pon - 31.01.2005

...

eto, hitna, makar i pseća nije dobra kad moraš na nju u 1 ujutro... i to još s pojebanom nogom i psom koji grize sve u koje nema povjerenja. a povjerenje mu jebeno fali jer su ga (a ko drugi) glupi ljudi sjebali.
moja dijagnoza je epilepsija. sutra bumo vidli kaj mu je... najžalosnije je kaj ga niko neće, kod nas je mali prob da ostane, jer imat 3 psa od kojih se 2 stalno kolju i ne predstavlja idealne uvijete...pih...
ja se za sada zalažem za neuspavljivanje i ostajanje kod nas...
kaj da velim?!?
gricko, drži se!!! nadamo se da ti nje ništ strašno!!!
e, jebemu miša maloga!
:(
 
posted by zla garderobijerka at 31. siječanj 2005 1:04:00, | 0 comments


ned - 30.01.2005

...

 
posted by zla garderobijerka at 30. siječanj 2005 16:17:00, | 0 comments


...

buahaha... piše mi u večernjem u horoskopu da bu me usporila bol u koljenu....wowowow...
usporila me... a vani je sunce.. mogla sam danas bit na raidu zimskom, sanjkat se i pit kuhano vince u nepreporučenim količinama...
a ovak... jbg...
eh, ah, oh...
al' dobro da je snijeg vani jer mi doma nikad nemamo leda, pa mi dobro dođe ko hladan oblog. mislim da bi se mogla hitih gola u tu golemu količinu hladnog... možda se izlječim odmah... i zaradim upalu pluća. a možda i ne. možda mi to sam fino podigne imunitet? lalala...
najgore je kaj me baš i ne boli, pa mi se ovo ljenčarenje i ne čini korisnim. naravno, da mi nije sjebana noga onda ne bi imala ništ protiv da ne radim apsolutno ništa, al' sad kad nemrem ništa imam milijon planova... eh...
eto...
mislim da bum danas napisala puno blogića...
dobro da navečer ima milijon dobrih filmova....
:)
 
posted by zla garderobijerka at 30. siječanj 2005 14:34:00, | 0 comments


sooo...

oh da... sinoć sam bila leteća zla garderobijerka... sletih s velikih lojtri na nožicu te si sjebah ligamentiće lijevog koljena. na opću radost okoline mi mile...
i još na putu do doma ne odoh doma nego daleko od doma, na loš fišburger i dobar provod koji sam prespavala, usnuvši taman nakon vrlo simpatičnog kis end haga...
probudih se prerano zbog ogromnih boli u koljenu i duši. napravih neki oblik instant kave po imenu anamarija i pročitah apsolutni vrh vrhova od trash časopisa po imenu svet... o tome jednom drugom prilikom.
probudih buga 4 sata po mom buđenju. odoh na traumu. mnogo lep i mnogo mlad striček doktor razvalio mi je do kraja polurazvaljene ligamente i dugo me držao za koljeno dok je pričao... čekah rtg pun kurac predugo. makar sam došla prva, na snimanje sam ušla zadnja. jebo veze!
zaključeno je da mi zapravo i nije ništ.
sad ne radim as we can all see. šepam. imam gomilu snijega na koljenu. nemam pljugi. hoću kokice... gledam ludog raosa... zijevam... kajaznam...
lalala...
 
posted by zla garderobijerka at 30. siječanj 2005 1:17:00, | 0 comments


pet - 28.01.2005

...

ti mene nacrtaj u pijesku, ja ću tebe napraviti od gline...
utisnut ću ametist na mjesto gdje ti je srce...
grančicom mi nacrtaj nos. ma, radi što hoćeš.
od sličnog smo materijala, samo smo se malo zamjenili. ti se rasipaš, vjetar te pretvara u zrnca i otpuhuje da bi te ponovo sastavio negdje drugdje. ugodno curiš kroz prste, još topao od sunca... može te se naći dugo vremena nakon igre u odjeći i kosi...

mene se lako oblikuje. kad utisneš prst ostaje trag...
curim polako prema dolje i potreban je određen i konstantan trud da mi se ne promjeni oblik... ostavljam djeliće sebe na rukama. teško se ispirem...

