kad se s nekim poljubim, itd... dok većina mojih ševim-sve-kaj-hoda prijatelja smatra svaki fizički kontakt čistim automatizmom...
eh...

najodurnije je kaj se trend nije zadržao samo na sexu. onak, proširil se svugdje. imati emocije danas jednostavno nije u modi...
još samo čekam kad bu to izašlo u cosmu... pih...

 
posted by zla garderobijerka at 16. veljača 2005 18:27:00, | 0 comments


uto - 15.02.2005

uououo

desilo se to da sam danas bila na faxu...
desilo se i to da sam pobrala rokove...
i skužila da više nemam vremena za zajebanciju.
ali ovaj puta stvarno.
u 21,00 počinjem štreberit 31 stranicu najglupljeg kolegija na mom fakultetu.
gadi mi se štreberenje. gadi. mrzim takav način učenja. mrzim.
ali moram. i budem.
jer, ispit mi je u petak. i ja ga jako želim proći....
tatatataaaaaaa...
jiiihaaaa....
u nove radne pobjede!
:)))
 
posted by zla garderobijerka at 15. veljača 2005 20:23:00, | 0 comments


pon - 14.02.2005

...

joooj, kak duuugo nisam ništ napisala. biće da je weekend kriv. onak, malo prehlade + puna garderoba rade čuda i ušutkavaju i najveće škribomane svijeta.

oh, danas je to valentinovo. ne, uopće ne želim pisati o njemu kao cicimici-ptičice pjevaju-anđeleki zabijaju svoje srcolike streličice u našu dupad...
valentinovo je jedan strašno interesantan nastavak jednog odličnog marketinškog poteza koji se zove - ljubav...

love...

koliko se samo zarađuje na ljubavi?!?
ajmo početi od one 'sretne':
  • kao prvo, mislim da je potrebno definirati sretnu ljubaf da bi se moglo krenuti u daljnju analizu - sretna ljubaf je u današnje vrijeme ona u kojoj je: a) žena d bič, zatvara svog dragog u 4 zida i rađe trpi da on cijeli dan igra igrice na kompu, navečer ju eventualno sexualno zadovolji, ali nema pristup vanjskom svijetu. također ga ograđuje od časopisa i inih oblika medija. i doktor u kući je opasna literatura jer unutra ima golih žena. dakle, njihova je veza sretna jer ne postoji nofuckingbody else u njihovoj okolini. ona je samo njegova i on je samo njen. o tome je sanjala cijeli život. b) on je savršeni primjerak muškarca s našeg podneblja - dobio ju je na auto, kladi se svakodnevno, najomiljenije rečenice i doskočice su mu - kuiš ono, ne, eeee. ima malu zato kaj dobro dazgle a i solidno puši. pošto ju je uvjeril da je bog i batina, nema straha da mu mala sere kad zajebe dogovor i ode van s dečkima barit koke po kvartovskim birtijama. ona tak i tak ostaje doma i plače, al' se on vješto vadi iz situacije idući dan kupujući neki shrot komad shita u obliku ružnog plišanog privjeska za ključeve.
  • kako industrija profitira u ovom slučaju: a) on naporno radi da bi svojoj jedinoj napornoj dragoj mogao kupit čizme u dizelu, majicu u moskinu, cede od nine i tonu bižuterije koja se trenutno nosi. također joj kupuje i depilacijske kreme, farbe za kosu i ine gluposti. ona, naravno ne radi, a ako i radi uvijek kenja da će joj najbolje pokazati da ju voli ako (uz život vlastiti) njoj podredi i plaći. naravno, za valentinovo tradicionalno idu na romantični vikend na bledu.uključena vožnja kočijom i njegovo uporno veslanje u iznajmljenom čamčiću po poluzaleđenom jezeru. večera bar svaki drugi tjedan. mali znak pažnje jednom tjedno. na njenu inicijativu. ukoliko izostane, optužuje ga da ju ne voli.
b) pošto se stalno mora izvlačit, troši gomilu para na umirivanje savijesti + ljute povrijeđene ženke. financira i ljubavnice. troši puno benzina putujući od točke do točke. treba puno para na mobitelu koordinacije radi. troši na kurtone.

