wicked wife's homemade cooking

sjedila sam između dvije gigantske cice u sobi na zvijezdice.

stolica je bila visoka što je samo dodatno poboljšalo pogled na šank.

na šanku je bio luka. a bila je i mare sa tipom koji nas je zahaltao odmah na dolasku a kojeg se nikako nisam mogla sjetiti, zbog čega je bio vidno razočaran. kao, pričali smo jednom u ribnjaku. a jednom sam u ribnjaku pričala sa milijon ljudi. jbg stari, sorry.

stejt of majnd tog trenutka sjedenja između dvije gigantske cice, dok me sa lijeve i desne strane gledaju još dva para istih bio je da sam pre stara i predebela za to mjesto.

taj je stejt of majnd vjerojatno bio produkt marijinog žaljenja na godine svoje i onih koji ju okružuju. jbg, prešlo je i na mene, ali tek u momentu kad sam sjela između, jel', te dvije gigantske cice, a nakon što sam čagala pa me sada obuzela neka sveopća malaksalost zbog nedostatka kondicije.

marija je bila u depresiji. predsvadbenoj, rekla bih. marija je beskrajno draga, kao i njen dragi. ali iz moje perspektive brak im i neće biti toliko simpatičan. no tko zna. možda im da onu toliko željenu sigurnost pa postanu stvarno divan par. što su i sada, ali samo kada se izostave te neke beskrajne igrice inaćenja koje igraju u nedogled.

platili smo kartu 50 kuna. 50 kuna za sjedenje između dvije gigantske cice, gledanje luke, mare i tipa kojeg se ne sjećam za šankom. za čagicu i legendu u malim hlačicama i mrežastoj majici. za klinku koja se upucavala mom mužu i čagicu sa damirom. za slušanje beskrajno blesavih iliti čak pomalo nevjerojatnih spika o specijalcima i uletima očajnicama marijinog buraza. 50 kn za znoj i kasniju malaksalost. 50 kn za prospavanu subotu i bolnu protresenu kralješnicu, kao i za balone, YMCA i kiss...

sve u svemu - dobar petak :)

sretan imendan adamima i evama koji su obično zapostavljeni :)

ali nije grdo kad ti na badnjak zaborave na imendan :D

billie holiday pjevuši good morning heartache. stanica je dooooobra. martini in the morning. dišica je danas pila martini in the morning. zato kaj joj je rođendan. ali je rekla da će sad svaki dan popit po jedan. ja sam pila sok od paradajza.

kupili smo joj aroma lampicu i neko ulje + žvake i čokoladu. jbg, kriza...

sheepa je bila na faxu i otkrila da likovni predaje jedan od dva tipa koji su bili s nama na godini. i sad nju to jako čudi. a čudi ju i to kaj mene to ne čudi. jbg, apsolventi smo dobrih osam godina, pa mi nije čudno kaj je netko u to vrijeme završio ne samo naš nego i još neki fakultet.

btw, vlado je odselio. nakon 4 godine. i to zato što su mu drugi rekli da nije normalno da živi sa nama sada kada smo u braku...

nosio je stvari par dana. i zadnju noć je zapravo preselio jer je skužio da nema tu na čemu spavati pošto je odnio i krevet :D.

čudno je sad bez njega. osjeća se neka praznina u stanu....

i tak...

nije mi jasno - u onoj reklami za cugu popularniju od vode a punu šećera s kojom se čak može i čistiti neke predmete u kući, neki tip radi na paljenju božićnih svjetla.

dakle, njegov je posao da svake godine na božić upali ta već svjetla. i ne radi ništa drugo osim toga da čeka xmas.

al' on baš u tom momentu čita novine i iznenadi se kad vidi onaj blinking kamion, lupi se po glavi i veli:

-već je božić!

ja bi mu dala otkaz!

:D

vratih se sa dvodnevne turneje po slo i a.

uživah u bjelini karavanki, ugodnoj i ukusnoj okićenosti klagenfurta, nadprosječnoj i za moje pojmove a i za moje okružje nepojmljivoj ljubaznosti korušćana.

uživah jutros u pijenju kave i gledanju mirnih ljudi kako doručkuju i pijuckaju kavicu čitajući novine na držaču, svjesna da je konobarica primjetila koliko mi treba da se opustim i prigrlim mirnoću klagenfurtskog jutra.

a sve nakon dana provedenog u otkrivanju gorenjskih korijena i noći pune smijeha i proseka za tatin 60i rođendan, kao i smijanja rijetko pijanoj teti aji i skrivanja da povučem par dimova pošto pred svojima ne pušim.

uobičajeno balkansko kupovanje gaća i čarapa, paranoidni strah od one ventilacije koja je možda ipak detektor dima, divljenje urednim veceima i ipak nezaboravljenim osnovama njemačkog zaokruženo je finim ručkom u pivnici i paljenjem svijećica u crkvi do.

povratak iz ugodne božićne bajke u ljigavo mokar i gužvom opterećen zagreb rezultirao je manjom nervozom.

sada pušim austrijski walter volf, pijem ness i žao mi je što miš još radi pa ne možemo zajedno komentirati boxerice koje sam mu kupila...

jbg...

a bilo mi je baš lijepo. moramo to ponoviti opet.