uto - 18.10.2005
u 8 mičem stvari iz the placea postojećeg...
koje podjeljene emocije. selim 10 minuta autom od kućice iz svojih snova...
a opet se dio mene para, makar si ne dopuštam...
a dio mene se veseli kao malo dijete, jer će sada svaka dugočuvana stvar imati svoje mjesto...
još nisam odlučila kada zapravo zaista idem...
možda danas?
sutra?
uzet ću pravo na postepen prelaz...
boli me želudac...
u 8 prestajem visit na netu...
hmmm...
hehehe...
plešite plemenske plesove za brzi dolazak fixne linije i dsla...
znam da ja hoću...
posted by zla garderobijerka at 18. listopad 2005 6:50:00, |
pon - 17.10.2005
moj sat kaže da je 6,17...
do 10 moram napraviti to da sortiram stvari i tako oslobodim dva stola kako bi stričeki s kombijem iste mogli odfurati u stan.
cullum opet pjeva next year baby...
a ja još ništa ne znam...
jučer smo složili zadnje postojeće police.
fran je rekao da će stan baš biti ugodan.
i ja imam taj dojam.
znam da ću se naviknuti...
znam da ću uživati...
ali ipak još nisam 100% sigurna i mislim da je to normalno...
odlazim s mišlju da ću se jednom vratiti.
tj. odlazim s mišlju da ću jednog dana ipak imati malumalu kućicu sa vrtom...
ne znam kako će biti s lukom...
srećom, više ću se baviti njegovim navikavanjem na samoću i nemogućnost izlaženja na dvorište kad mu paše, nego na moje vlastito privikavanje...
zapravo, uopće još nisam svjesna da ću već ovaj tjedan spavati u nekoj drugoj sobi nekog zaista već sada ugodnog stana...
i neće biti neta.
ni telefona.
mjesec do tri kako je rekao striček u shitcomu...
mjesec do tri...
pakiranje...
posted by zla garderobijerka at 17. listopad 2005 6:27:00, |
ned - 16.10.2005
problem je zapravo taj što ima apsolutno sve predispozicije za švalera i apsolutno previše savjesti.
što je zapravo zloba?
zloba je kada natjeraš nekog starca da ti prepiše stan pa ga baciš na cestu.
ove sitne stvari spadaju u vrckavost. vrckavost je osobina vila i patuljaka, a i ponekog čovjeka.
nalazi se na polici malih životnih začina.
dodaje se po nekoliko prstohvata.
pretjerana količina dovodi do statusa sapunaste negativke/ca.
što znači biti apsolutno dobar?!?
da li se to uopće može?
da li je naša svrha biti apsolutno dobar?!?
da li se nije dobar ako smo vrckavi?
da se citiram - vrckavost ili zločestoća nije zloba. to je mali životni začin. feferončić koji razbija monotoniju dobrote.
nestašnost.
blesavost.
čar.
posted by zla garderobijerka at 16. listopad 2005 23:16:00, |
pet - 14.10.2005
dobro da smo išli samo tata i ja...
našla sam sve kaj mi treba!
čitajte to kao - cijelu ikeu!
ok, uzeliu smo dio police + još nekoliko pizdarijica koje su u mojoj glavi označile zgodna rješenja za određene stvari...
našla sam i svoju milu katalog, netolikoskupu fotelju... našla sam još barem 10 fotelja koje bi ja.... našla sam SVE!!!
uglavnom, sad moram nać kombi, moram nać nekog ko će nosit i moram nać još jedan mali, gotovo nebitan detalj - lovu :)...
nego, ko dolazi danas na stampedo u purg?!?
a?a?
posted by zla garderobijerka at 14. listopad 2005 10:12:00, |
čet - 13.10.2005
... upravo pije kavu i bježi od dima vlastite - pardon, maznute pljuge...
c vit. unesen je skoro olmoust u organizam, i nisam sigurna dal mi je od svega toga tak nekak ili mi je samo zima...