nesretna:
  • sastoji se od konzumacije ogromnih količina junk fooda i alkohola. također se kupuju i ogromne količine papirnatih maramica. videoklubovi također profitiraju. tcom također.troši se i na autfit, modne časopise, kozmetiku, a sve da bi se što bolje zapakirali i bili prihvaćeni na tržištu. kupuju se knjige 'kako do savršenog partnera', 'ljubavni horoskop za 2005', posjećuju se razni mediji i proročice. potroši se puno love na markice za pisma poslana u rubrije tipa 'draga marta'. kupuju se ogromne količine kontracepcijskih sredstava 'džast in kejs'. glazbena industrija je također uključena.
no, da ne duljim. popis je predug.
i onda dođe valentinovo. pa cvijeće. neke su godine bile popularne tamno plave ruže. koje su vjerojatno koštale pun k... svi hodaju s ogromnom količinom leševa bilja. i svi smatraju da je to tak slatko. ljigavi filmovi ko titanic zagađuju tv program. samoubojstva su u porastu.

no... ima i one stvarno sretne ljubavi. negdje. valjda.

al' o tome some other time
 
posted by zla garderobijerka at 14. veljača 2005 11:24:00, | 0 comments


čet - 10.02.2005

osvrt na putnikov dobronamjerni blog

dakle, da ne zagađujem njegov prostor dobrih namjera, odlučih napisati postić o drugoj strani medalje cijele priče...

onak, cijeli život provodim uz i sa životinjama, to mi je jedno od zanimanja i jedan veliki interes. zaista mislim da dosta o tome znam, a mislim i da imam moć logičkog rasuđivanja. e, to je možda problem, jer se adrvajz ne bi nervirala...

dakle, tražila sam udrugu za zaštitu životinja čiji bi postala član. i sve što sam našla me jednostavno zgrozilo.
kopajući dublje dolazila sam do činjenica koje (barem mene) zastrašuju.

ono što me brine je udruga čiji je puni naziv : udruga za zaštitu i prava životinja prijatelji životinja...
e sad, malo filozofije - ja imam 3 psa. oni su u svojoj biti mesojedi. tisućama godina. to što smo mi ljudi zajebali stvar i stvorili nešto što se zove industrija, pa još k tomu mesna, nema nikakve veze sa njima. ako je moj pas mesožder (doduše, ne obligatni, ali to ne znači da mu meso ne treba), onda je njegovo PRAVO!! da jede meso. ako neka udruga koja se šatro bori za PRAVA životinja promovira vegetarijanstvo u pasa, onda se ona trudi KRŠITI OSNOVNO PRAVO JEDNOG MESOJEDA - DA BUDE ONO ŠTO JE!!! to je kao da netko ide tražiti od crnca da više ne bude crnac.
o mačkama neću ni pričati. mačke su obligatni mesojedi. točka.
njihovi argumenti su da postoje psi koji su vegetarijanci i žive tako već godinama... alo... naravno da žive. to se zove prilagodba, borba za život, ali - da li imamo pravo tražiti od jedne životinjske vrste da zajebe cijeli svoj probavni sustav samo zato kaj smo mi - govna od ljudi - prije nekoliko stotina godina zajebali stvar?!? pha!!!