želim ti reći - dođi da me voliš... ali time se gubi previše čari. zato šutim i igram igru ispijanja čaja. tri po tri gutljaja za redom. ne odvajajući usta od ruba šalice. da mi slučajno ne izleti... dođi da te volim...
stvaraju se još neke rečenice. nakupljaju se kao para na prozirnom poklopcu novog lonca kojeg su tata i branka kupili u njemačkoj. kap po kap. prvo polako, onda sve brže. spajaju se i postaju jednolična ploha, bez granica koje bi jasno govorile o njihovom obliku. onaj tko nije bio na samom početku stvaranja te plohe, ne bi bio ni svjesan postojanja još jednog sloja.
zbog te neprisutnosti u procesu stvaranja rečenica šutim i dalje...

igramo se.
smijemo.
šutimo (makar je to rijetko).

i baš nam je dobro tako... kad možemo biti djeca...




 
posted by zla garderobijerka at 28. siječanj 2005 18:12:00, | 0 comments


...

opet pada! opet opet!
ipak ga nebum trebala spremit  škrinju ko kad sam bila mala...
onda sam brijala da ću (kad narastem) imati veeeliku prostoriju sa škrinjama i unutra ću spremati snijeg od svake godine, tak da ga ne zaboravim... jbg, još nisam narasla...tj. odrasla...
sam sam čuvala stvari. sjećam se da sam krokete s neke svadbe sakrila u ladicu da ih imam za kasnije. bili su mi uuužasno fini i brijala sam da ću ih pojest za par dana, al' se to odgađalo na tjedne, mjesece. na kraju su mi preoteli pljesnivu nakupinu... uz suzice... jebo krokete koji riknu za par mjeseci...

nego, ajde ajmo stvarno na neko sanjkanje mojblogovsko kad nas mećava nova pogodi. pa vince kuhano, kobase... špek, luk i to... sanjkanje na guzama i vrećama za smeće...
ajdeajdeajde...
ekšn!!!!

lalala

nemam opće inspiracije...
fuj...
eh...
da...

lalala2  
 
posted by zla garderobijerka at 28. siječanj 2005 12:28:00, | 0 comments


...

jeste svjesni da ljudi za slijedeća istraživanja vjerojatno dobivaju hrpu para?!?

e, pa idem i ja provest neko takvo...dakle:

'Anatomski, sve je u redu, samo se prepao'
 
Stoljećima je javnost mučilo jedno pitanje. Ako bi Michelangelov David trebao predstavljati savršenog muškarca u mramoru, zašto ga onda njegov tvorac nije barem malo više obdario?
 
Svi koji su ikada posjetili Firencu, znaju da je Davidov pisello predmet sprdnje, što samih Talijana, što njihovih gostiju koji o tome pišu na poleđinama svojih razglednica.
Da bi prekinuli neugodna nagađanja o savršeno skromnom Davidu dvojica firentinskih liječnika odlučila su dati znanstveno objašnjenje čitave zavrzlame: Michelangelova namjera bila je prikazati Davida kakav se suočio s Golijatom, a stvar mu se stisnula uslijed smrtne opasnosti.
Njihova studija pokazuje da su svi anatomski detalji, počevši od mišića na Davidovom čelu, dosljedni u kombiniranju učinka straha, napetosti i agresivnosti.
Jedan od autora studije, Pietro Antonio Bernabei iz firentinske bolnice Careggi kaže da takav učinak obično ima za posljedicu "kontrakciju reproduktivnih organa".
On je, s profesorom Massimom Gulisanom s firentinskog Sveučilišta, u Akademskoj galeriji proveo računalnu analizu 4,34 metara visoke skulpture. Kaže da su u njenu tajnu proniknuli "Michelangelovom psihološkom točnosti".
Jedini anatomski nedostatak je neispunjeni dio na sredini Davidovih leđa. Michelangelo je bio dobro svjestan toga jer je svojedobno zapisao "Mi manco matera" – "Nedostajalo mi je materijala".
Dr. Bernabei kaže da je sve na Davidu napravljeno prema konvencijama visoke renesansne umjetnosti, koja je aktivnost prikazivala "komponiranije i elegantnije nego što je to danas uobičajeno".
Ali, anatomski, sve na Michelangelovom remek-djelu dosljedno pripada mladom čovjeku u "trenutku koji prethodi izbacivanju kamena iz praćke".
"Njegova desna noga je napeta dok lijeva kreće naprijed kao kod boksača. Napetost je upisana preko njegovog čitavog lica. Njegove su oči širom otvorene, a njegove nosnice raširene. Mišići između Davidovih obrva su napeti, baš kao što bi bili uslijed koncentracije i agresvinosti", navode autori.
David nešto drži u desnoj ruci i općenito se smatralo da se radi o kamenu. Međutim, dr. Gulisano kaže da se radi o drški praćke.
Michelangelova skultpura, dovršena 1504., ponovno je dostupna javnosti nakon čišćenja koje je dovršeno u svibnju 2004., tijekom kojeg su znanstvenici imali jedinstvenu priliku pobliže proučiti Davidovu anatomiju.
I sada, kad je jedno od najintirgantijih pitanja iz svijeta umjetnosti, o kojemu se vrlo otvoreno raspravljalo stoljećima, napokon dobilo odgovor, ostaje još jedno: zašto je Michelangelo Židova Davida napravio – neobrezanog

 
posted by zla garderobijerka at 28. siječanj 2005 2:07:00, | 0 comments


čet - 27.01.2005

...

