sri - 30.11.2005
opera je down, svi dokumenti su već nekoliko dana out, mozila kenja, a explorer samo ako baš bude nužno...
moć...
razne nam stvari daju moć...
recimo, moć brisanja, uređivanja i dodavanja postova...
to sam danas ponovo susrela te se odlučila odjebat cijeli mili mi forum.
e, pa ima i moj frend moć, pa bu me zbrisal....
nemam pojma kaj je danas.
neki čudan da...
nekak sam si na rubu...
davila sam sirotog vladu ometajući ga u pisanju diplomskog, skoro tulila na telefon franu...
težak potez razriješavanja stvari, riskiranje da još jednom zbog svog psihičkog i fizičkog zdravlja ispadnem zla drolja...
heh, to mi je super!
moji razlozi nikada nisu dovoljno dobri...
toliko me strah vidjeti da je netko povrijeđen...
mah....
danas sam čula jedan drag glas...
danas sam dobila psihoanalizu od frana...
danas sam čila drag glas...
da li ću ga ikada moći zaboraviti?
čak smo dosta i pričali...
rekao je cijelo ime...
lijepo zvuči kad ga kaže.
blah....
idem dalje peć kolače. to mi je nova psihoterapija dokle god vlado piše diplomski...
posted by zla garderobijerka at 30. studeni 2005 17:34:00, |
uto - 29.11.2005
uzak prolaz
krivnja se zove
negdje mora postojati mrak
ili definirana svjetlost.
uglavnom, neka nada.
popustiti zbog toplog
i kože
ponekad može značiti
izdati sebe
a kasnije i nekog drugog.
opet disanje
predstavlja
svojevrsan problem.
znala sam...
od početka...
ja nisam stvorena
za takvu ljubav.
ja se ne dajem
dok dobijem...
...samo dok nemam...
mazohistički zabijam
šiljaste dijelove
kuckavog organa
u svaku poru...
okrečući se po krevetu
u grčevitom
ali sasvim tihom vrisku...
cvilim samoj sebi
zabijam zube u ruku.
govorim da nisam htjela...
kako smo samo
ponekad slabi
pred dodirom...
posted by zla garderobijerka at 29. studeni 2005 18:54:00, |
imam struju. pošto imam mogućnost da ju koristim ja to vrlo rado i radim.
ne, nisam razmažena u tom pogledu, ali volim slušati muziku, pa ju i slušam all day long... i komp mi skoro stalno radi. to su moja dva gušta!
ne kuham na struju.
ne treba mi ni tak puno svijetla.
ali ovo mi treba.
svađa je zbog toga da nek nam izvoli bit manji račun...
manji od čega?!?!
raspitala sam se okolo i svi kažu da je to normalan, ne visok račun...
kaj, da živim u mraku i tišini samo da bi imala minimalan račun za struju?!?
pa, ako trenutno sama sebi mogu priuštiti plaćanje struje, onda ću si priuštiti da ju i koristim...
ne želim se odreći nekih životnih radosti ako baš nije nužno i živjeti u strahu od računa...
to čuvam za neka (ne dao dear god) gora vremena...
uf....
ne volim pre pedantne umove!
posted by zla garderobijerka at 29. studeni 2005 10:33:00, |
pon - 28.11.2005
našla sam jednu fotku.
familija na okupu.
kombinacija smogovaca i neke mafijaške familije po povezanosti.
imam možda 4 godine, 5 maximalno.
tata, mima, štefa, dado, iko, teta eva, aja, martin, gogo i ja.
fale još neki pripadnici, ali potka je baš u našem stilu - neopisiva.
imam pletenicu, haljinu na cvijetiće, vijele čarapice i lakirane cipelice.
kad sam krenula u osnovnu školu, znali su me zajebavat da se oblačim u robnom magazinu. nikad me to nije previše diralo jer jednostavno nisam živjela u tom filmu da bi mi trebalo biti bitno...
imala sam sve što mi je bilo potrebno - rođendanske haljinice koje bi slala baka iz njemačke ili šivala mima.
tata mi je svako jutro češljhao dugu, tada još plavičastu, valovitu kosu i pleo pletenicu.
i prije svakog rođendana bi išli nekom postolaru.
to sam jako voljela.
morala sam skinuti cipelicu i staviti nogu na papir.