stvar broj dva - u pokušajima spašavanja nekoliko pasa od sigurne smrti, udruga za zaštitu i prava (zapravo, jedan njen dio) ogradio se riječima da je protivno njihovim uvjerenjima da imaju doma životinju, pa nek ih uzme neko drugi.
da smo spomenuli da će na akciju spašavanja doći večernji, jutarnji, hrt, rtl, nova, bbc, times i dr., vjerujem da bi face iz udruge nam mile istog trena došle na maleni foto sešn. ali ovako - a-a... jer protivno je njihovim uvjerenjima da drže kućne ljubimce i da 'ubijaju' da bi životinje jele. tako je! pa, mi smo stoljećima živjeli po špiljama! zakaj ne bi opet?!? to kaj su si neke životinje našle lakši način preživljavanja je super stvar.
a to kaj postoje kreteni koji su vlasnici kućnih ljubimaca, koji od istih rade budale a ne životinje JE grozna stvar. ajmo se onda BORITI protiv toga, ali ne gađanjem jajima i napadanjem, nego E D U K A C I J O M!!
aaaali neee... modernije je stajati pred mcdonaldsom i urlati na slučajne prolaznike, samohrane majke sedmero djece koje ne razmišljaju što je prošla jedna krava koju je danas jedva kupila da njena djeca ne bi umrla od gladi. modernije je hodati trgom u gaćama i kožnim nike tenisicama... valjati se po podu...
da se razumijemo - ja se slažem da je postupak dobivanja krzna oduran i sasvim nepotreban... ali ne želim stavljati u centar zbivanja nešto što je kod nas zapravo apstrakcija. bunde nosi valjda 2% ljudi u našoj državi. zlostavljanih životinja ima više od 70%!!! zašto ne uložiti trud u nešto što možemo promjeniti?!?
zbog glupavih uvjerenja...
trudim se imati sluha za tuđe stavove, ali ne podnosim extremizam, pogotovo kada služi za nečiju osobnu promociju.
toliki se napor ulaže u stvari koje se ne mogu ispraviti, umjesto da se napravi smišljena akcija koja ne uključuje 'glasnoću', gola šetanja i agresivnost, što ova a i udruge sličnog tipa diljem svijeta prakticiraju. to je apsolutno kontraproduktivno, ljudi moji...
jebe mi se za vlatku pokos i njene bunde kad znam da nekog psa negdje netko zakopava živog u zemlju, kad znam da u mom kvartu klinci nabijaju petarde mačkama u guzicu i kad znam u kakvim se uvijetima drže životinje u mesnoj industriji.

stvar broj tri - mesna industrija se nikada neće moći iskorijeniti. neće, tog smo svi duboko u sebi svijesni. ali se može boriti za bolje uvijete držanja industrijskih životinja. zašto se u to ne ulaže trud?!? zato što za to vjerojatno postoji šansa? hehe...

nadalje - onaj glupi popis tvrtki koje izvode pokuse na životinjama nije u cijelosti istinit. nikad vam nije palo na pamet da je to dobar trik da neka tvrtka skreše svoju konkurenciju?!?
da, slažem se - testiranje proizvoda na životinjama je grozno, ali i ovdje radim razliku - kozmetička industrija - bljak, pokopajmo ih, svakako! (btw, svaki ruž za usne ili labelo u sebi sadrži ostatke mrtvih životinja - kafilerijskih proizvoda. to niste znali?!?) ali, ajde imajte dijete koje je bolesno i kojem može pomoći samo lijek koji je testiran na životinjama... nećete mu ga dati?!? ma ajde, da i to vidim...

joj, neću nastavljati. jako sam ljuta zbog tog extremnog i nelogičnog načina razmišljanja koji ne pomaže nikome... samo odmaže...
i btw, nije ta udruga jedina koja odašilja gluposti... al' nemam živaca trenutno za obradu drugih...
pih....
 
posted by zla garderobijerka at 10. veljača 2005 16:36:00, | 0 comments


uto - 08.02.2005

...

gledala sam haubu koju je u međuvremenu prekrio fini sloj snijega.
pri svakom izdisaju para bi mi izlazila kroz nos.
bol u nozi bila je neusporediva naspram boli koja se smjestila malo iznad želuca. poznato gušenje koje se naselilo u tom predjelu nije me više moglo iznenaditi.

vlado je uvijek bio tu kad je trebalo.
nikada me nije štedio i to sam cijenila kod njega.