ne, knjiga 'kako do super orgazma' vas neće dovesti do istog, šarenim pilulicama sa 'octom' (ljudi, padaline mjenjaju agregatno stanje, padaline...da li ocat pada?!?) nećete izgubiti suvišnu težinu (da li ima nesuvišna težina?), krema kojom se namažete i za 40 min imate 20 cm manji obujam na mjestu kojem želite ne radi. nećete imati zube ko teta iz reklame ako samo i isključivo koristite dotični kaladont. da li mislite da šampon stvarno prodire u vašu kosu ko oni balončići i rombići na teveu?!? i onda ona postane meka, podatna i otporna na skokove s padobranom, pljačku dijamanta i nesnosnu slavu?!?... da, i paru u stanu do ujutro smrdi iz usta.

ne, u kroketićima vašeg psa nisu sviježa mrkva, i birano meso (samo za vašeg ljubimca) nego kafilerijski ostaci koji uključuju sve i svašta, a onaj veterinar u spotu je dobio posao nakon milijon audicija...samo zato što izgleda...

ne, život vam neće postati lakši ako kupite križić sa komadićem kamena na kojem je bio rođen isus (geeee, ne vjerujem da neko stvarno puši da bi dali raskomadati kamen - btw, nije li se on rodio na slamici?!?- da bi ga ovi stavili u jeftine križeke i prodavali na otv-like tvima?!?

nećete imati trbušnjake... da ih trebate imati, imali bi ih...

fuj! gadi mi se u šta smo se pretvorili! u gomilu imbecila... ne, nemojte misliti da sam ja drugačija...a-a... ali se svejedno gadim sama sebi jer nekad popušim poneki marketinški trik...

najgora grana psihologije je upravo ona koja se bavi marketingom... mi smo jebeni imbecili, ljudi moji... i m b e c i l i... al' bar nismo govna ko oni kaj se bave marketingom... to me bar tješi...

lalala

 
posted by zla garderobijerka at 27. siječanj 2005 20:02:00, | 0 comments


...

ak' nekaj jako želiš, cijeli se svijet uroti da to NE dobiješ... mislim da je onom stričeku tiskarska greška zajebala cijelu koncepciju rečenice. al' svi se s njom slažu i bez NE. ja a-a... baš u tom i je fora - cijeli se svijet uroti protiv tebe tak da bi mogao dobiti određenu količinu inata i reć im svima - fak offff, aj did it enivej!!!!

tek si onda napravil posao.

a kajaznam. žao mi je kad vidim da ljudi odustaju od sebe zbog upornog uroćivanja (?) svijeta protiv njih/njihovih čini...

ofkors, padneš u tu neku jebenu depresiju, dođe ti da pošalješ sve od kud je i došlo, al' na kraju te niko nema... ak si dovoljno tvrdoglav, ofkors...

 

e, sad...ono kaj mene zanima je - kako ne dati nekom da odustane od sebe samoga?

ja se sve nešto trudim, nekad mi malo i ide, al'... mislim da je ovaj puta malo ozbiljnije... makar imam dobar feeling...

 

(btw, muzička podloga mi je maniac iz flashdancea, phahaha...volem trash 80ih:))

 
posted by zla garderobijerka at 27. siječanj 2005 11:54:00, | 0 comments


sri - 26.01.2005

baš si razmišlja...

...kak bi završio dvoboj između texsaškog rejndžera vokera i zlada?!?

 
posted by zla garderobijerka at 26. siječanj 2005 9:35:00, | 0 comments


uto - 25.01.2005

blah

zurim u skriptu

i zurim i zurim i zurim...

i ništa ne osjećam. glava mi je potpuno prazna. čitam jednu rečenicu hiljadu puta, al' svaki put ko da ju čitam prvi.

osjećam se ko debil...

5 more to go! i tako već 2 godine... ne mogu... ne znam zašto...

obožavam svoj fakultet, obožavam svoje buduće zanimanje, makar je situacija katastrofalna u mom poslu...

ali jebeno ne mogu.

da, jako želim završiti ovu agoniju apsolventure, ali ne mogu. ne znam zašto... radim planove, pišem skripte, idem po rokove, prijavljujem ispite da ih onda u zadnji čas odjavim, ne uđem na ispit, ostanem vani ukopana...

nije da podcjenjujem, ali na mom su fakultetu diplomirali ljudi koji su debili... i to u roku... koji se samo slijepo drže činjenica, koji su taj fakultet upisali zato što ga je lagano upisati, koji uopće ne razmišljaju o tome kako bi mogli unaprijediti načine rada...