striček postolar mi je opcrtao nogu i za nekoliko dana doma su mi donjeli moje nove, crne lakirane cipelice...
crne lakirane cipelice značile su rođendan.
cvijetastu haljinicu. goste.
pokloni su bili dječje bitni.
adrenalin je bio ogroman.
cipelice su značile provođenje vremena sa mojom obitelji.
nisu mi samo kupovali i kupovali kada ih nije bilo da bi došli i količinom kupljenog pokazali koliko me vole.
oni su provodili vrijeme samnom...
gledali smo slike jednu nedjelju. prvi puta sam ih gledala iz potpuno drugačije perspektive.
svi se smiju, svi su sretni, kupaju mene bebu, voze me na bicikliću, martin, aja, mama, tata, cijela ona slika......
a zapravo im curi znoj i muka im je od situacije.
cipelice znače i božić.
sakrili bi se u kuhinju, stisnuti kao hrpa malih pčelica zimi. neko bi uvijek po skrivečki ostao u sobi i glumio malog isuseka brzopotezno stavljajući poklone pod bor.
cupkajući od uzbuđenja u svojim lakiranim cipelicama nisam tada imala pojma o trudu, o tajnim zamotavanjima poklona u ajinoj sobi, o vještim slatkim lažima...
puštali su nam da vjerujemo i na tom sam im beskrajno zahvalna...
zato sada božić za mene ima posebno značenje.
znači košnicu punu malih zujavih femili pčela koje sva sranja podnose sa nevjerojatnom snagom smješka.
posted by zla garderobijerka at 28. studeni 2005 11:53:00, |
ned - 27.11.2005
želim da
pahuljice lepršaju kao neki dan...
da napravim figurice od marcipana
zamotam ih u celofan
sa zvijezdicama,
kuglicama,
osušenim kriškama naranči,
klinčićima,
cimetom...
hoću da me prate glupavi xmas hitovi
koka kola reklame
dedamrazovi svih dimenzija...
hoću da mi nos bude zaleđen
pa da ga odmrzujem kuhanim vinom
i hrenovkama
da kupim bor u teglici
da mi zamiriše stan...
želimbakalar na bijelo
i gomilu kolača
i pre xmas večeru kod mene
čak ću podnjet
i veliko čišćenje,
samo da ponovo bude snijeg
ili bar hladno
i da počnu oni vjetrovi
koji i trebaju
recimo sjeverni
a da ovaj glupi jugo
odjebe nekud daleko
i ne vraća se dugodugo
i hoću da bude plina
tak da nam bude toplo
i da se niko ne smrzne,
jer bi zima trebala bit lijepa
želim isto tak da
mi netko počne kupovat majstorije
tak da više ne moram
radit na garderobi
jer me danas boli želudac
od nerviranja
pošto su jučer
nestale dvije jakne...
jedna tuđom
druga možda i mojom greškom...
želim da ne spušim
baš previše love
na tu grešku
tak da mogu nabavit
sve sastojke za:
radit marcipan
kolače
večeru
želim
da se barem jednu večer
zavaljeni u ovaj ugodan stan
igramo
smijemo
dok aroma lampica
ispušta cimet - naranča miris
i da onda
ludi od adrenalina
ko prije
svi odemo na grudanje
i onda mokri
na čaj i medovaču
i da gogo konačno bude dobro
da luna definira ili ne definira
da odemo na penjane
da fran popravi tutache
da luka ne bude depresivan
i da se skompa s prugom
da tata bude ponosan
da aja ne brine
da teta eva ode s nama
da mimu prestanu boliti leđa
da branka izgubi par kila bar na kratko
da vlado konačno završi diplomski i bude sretan
da marko shvati da živi svoj život
da drito uvijek ostane drito
da franjo nađe nekog i dobije bebu
da se sheepa nađe i bude sretna
da žabac prestane bit tužan
da duško popravi krov i nađe garažu
da egon da godinu
da camille dođe u zagreb
da se toni što prije vrati
i da svi budemo zdravi
i nekad malo tužni
i češće puno veseli
i da se ne pogubimo baš
bar ne na dugo
i da znamo da se uvijek imamo
a od materijalnih stvari
želim
možda samo
ona dva šerafa koja mi drže
kukicu za krov
i gumice od mjenjača
a drugo sve imam...
ili nemam pa mi ni ne treba
fala!