- trebaš prerezati gordijski čvor - rekao je...
malo pare izašlo je ovaj put kroz usta. samo se po tom mogao primjetiti moj uzdah, toliko teško izmamljen zbog zgrčene mi međurebrene muskulature...

- nemam mač...
- svako od nas ima mač...
- ali ja ga nemam snage izvaditi, napraviti pokret koji spašava...

zamišljala sam ogroman sjajan mač koji nadljudskom snagom dižem iznad glave. slou moušn u mojoj glavi me ježio.
stotine malih gordijskih čvorova koji su vezali moje tijelo za nepresušne izvore boli bili su prerezani jednim usporenim pokretom mojih ruku.
jednim oštrim dodirom mača kojeg nosim negdje duboko u sebi...
zamišljala sam osjećaj olakšanja, oslobođena svakog žaljenja zbog prerezanih tijela čvorova... zamišljala sam kako dišem... kako ponovo imam sebe...

sanjam taj pokret.
sanjam da se dobivam nazad, da bježim ih ovog mentalnog zatočeništva, da ostavljam dio svoje bolesne empatičnosti putem. skidam ju sloj po sloj, kao zmija kožu...
sa svakim slojem jedan nastanjeni život manje na meni...
svako rebro dobiva prostor. pluća se šire i upijaju slankasti zrak koji nisu uspjela iskoristiti godinama.
slatka opijenost viškom kisika i osjećaj slobode od ičijeg parazitskog mentalnog sklopa...

- ja nemam snage, vlado...

- imaš... svi smo mi alexandar u malom...
 
posted by zla garderobijerka at 8. veljača 2005 20:34:00, | 0 comments


pon - 07.02.2005

...

oh da, pospremanje sobe zna biti vrlo interesantno... baš smo pričali neki dan koji je sastav prašine. čitala sam jenom u 'sve što tereba da znam naučio sam još u vrtiću' da u prašini ima najviše ljuskica kože... a ima i djelića meteora.
moram priznat da je moja tastatura prepuna kože i meteora (hvala ti lucy što si me podsjetila da i ja moram protresti tastaturu;))...
i zadivljuje me stvarno koliko stvarčica stane među te tipkice. stvorio se tamo jedan simpatičan svijet za sebe. doduše, više ne postoji... jbg... napraviće se novi. tako to ide. mislim da se već počeo stvarati, pošto sam maloprije revno jela toblerone nad istom...
koliko svijetova samo sadrži moja soba?!?
recimo, imam problem s paucima. jako su mi simpatični i jedno sam se vrijeme trudila da ih deložiram s puno pažnje. ali oni nisu bili ljubazni i vraćali su se na mjesto zločina. makar nemam ništa protiv male pauk obitelji, nije mi ugodno ujutro otvoriti oke i vidjeti bebu spajdera kak mi visi nad glavom i proučava disanje...
jbg... puko mi je film i počela sam ih usisavati. pazim, dakako, da to bude nakon što sam usisala sve krupnije (s)tvari, tak da ih nekaj ne ozljedi. a i da to bude kad vrećica ide u smeće, pa da mogu odmah zbrisat van i naći novi dom.
sad ih, eto, nema već oko mjesec dana. nadam se da su odustali. zadnje usisavanje im je bilo valjda miljonto po redu...
bilo je još toplo, pa mi i nije bed... onak... pazim na te sitnice. ipak imaju oni i djecu, pa ne bi bilo u redu da ih sad sam hitim na kišu, snijeg, led ili paru...
hmmm...
da...

 
posted by zla garderobijerka at 7. veljača 2005 17:54:00, | 0 comments


pet - 04.02.2005

...