jamie cullum pjeva next year, a moje malo biće, ja, sprema se na put da ne kupuje rvatsko...
idem u izrabljivačku ikeu.
idem na truli zapad koji je, oh, tako blizu a tako daleko...
zanima me, da li ćemo dobiti i ikeu sa europom?
mislim, zbog simpatičnog namještaja, ne zbog izrabljivanja... to već imamo... recimo - turbo sport, pevec i te centre...
posted by zla garderobijerka at 13. listopad 2005 6:58:00, |
sri - 12.10.2005
(na post od 6.3.2005.)
prijatelju...
povrijediti
znači i izgubiti...
ne bitku, samo nekog.
bitke su ti bitnije, znam...
ljudi ima puno.
uvijek dolaze novi (kako kažeš)...
prijatelju...
(prijatelju paparapapapaparapapa
prijateljuprijatelju paparapapapaparapapa
marš u pičku materinu)
ni jedna sebičnost i egocentričnost ne može me povrijediti u količini koja bi me slomila!
sad uživaj u plodovima svojih postupaka!
i ne - neću biti nepoštena...
ali ću BITI!
posted by zla garderobijerka at 12. listopad 2005 10:28:00, |
sub - 08.10.2005
da, nekak ne volim te kvazidnevničke zapise lejtli, ali čisto da sada, na skorom početku nove radne večeri prožvačem onu prošlu...
dakle, ja sam bik, u podznaku lav sa mjesecom u strijelcu. imam te neke organizacijske sposobnosti ili bar uvijek ispadne da ja nešto, makar i ne htjela, organiziram.
tako me odjednom zapalo da izorganiziram ekipu na najnižem stupnju hijerarhijske ljestvice u purgu.
pod mojim su vodstvom pomoćni šank, garderoba i upad.
našla ja ljude, a danetu i sebi fino ostavila oazu - šank...nekak mi se jednostavno ne da krvit na garderobi, makar je deal da se povremeno zamjenimo... onak... koji weekend...
no, to sad nije bitno.
uglavnom, zaposlila ja svoje prijatelje kojima treba lova i koji bi trebali biti dobra radna ekipa.
no, kako jedan član ekipe nije bio u mogućnosti raditi na upadu jer fotka kuće po lastovu, prvi improvizacijski zadatak izvršen je fantastično - kva na upadu, megi i njen dragi na garderobi i dane i ja u oazi.
krenulo je tako da smo dane i ja već oko pola 10 bili u purgu. garderobijeri, kojima je bio prvi dan posla javili su da će kasnit, što mi je jako diglo živce jer, jebemu misha, em vam je prvi dan, em treba složit garderobu, koja se btw otvara u 10...
upad obično radi tek od 11, što jučer nije bil slučaj... dakle, sad je trebalo izorganizirat i da kva u roku 5 min dojuri na job...
dane i ja sa oazom počinjemo u 11 i tam smo došli zapravo iz čiste dobre volje da bi u pola sata pokrivali 2 radna mjesta...
baš sam bila nervozna.
ok, skupila se radna ekipa i sve je nekak poprimilo neki normalan tok...
purg je bio pun dječice od cca 14 godina koja su silom htjela pivu koju im mi nismo davali...
onda su krenule komplikacije. ovi na garderobi su bili toliko neorganizirani da to nije bilo normalno. ali kul. dane i ja smo se dogovorili da nećemo reagirati, tj. da uljećemo samo u slučaju totalnog kaosa... koji je relativno brzo i suljedio... dio večeri mi je prošao u jurenju po svim punktovima, tak da su me dva frenda čak pitala da kak mi uspje radit na upadu, garderobi i shanku.
na garderobi su spušili neku vestu, pa je zavladala još veća panika...
kajaznam, meni je bilo normalno da, kad sam onom jednom tipu spušila jaknu (a nije bila moja ni marijina krivica) istom tom tipu ponudim lovu za novu jaknu...