posted by zla garderobijerka at 27. studeni 2005 12:39:00, |
pet - 25.11.2005
e, a kad bu se iz opere mogo postat blog, dragi moji mojblogeri?!?
već mi ide na jetra da stalno moram palit mozilu, a kamoli explorer...
uglavnom, skužila sam jednu katastrofalnu činjenicu - jamie cullum je u back to the ground pokral maroon 5!!!!
pa to je prejebena katastrofa!!!!
ok, doduše - maroon5 je pokral jamiroquai...
al' me nervira da taj mali slatki I wanna marry him jamie pobere nekaj od nekog apsolutno nepjevajućeg lika i njegovog poluproizvoda, koji je doduše slušljiv i pjevljiv zajebancije radi...
sad mi svira photograph... ta me stvar nevjerojatno podsjeća na žabicu, sa kojim se napismeno također trebam oprostiti...
a s njim mi se to tako ne da...
ja bi da ta priča ostane otvorena i neizvjesna.
onak, kad se sjetim kolko nam je bio bed kad smo se prvi put vidjeli. ja sam imala happylittlecow majicu i nisam mogla vjerovati da je došao...
i drugi puta kad ga je bilo čak i više strah nego mene...
vuxa je bio s nama, ja sam ga uzela kao bodyguarda, ko kad imaš 11 godina pa na dejt furaš i najbolju frendicu... :)
radili smo off road šetnje po dubravkinom putu, uletavali sa blatnim nama i pesima na špicu i smijali se kad bi luka neku kokoš zaslinio, jeli bi sladoled u jurišićevoj uz obavezno zajebavanje tete sladoredarke... uvijek sa preljevom, njemu još i sa mrvicama...
šetali smo kvartom do 4 ujutro, zamišljali kako će izgledati naša kuća, kako ćemo napraviti trijem, koje ću bilje ja saditi, kako će mi on raditi žardinjere od panjeva...
trčanje u susret sa nevjerojatnim kucanjem srca, sexanje di god se stigne, jer se nije moglo izdržati do nekog normalnijeg mjesta, polugolo bježanje od murije u autu, hranjenje špekom, paštetom i lukom usred vožnje do đurđevca, poruke prije spavanja, poruke nakon buđenja, rađenje koreografija, nenormalno grljenje i ljubljenje...
zakaj si bio tako blesavo lud?!?!? dobro čeg si se ti bojao, budalo mala?!?!?
tj. čem sam ja glupača popustila?!?!?
eh...
al' morala bum i to obavit...
a tak mi se ne da....
posted by zla garderobijerka at 25. studeni 2005 16:11:00, |
čet - 24.11.2005
"Iako se mnoge djevojke odlucuju na redizajn lica i tijela, a zene nekih godina glacaju bore na raznovrsne nacine, istrazivanja su pokazala da muskarci vole prirodnost kod svojih zena.", kaze Vjesnik, i pozivajuci se na strane izvore tvrdi da nas muskarci, zapravo, vole onakve kakvi jesmo! Je li to zaista moguce?
nađoh ovo kao temu na forum.hr-u... pa si sad mislim...jel' meni nekad treba bit neugodno kaj sam žensko, jer su žene na očigled glupe?!?
jel' mi treba bit neugodno kaj sam pismena jer ovakvu glupost objavljuju u dnevnim novinama?!?
jel' bi mi trebalo biti neugodno što se obrazujem kada se ovaj text pod navodnicima naziva revolucionarnim otkrićem nekih tamo znanstvenika?!?
heh...
posted by zla garderobijerka at 24. studeni 2005 21:47:00, |
e, pokušavam se logat na taj xforum, pa mi neda baš, stalno veli The following errors occurred during your registration:
The username you entered as your referrer could not be located...
pa me interesira zakaj?!?!?
mislim, ja bi se regala ak smijem...
posted by zla garderobijerka at 24. studeni 2005 11:24:00, |
stres nastaje kada se uobičajeni jutarnji ritual koji se sastoji od kavice, pljugice i neta sa, po mogućnosti, što manje humanoidnih tvorevina u blizini prekine zbog nekog sranja:
a) na mom kompu
b) sa tcomom - makar neam pojma kako sa tcomom nešto uopće može postat sranje kad on sam to po sebi već je... uf... morala bum ponovo pročitat predhodnu rečenicu I guess ...
dakle, sve kaže da sam konektana. čak sam zapamtila i onaj šugavi broj sajta nekog čudnovatog i tam isto veli da sam konektana...
onda zovem onaj famozni broj i divim se kolko frajer siroti zapravo nema pojma... tj. zna malo više od mene...