ŽEDNA SAM
I UOPĆE ME SE NE TIČE
KOLIKO JE SATI!
ŽELIM TE ODMAH PITI!

urlam u vjetar, praoblik mobilne komunikacije...
moj će se urlik malo odbijati, malo zapinjati i postepeno stišavati.
šapnut će ti ga vjetrić prilagođenog uhu koje volim dirati jezikom i istodobno lagano držati dlan na tvojim leđima, osjećati kako se ježiš...

bijes što te nema, a koji se jasno osjećao na samom početku puta mog urlika sada se pretvorio u zvonki smijeh. baš onakav kakav stvaraš kada me štipneš malo ispod rebara.
 
ostavit će dojam da se šalim. nesvjesan težine moje želje, izmamit će ti urlik smješak na lice...

a ja ću, obuzeta čežnjom za onim kralješkom koji se smjestio točno ispod tvog potiljka, ležati stisnuta na krevetu puštajući dječje suze da me škakljaju preko nosa...
 
posted by zla garderobijerka at 4. veljača 2005 9:22:00, | 0 comments


dio drugi

u pauzama doslovnog jurenja šumom i lovljenja daha sa licem naslonjenim na grubu koru drveta koje je kuckalo u njeno uho (kao srce) da bi ju pozdravilo, bila je zapravo sasvim uobičajena.
 
 često je razmišljala o sebi. te su misli bile male, skupljene u jednu veliku cjelinu... svaku bi novu prišila i tako dobila pravilan krug koji se sljevao na dvije strane od njene kuće.
kada se gleda prema dole, sljevao se niz ulicu, preko tramvajskih tračnica pobirući ono neštoi prljavštine u domjanićevoj, pa se razdvojio prema trgu i prema agronomskom fakultetu gdje je trenutno bio njegov rub (tamo kod potoka), a sa gornje strane prema bukovcu i xaveru...
tako su se misli odozdola i odozgora spojile i činile jedan zapravo vrlo lijep krug...

 u većini misli vidjela se kao što je zimonić vidio zlatku, samo što bi ona prije dala da ju nacrta hugo pratt, sa sve cortom...

 kada je hodala gradom, bila je u boji...akvarel...
baš kao u 'zlatki' ostavljala je cvijetasti trag sa pokojim leptirićem. pokreti su joj bili potpuno stripovski, sa svim onim puf-pant komentarima sa strane...
corta, naravno nije bilo...on je bio u sibiru ili je plesao tango u nekom bordelu, praćen duplim mjesecom.

 ona je mislila da će se možda jednom umoriti... ili prattova ruka ili sam corto...

 govorila je da ne čeka, da je to protivno njenim uvjerenjima, da nije vrijedan netko tko olako pušta veliki krug sličica nje same, kao i leptiriće i male cvjetaste loptice koje je ostavljala na reverima, kapuljačama i u kosi slučajnih prolaznika...

 činilo joj se da ju svi oni raznose...da joj odnose boju...

 stala je tako jednom, gotovo crno-bijela, na ogradi gornjeg grada...u sumrak, kada se miješa zelena, narančasta i roza sa žutilom zgrada kojima sivi krovovi tada dolaze do izražaja...

 stala je i pomislila do kuda će sezati njen krug i kada će netko doći sa kistom i obnoviti joj oči (dušu)
 
posted by zla garderobijerka at 4. veljača 2005 9:20:00, | 0 comments


sri - 02.02.2005

slamnig jutro...

oh, čopio me slamnig opet, zaurlao je iz knjige, pa ga eto... dva puta:

***
i tako sam smislio da se idem kupati.
bilo je oko devet i po sati i mislim, da sam
bio prvi kupač.
voda je bila hladna i zapravo je bilo ugodno.
bio sam sam s vodom i počeo sam misliti
glupe stvari.
prestao sam, obukao se mokar i šetao kroz vrbe.

onda sam našao žutokosu djevojku.
počeo sam joj pričati, sve dok nisam u njenim očima ugledao sebe.
zaključio sam, da joj je dosadno i oprostio
sam se.
onda sam otišao jednom prijatelju.
no imao sam osjećaj da je uvrijeđen i
napustio sam ga.
otišao sam šetati u šumicu, koju sam volio.
ali stalno sam želio sresti jednu djevojku
na klupama i ozlovoljio sam se.

htio sam se sresti s vjetrom i popeo sam se
na proplanak.

tu nisam mogao više izdržati i počeo sam
glasno govoriti.

no stvari, koje sam si rekao, bile su same
glupe stvari.