ovi su se križali kaj su morali dat 100kn za vestu jer njima onda ne bu ništ ostalo.. jbg... to je tak... desi se...
onda su se još tolko posvadili da su skoro prekinuli, pa je kva moral djelomično radit na garderobi, dane pokrivat oazu, ja tješit nju i tražit njega...
mislim, dan za 10!
mislim da ću morat napravit potpunmu reorganizaciju...
danas mi je megs javila da ona danas nemre radit, što znači da bum ja na garderobi, što mi se jeeeebeno ne da....
uglavnom... pufpant...
danas je daklem drugi dio garderobnih avantura pod naslovom kakav je...
izbjegavajte sukobe sa garderobijerkama!
posted by zla garderobijerka at 8. listopad 2005 20:56:00, |
da stavim na vagu pa oduzmem pola?
all or nothing at all...sve drugo je lažno.
kako se uopće doziraju prijateljstva?
kako se doziraju ljubavi?
danas je berba.
šteta što nije sunčan dan...
šteta što je jučer bila čudna noć...
opet taj mjesec radi spačke po ljudskim mentalnim sklopovima...
ne znam pisat' vishe...
trebat ce mi da se naviknem...
dok se doziram...
hehe, zajebancija,
izabrala sam ništa!
tako je najviše fer...
posted by zla garderobijerka at 8. listopad 2005 12:37:00, |
pet - 07.10.2005
jesenju me nosi.
otpalu sa grane.
peteljkom te diram
po dlanu.
pjevaj mi onu
cry me a river
na playback...
posted by zla garderobijerka at 7. listopad 2005 11:38:00, |
uto - 04.10.2005
nisam vam nikad pričala
kako sam jednom zajebala smijeh...
tj. kako se djelomično zajebao on sam.
a djelomično ga je zajebala laž...
bio je super taj smijeh.
strašno intenzivan i neočekivan.
razorio je neku zavjesu tuge što se bila spustila nagovještajući sivo...
stvorio se kroz malu peckavu pusu i nije stao neko vrijeme.
svašta se s njim moglo.
tražiti zanimljive zgrade, maštati šečući šumom, jesti špek i puno se smijati.
smijeh je volio moje oči. i ja sam voljela njegove.
smijehu sam se veselila neizmjerno.
smijeh je znao sve što sam o sebi znala ja...
i ja sam znala sve što je o sebi znao smijeh...
onda je smijeh, izazvan potpunom glupošću počeo postajati tuga i bijes.
kada su tuga i bijes postali dovoljno strašni, ja sam povjerovala gluposti.
glupost je upetljala svoje prste i nije joj bilo teško vjerovati.
bilo je lakše zamrziti preobličeni smijeh, nego ga sačuvati.
bilo je lakše pustiti ga da mi ne vjeruje, nego živjeti s time da mi ne vjeruje...
a mogao mi je vjerovati. u početku. dok nije postao pretjerano strašan...
mrzila sam smijeh dugo vremena. više zbog činjenice da se u jednom danu preobličio i postao sve ono što nije bio do tada, što se više nisam toliko veselila očima i što sam pobjegla, nego zato što sam ga stvarno imala razloga mrziti...
onda sam shvatila da strah od gubljenja ili gubitka preobličuje i najljepši smijeh. zgrči mu crte lica i izvlači i najmanju količinu zlobe. a svi imamo barem malo zlobe...
zaista se nikom nisam toliko veselila od tada. i s nikim se nisam toliko lijepo zabavljala jedući sladoled, radeći koreografiju, papajući, pričajući, maštajući...
smijeh je znao biti dijete.
i znao je biti moj.
i znala sam biti njegova.
ali sam pobjegla.
od straha.
strah je učinio da me pozvala glupost.
i žao mi je danas.
žao mi je što sam promjenila smijeh.
žao mi je možda i što sam ga izgubila... na neki način...
nije da nisam platila...
naplatila mi je glupot.
višestruko...
posted by zla garderobijerka at 4. listopad 2005 11:13:00, |