'iskopčajte ruter... e, onda probajte za 15 - 30 mnuta na net...'
qratz, kaj će mi za pola sata?!? čekah ga mjesec i pol i sad još đubre ne dela!!!
proradil je nakon milijon minuta... al' ajde, bar dela...
tak i tak trebam svog prijatelja i kompslagača molit da mi dođe windowse ponovo instalirat... u tu svrhu pržim već 2 dana sva sranja koja posjedujem na kompu... siroče, pa ne bi ni ja radila da me neko zatrpa s tolko sranja...
stres 2 je bio kad se vratih iz luka šetnje...
prvo izađoh ja.
onda skvoter vlado i podstanar marko.
vratih se nazad. nema pruge!
čujem ju da mjauče, a nema je...
preroštala sam apsolutno cijeli stan, te sad sjedim u hrpi vlastitih nakupina kroz godine koje nedavno prenjeh ovdje...
mačka je, ofkors, otišla van za nekim od njih dvoje...
našla sam ju na drugom katu, sa nevjkericom tipa: 'dobro, a zakaj vi tu uopće idete!? kaj je tu tak dobro?!?' u okicama...
sad mi čori na nozi, te povremeno klizi, što rezultira zabijanjem nemalih kandžica u moju nešto malo manje meku nogu.
eto...
odoh crtat...
posted by zla garderobijerka at 24. studeni 2005 11:14:00, |
sri - 23.11.2005
sanjala sam te sinoć.
nenamjerno.
stalno smo se mimoilazili i uvijek smo se smješkali...
na kraju smo svi ležali i sjedili po podu, pričali, smijali se, slušali...
stavio si ruku na moju nogu. na list. i dragao me. potpuno nesvjestan činjenice da je to nešto što se više ne radi...
ja sam osjećala tvoju ruku koja me mazi... ugodno... potpuno nesvjesna činjenice da je to nešto što se više ne radi...
u istom smo momentu skontali.
u istom smo se momentu pogledali.
sa onim malim zvjezdicama u okama.
rekao si: nisam tako mislio...
rekla sam: ma znam, sve kul...
znao si da si tako mislio...
znala sam da si tako mislio...
onda sam otvorila oči.
sa tvojim dodirom na nozi... listu...
zvjezdice u okama su nestale zbog sivog.
zbog neriješenog.
zbog znanja da ću tvoj dodir još samo sanjati...
i zbog znanja da baš tako sve to treba biti...
da ćeš uvijek biti u tom nekom dječjem, slatkom, šarenom dijelu mene...
da ćeš značiti zgrade, ples, suncokrete, soli za kupanje, muziku...
u samo meni razumljivom kutku...
It's just another story caught up in another photograph I found.
and it seems like another person lived that life a great many years ago from now,
When I look back on my ordinary, ordinary life,
I see so much magic, though I missed it at the time.
posted by zla garderobijerka at 23. studeni 2005 10:42:00, |
pon - 21.11.2005
so, baš si mislite kak vam je super kaj niste ovisni o netu i kak možete na moru zdurat bez istog bez pol frke, te povlačite dim zadovoljni sami sobom, sve usput klikajući mishom po vašim fejvrit sajtovima...
e, onda vam se desi preseljenje u stan u kojem nema dsl-a, a van pameti vam je prikopčat se na dial-up jer:
- je sporo, brate
- niste tolko bogati
i tak... prvih tjedan dana ne primjećujete simptome apstinencijske krize jer vas je zarobila gomila kutija koje ste danima pakirali, a koje - jel' - sad čekaju da ih jednako tako vrijedno raspakirate...
no, kada je i zadnja kutija riješena, ostaje vam neka praznina...
mislite si slijedeće:
- divno, imat ću vremena za sebe dok ne nađem posao
- ići ću na plac
- trčat ću 3 puta dnevno
- pročitat ću tonu knjiga
- ležat ću u kadi satima
- pogledat ću sve filmove koje nisam stigao/la kroz godine...
naravno, nikaj od toga ne napravite. ako ne uopće, onda bar polovično...
dakle, kako preživjeti bez neta:
- nabavite psa! dobro, to napravite i ako imate net - pomoći će vam da održite cirkulaciju i koliki-toliki tonus mišića
- nabavite dečka - zgodna stvar za izbacivanje negativne energije izazvane apstinencijskom krizom
- kupite gomilu ružnih vaza i keramičkih posuda na hreliću - zgodno za gađanje dečka kod izbacivanja negativne energije izazvane a.k.