POTRAGA ZA STALNIM

naslonim se na tebe naslonim se na sto stvari
razdvajaš se i umnažaš
i vidim masu pretinaca
s morima, krletkama s kanarincima
starinskim pokućstvom
jastuke
neke odjeljke slične špiljama uz more
(modrozeleno)
polukružne sobe
nastanjene ljudima u žutim hlačama i bez ruku
neke borove grane
i dalje još neke hodnike i prolaze
koji vode u druge ljude

zatim, misleći da se radi o nekoj
dobropoznatoj stvari
doživljavam da mi ruka prođe kroz prazno
i da najedamput dohvati naslon od
stolice ili tintarnicu

kao da više nema ničeg stalnog u tebi

kao da ima samo jedna stalna stvar
što ću drugo nego da se držim nje.

 
posted by zla garderobijerka at 2. veljača 2005 11:42:00, | 0 comments


uto - 01.02.2005

...

ima jedna stvar od stinga...
zapravo, ima puno stvari od stinga...
al' ova mi se stalno vraća kao neki daydream...
o jednom sigurno muchos šarmantnom tipu koji je grejtest tif in d sahara...
ima sve unutra - akcije, romantike, sexa i onog što mi je super - želje za bijegom... ali ne bijegom od nečega, nego bijegom u nešto...

ok, ima ta princeza, taj mi se dio ne sviđa, al' da nije princeza onda ne bi moglo baš tak to sve ić. jbg, princeze su te hoh curice željne avanture, one ne mogu ništ pa je najbolje metnut njih u priču o curicama željnih avanture.

anyway, nikad mi nikad nije bilo jasno zakaj bi neko htio bit princeza. to je zajebano zanimanje - imaš puno para, cijeli toranj za sebe, al' nemreš van iz njega. i još ti tata obično napravi turnir za tvoju ruku. a na tom turniru ima masa tipova koje najrađe ne bi ni pogledala, a kamoli im dala ruku, sisu il' nekaj više...
ok, kao princeza se dobro prođe ak imaš zlu maćehu i dobrog lofca, pa zgiljaš od doma u šumicu il' nekam van... onda je tulum. sam kaj je ta moderna vilinsko/vještičja tehnologija jebena stvar, pa te maćeha nađe živu uz pomoć ogledalca i otruje... pih... dakle, tada je to i bilo kul jer je još uvijek bilo pravih muškaraca koji su lutali šumama i spašavali dijeve u nevolji, al' danas mislim da bi se ta snjeguljica uredno ukosturila...

il' ono, tolko si dugo u toj kuletini da ti kosa naraste do dole skroz... nemreš spavat ni ništ... možda se i ugušiš od količine dlaka... kaj da si je ta mala napravila omču umjesto lojtrica?!?

e, da... ima i tih zmajeva... mislim... get a pit bul il neku takvu već pasminu. same shit. njega bar mo'š učit trikove dok si u zatočeništvu... ovak...hmmm... mislim, kak ti zmaj može dat šapu? jel' on opće ima šapu?!? a-a...