- naučite štrikati
- naučite heklati
- kuhajte previše
- pozovite prijatelje i tovite ih pretjeranom količinom skuhanog
- pecite najkompliciranije kolače koji postoje
- kuhajte kreme na pari
- nabavite ogromnu količinu sredstava za čišćenje
- ribajte imaginarni kamenac
- brišite prašinu čim se nakupi (a to je vrlo brzo)
- uzgajajte bilje na balkonu
- presađujte bilje svako malo u nove, ljepše tegle
- igrajte avanture na kompu (neverhood!)
- otkrijte da je vodafone live sranje (ovo je već krajnja faza a.k-a u kojoj nije bitno na čem ste, glavno da ste online :))
- skupljajte pare za mito i korupciju odgovornih za dsl (te njegovo brzo uvođenje)
- idite k prijateljima, pa se instalirajte za njihov komp
- bespomoćno sjedite u telefon i prepričajte dsl operateru svoju izmišljeno tužnu životnu priču, moleći ga kroz plač da VAM KONAČNO PRIKOPČA TAJ JEBENI DSL!!!!
posted by zla garderobijerka at 21. studeni 2005 16:50:00, |
vrati mi istom mjerom!
budi muško!
vrati se!
i zarobi mi srce
jednim teškim
olovnim pokretom ruke.
onda ga šutni nogom
nekud dalekodaleko,
da ga više ne sretneš...
isuši taj cvijetić
što živi u šarenici
pa ga baci
u kompost
da bar nečem služi...
a onda shvati
što je zaista žudnja.
onda shvati,
budalice,
da smo jednako krivi,
jednako glupi,
jednako zaljubljeni,
jednako povrijeđeni,
jednako tužni,
jednako truli,
jednako nepovratni...
ja sam ti
ti si ja
i ni jedno hodanje
po suprotnim stranama,
ni jedno bježanje
ni jedno mrženje
ni jedno drugo voljenje,
ni jedno življenje,
ni jedno umiranje,
ni jedno ništa
neće promjeniti
moju tvoju kožu,
moju tvoju sreću,
moju tvoju maštu,
moju tvoju ljubav
u zasebnu
odvojenu
i samu
ili nečiju tuđu...
posted by zla garderobijerka at 21. studeni 2005 13:55:00, |
danas me u 8,30 probudil dsl striček što je izazvalo provalu srećice u male mene...
dakle, predpostavljam da ću postati po nekoliko postića per day dok ne
ispucam svoje kriznoškribomansko tijelo nešto većih dimenzija lejtli
(asli nije strašno, samo je prošao još jedan interesantan pms :))...
uglavnom...
maca se zove pruga....
A JA IMAM FUCKIN' DSLLLLLLLLLLLLLLL!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!...
kasnije...
:)
posted by zla garderobijerka at 21. studeni 2005 13:04:00, |
ned - 20.11.2005
aj em et litl luna's plejs folks...
lapačinke z nutelo rulaju!
sretoh smijeh danas... taman je sve bilo sivo i samo jedan mali dio zgrada crvencrven od sunca koje je bilo ko zna gdje...
heh, totalno je smiješno hodati u istoj ravnini, ali po suprotnim stranama...
zgodno je kako život nekad složi situaciju :)...
eto! i sad svira sting!!! i to jedna muchos poučna stvar! brand new day...
a ja razmišljam na komplitli nju vej...
danas...
sutra hu d fak nouzzzz...
How many of you people out there
Been hurt in some kind of love affair
And how many times do you swear that you'll never love again?
How many lonely, sleepless nights
How many lies, how many fights
And why would you want to put yourself through all that again?
"Love is pain," I hear you say
Love has a cruel and bitter way
Of paying you back for all the faith you ever had in your brain
How could it be that what you need the most
Can leave you feeling just like a ghost?
You never want to feel so sad and lost again
One day you could be looking
Through an old book in rainy weather
You see a picture of her smiling at you
When you were still together
You could be walking down the street
And who should you chance to meet
But that same old smile that you've been thinking of all day
You can turn the clock to zero, honey
I'll sell the stock, we'll spend all the money
We're starting up a brand new day
Turn the clock all the way back
I wonder if she'll take me back
I'm thinking in a brand new way
Turn the clock to zero, sister
You'll never know how much I missed her
Starting up a brand new day
Turn the clock to zero, boss
The river's wide, we'll swim across
Started up a brand new day
It could happen to you - just like it happened to me
There's simply no immunity - there's no guarantee
I say love's such a force - if you find yourself in it
And sometimes no reflection is there
Baby wait a minute, wait a minute
Wait a minute, wait a minute
Wait a minute, wait a minute
Turn the clock to zero, honey
I'll sell the stock, we'll spend all the money
We're starting up a brand new day
Turn the clock to zero, Mac
I'm begging her to take me back
I'm thinking in a brand new way
Turn the clock to zero, boss
The river's wide, we'll swim across
Started up a brand new day
Turn the clock to zero buddy
Don't wanna be no fuddy duddy
Started up a brand new day
I'm the rhythm in your tune
I'm the sun and you're the moon
I'm a bat and you're the cave
You're the beach and I'm the wave
I’m the plow and you’re the land
You're the glove and I'm the hand
I'm the train and you're the station
I'm a flagpole to your nation - yeah
Stand up all you lovers in the world
Stand up and be counted every boy and every girl
Stand up all you lovers in the world
Starting up a brand new day
I'm the present to your future
You're the wound and I’m the suture
You're the magnet to my pole
I'm the devil in your soul
You're the pupil I'm the teacher
You're the church and I'm the preacher
You're the flower I'm the rain
You're the tunnel I'm the train
Stand up all you lovers in the world
Stand up and be counted every boy and every girl
Stand up all you lovers in the world
Starting up a brand new day
You're the crop to my rotation
You're the sum of my equation
I'm the answer to your question
If you follow my suggestion
We can turn this ship around
We'll go up instead of down
You're the pan and I'm the handle
You're the flame and I'm the candle
Stand up all you lovers in the world
Stand up and be counted every boy and every girl
Stand up all you lovers in the world
We're starting up a brand new day
posted by zla garderobijerka at 20. studeni 2005 18:21:00, |
sri - 16.11.2005
sunce je i zapravo mi je jako žao kaj je toplo. ja baš volim kad je sunce i zima, pa piješ kuhano vino u palačinkoteci na cvjetnom...
napad panike bio je prouzročen niskim tlakom i višom temperaturom...
mrzim pre tople prostore...
mrzim što još uvijek nemam net...
jebemu misha, oću pisat pošteno, a ne ovak....
tek sad vidim koji mi je ispušni ventil ovaj blog...
e, dajte neke prijedloge za macu... prvo se trebala zvat aleksandra/saša/saška/alek, al' ne liči na aleksandru... onda sam si ja zamislila da bude maša, al' je maša bifša od marka, pa da se ne naljuti (makar ne kontam zakaj, pa to je lijepo nazvat macu tak), pa onda dašenka, tj. daša jer je dašenka pričala priču o tome kako je pas izgubio rep... ili gita, al' gita joj isto ne stoji...
kad mi shitcom spoji dsl, onda bum vam piknula i sličkicu doberman mace....
da....
posted by zla garderobijerka at 16. studeni 2005 14:01:00, |
uto - 15.11.2005
kradem net u francuskoj čitaonici. heh!
svadim se zbog čaša... heh :)...
ego na tripu veli da napišem da sudjelujem u stvaranju povijesti. heh...
njega bute čitali soon...
imam bol u leđima... heh.. bolje to nego bol u dushi :)...
imam macu.
maca josh nema ime...
maca nema rep...
neki klinci su joj ga strgali, pa su ga morali odrezat. i niko ju nije htio jer nema rep. heh.
ja sam ju htjela.
ima 3 mj.
ne boji se luke.
luka se boji nje.
tigrasta je.
i preslatka.
igra se skrivača.
zavlači se svugdje.
spava u lavabou u wcu jer joj se tam sviđa....