no, ta pjesmica daklem... ima taj jedan moment u kojem mu ona veli - joj, daj me ukradi pa da zajedno gusarimo i cugamo crnjaka i stojimo na vjetru i budemo u opasnosti i da postanem kriminalka i lopovica, pa me onda mo'š i do zvijezdica i do mjeseca odvest, al' brzobrzo dok još imamo vremena, jer bu me stari dal' nekom tipu kojeg još nikad nisam vidla, a ja bi tebe, oh, razbojniče koji mi je uletil u toranj da me pokrade, te me usput sexualno zadovoljio. oh da, ima i taj dio - veli da je on bio nježan ko noćni vjetrić, ko ni jedan prije (a pazi - prije je mogla imat stražare, zmaja i... kajaznam... dildo od kose?!? ak ju nije dugo prala, ofkors... ), te je ona u toku sexualnog odnošaja hitila prstenje koje joj je taj neviđeni dal... ja mislim da je to bil glupi potez, jer su mogli to prodat na crnom tržištu i ono...ne... živjet neko vrijeme s tom lovom in kejs da tif biznis ne cvijeta...

no, postoji i moment koji nas drži u neizvjesnosti jer postoji mogućnost da on samo obavi pos'o i ode long bifor d morning... no tu mogućnost odbacujemo u daydream svrhe. ona onak... samo postoji negdje da bi adrenalin bio na nivou, jer da znamo odma da bun nas uzel bez natezanja i truda, ne bi bilo interesantno, ne?!?

da, ima tu i stražara koji spavaju, i kiše koja pada i pala je, i oluje koja dolazi... svesve...
može se snimit i film ja mislim...

no, da ne duljim... maštajte i vi:
The palace guards are all sleeping 
Their fires burn into the night 
There's a threat of rain on the dark horizon 
And all that’s left is a quarter moon of light
 
He climbs up through the darkness 
No weapon but his surprise 
The greatest thief in the high Sahara 
Enters the room where a sleeping princess lies
 
All your money, your pretty necklace 
This is my work on such a night 
There's a storm coming over the mountain
I'll be gone long before the morning
 
After the rain has fallen
After the tears have washed your eyes 
You find that I've take nothing, that 
Love can't replace in the blink of an eye
 
He was as gentle as the night wind 
As no lover had been before 
And the rings she wore for her bride groom 
Slipped from her fingers and fell to the floor 
 
Take me with you, take me with you 
Before my lonely life is set 
I've been promised to another 
To a man I've never even met
 
After the rain has fallen 
After the tears have washed your eyes 
You'll find that I’ve take nothing, that 
Love can't replace in the blink of an eye
After the thunder's spoken, and
After the lightning bolt's been hurled 
After the dream is broken, there’ll 
Still be love in the world
 
She said take me to another life 
Take me for a pirate’s wife 
Take me where the wind blows 
Take me where the red wine flows 
Take me to the danger 
Take me to the life of crime 
Take me to the stars 
Take me to the moon while we still have time
 
After the rain has fallen 
After the tears have washed your eyes 
You'll find that I've taken nothing, that 
Love can't replace in the blink of an eye
 
After the thunder's spoken, and 
After the lightning bolt's been hurled
After the dream is broken, there’ll 
Still be love in the world 
 


 
posted by zla garderobijerka at 1. veljača 2005 10:59:00, | 0 comments


...

oh da... moji prijatelji s autima su ljudi...čitaj govna ponekad.
polsatna usluga je zanemarena jer se svima naglo uči i svi naglo imaju dejtove i ina sranja...
pa u 3 pm.
tako ja krenuh danas sa svojom bolnom nogom i odnedavna živim spakom u nove pobjede. bilo je lako početi...
al' vratiti se doma je bilo malo teže. što zbog dve pive, što zbog nateknuća koljena mi potebnog za kuplung...
no, dovukoh se doma...
part tu je da nikad ne smijete reći nekom šta mislite ili još gore - šta osjećate...
a-a...
to se ne radi.
naime, iskusni majndrejperi vas uvuku u klopku... ponude, daju na dlanu, iniciraju i onda kažu da nisu nikad ništa ni nudili. ok, nije bilo tako ovaj put. tako je bilo sa prvim majndrejperom, a ponavljalo se i kasnije....
anyway...
na greškama se uči...
eh...
pih....
boli me noga!
koljeno zapravo...
ma...
:)
 
posted by zla garderobijerka at 1. veljača 2005 2:26:00, | 0 comments