OĆU NEEEEEEETTTTTTTTTTTTTTTTT!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
danas slavimo 50 godina zhabice...
lalalalalalalalala
posted by zla garderobijerka at 15. studeni 2005 20:56:00, |
ned - 13.11.2005
blablabla... napravila sam ništa vezano uz maj lov lajf. samo sam postala kučka na kvadrat. nedepilirana jer ne stignem :).
veli sotonac da nemam takta... e pa nemam. a zakaj bi imala takta?
ja sam brutalno iskrena i pravedno zla...
ja sam emotivni robin hood...
i zaslužujem mentalno fizički detox!
btw, opet sam iznimno zla garderobijerka.
zbog glupave inspekcije smo strpani na pol metra životnog prostora sa zrakom u naznakama i gomilom debila...
cure koje rade samnom su doduše moje prijateljice. od toga je jedna malo pre dobra i sažaljiva, a druga fura štikle...
al' preživljavamo, makar mi je fitilj sve kraći...
trebam delat, režije stižu, a i hrani mi se pokadkad, makar mi je te garderobe već prepun qratz.
net ni u naznakama. sad maznuh lap domadoma, sjedim na jakni na podu svoje ex sobe i guštam... samo drek, malo je to vremena, nisam zavaljena u svom neudobnom plavom stolcu na kotačiće prepunom pikinih dlaka koje neidu van...
treba mi net. čisto terapijski... ovak samo čistim...
trebam počet spremat xmass kolekciju da bi se oko istog mogla instalirat oko bogovićeve. u tu svrhu trebam naštrikat štucne i počet trčat da nabijem kondu za bježanje od murije.
trebam natjerat tetu da konačno dođe pa da radimo plan za taj moj prodajno izložbeni prostor.
trebam sredit glavu...
makar mi je u principu super, s druge strane baš i nije...
ja sam zadovoljno nezadovoljna..
jebate, sjećam se kakva sam bila prije, i sve mi dođe da se nabijem u glavu!
malo veselo bićence pretvoilo se u cvilavu kokošku...
kaj još?
onaj smijeh iz nekog od predhodnih postova... e, on veli da sam kučka... zato kaj sam mu poslala poruku slijedećeg sadržaja: imaš mostove na drugom.
kaže da spletkarim i da to nije fer prema kva...
ja ne razumijem, ali se slažem! više nikad nebum javljala nekom kad je njegov dragi film na tvu...
ok, da budem iskrena - drag mi je taj mali, ima lijepe oke i prejeben smisao za humor. mislim da mi je ta veza bila najljepša, najromantičnija, sa najviše smijanja ikad. tada mi je vratila vjeru (oh, kako klišejasto!) u to sranje što se ljubaf zove... ali sve što je uslijedilo nakon me uvjerilo da nema neke perspektive, pa sad stvarno nisam mislila ništa loše... pih!
i tak... pisala bi ja sad još satima, al' nije to to ovdje i ovako...
treba mi taj ventil, nemrem vam opisat kolko!
treba mi da pišem ovdje. nije isto kad otvorim word pa krenem...
baš mi ovo treba, a drek...
drito, daj teti reci da bum joj ja bebisitala, sam nek me prikopča....
eh da - ako je netko ko me zna spušil mob, nek i se javi...
lalala....
mrzim sivo!
idem doma peć kolače i molećivo gledat komp...
šmrcplač
posted by zla garderobijerka at 13. studeni 2005 15:17:00, |
pon - 07.11.2005
o, upravo naoh neki brazil net cafe koji naplauje jebenih 9,5 kn za pola sata neta... ali moja net ovisnost je ipak jachahahaha...
kaze frend da bu mi sredil da dobijem dsl ovaj tjedan...
makar on puno sere :* ja se nadam...
ima tak puno toga i tak se trebam ispucat, a neam net, jebemu misha maloga!
odoh dalje u net vode...
lalala
posted by zla garderobijerka at 7. studeni 2005 10:23:00, |
pet - 04.11.2005
tu sam tu sam, samo mi shitcomofci još ne prikopčaše dsl... preselih se, sad kradem komp na jobu... kajaznam... kak ste?!? ne rade mi mmsovi i smsovi za tu ...
OĆUUUUUU NEEETTTTTT!!!!!!!!!!
BUAHAHAŠMRCPLACH!
PUSEE!!!
posted by zla garderobijerka at 4. studeni 2005 21:56:00, |