ja znam puno o svojoj struci, interesira me, kopam po netu, pitam, čitam... obožavam ju... ali ne mogu izaći na ispit... i ne mogu NAŠTREBATI glupi ispit koji je samo puko štrebanje. ima 31 stranicu za naučiti ko pjesmicu. i meni se to gadi.

tih 5 ispita bi mogla dati i u mjesec dana. stvarno...dva već dobro znam, jedan je štreberaj i dva sa kojima ima posla, ali mogla bi... i onda imam otvorene sve mogućnosti - stan, odlazak u francusku na neodređeno, nema više pilanja da zakaj još nisam diplomiralča. sve bi mi bilo lakše... a nekaj mi neda da se maknem s ove mrtve točke... pih...

znam da većina studenata ima te glupave faze. neki se trgnu i završe, neki odustanu sa 2-3 ispita... meni se ne odustaje....

samo ne znam kako da se fuckin' trgnem...

 
posted by zla garderobijerka at 25. siječanj 2005 18:32:00, | 0 comments


tri palme za dve bitange i ribicu

- pa jel' ima on para?

- ma jok. on nema nikakav plan... užaaaasno je sladak!

 
posted by zla garderobijerka at 25. siječanj 2005 10:54:00, | 0 comments


...

oh da... ako sam željela snijeg, trebala sam samo malo ranije popraviti tutacha... joj, pa kak se to ranije nisam sjetila?!?

ja zapravo upravljam vremenskim (ne)pogodama :).

sinoć je aja bila vitez. imala je štit u obliku kante za veš. gricko je režao i branio svoj imaginarni teritorij u obliku hodnika. aja se nije htjela samo tako prepustiti njegovim novoosvajačkim forama. ipak je on tu gost. dok je on jurišao na nas, imaginarne neprijatelje koji mu pokušavaju ugroziti zdjelicu (oh, koja zabluda, pa mi ju punimo, drago pseto), aja je zauzela obrambeni stav sa štitom i u stilu munja i vikala - šta se dereš?lezi tamo, šta se deeereeššš?!?

ofcoliko stvorenje sa viškom terijerske krvi i trauma u glavi unjelo je maleni nemir u redove familije. spasiš ga od sigurne smrti, a on te grize u znak zahvalnosti. čudni su ti obrambeni mehanizmi...

i ja grizem. preko neta. tako mi je bug rekao. naravno da grizem, rekla sam ja... branim imaginarni teritorij... imam i ja terijerske krvi valjda... pa neću se valjda podrediti situaciji i izbacivati njonjave rečenice?!? nene, grizem :)...

e, da... katarina (6,5) je franji nacrtala sliku. čista idila. sunce, oblak, cvjetić, ptica... i onda je rekla - ovo je roda kojoj je glava explodirala od sunca.

milo dijete, nema šta... ima mašte. i još ju zabavlja. čak ima i onu fazu prerušavanja. to valjda kad za koju godinu napravi neki masakr lokalni. samo će obući bakin baloner i kapu i otići u koprivnicu. tak je rekla. mislim, ne ovo za masakr, neg kao - da imam puno novaca, kam bi išla?!? u koprivnicu! (il' something like that)...

otkrila sam zladov identitet pravi... ne, nisam se iznenadila. to je priča mog života, a ide ovako... u fazama:

- zlad se zove santo cilauro i talijan je (sama činjenica da je samo nekoliko stotinjaka kilometara dalje od mene uzrokuje porast pozitivnog adrenalina, slike njegove fudbalerke koju vjetrić lagano bacaka dok sam mu ja naslonjena na rame i smješkam se jerbo me njegov brk škakljuca po čelu. kadar: galebovi...more...valovi...ko u cortu... dvoje sretno zaljubljenih polujedinki šeta molom. pozadina je sivkasta. padaće kiša...noć...on mi govori: So onto my love rocket, climb,
inside tank of fuel is not fuel, but love,

above us, there is nothing above, but the stars, above...)

- text čitan dalje dovodi me do odurne i za moj život uobičajene činjenice - on živi u fuckin australiji!!!! (all systems gone! prepare for downcount! donja usnica počinje se tresti od tuge prevelike, ali sitan žar u oku ipak ne dozvoljava da posustanem! jebo! australijo, ajm kaming... i zladove riječi opet počinju odzvanjati u glavi: hey love crusaider I want to be your space invader, for you I will decend the deepest moon crater, I is more stronger than Darth Vapour, obey me I is your new dictator, for you is Venus, I am Mars , with you I is more richer than all the tzars, make a wishes on a shooting stars, then for you I will play on my cosmic guitars! ... krv mi se vraća u obraze i ponovo imam snage....zlaaaddd!)

- greška je nastaviti čitati... to više nikad neću... naime, zlad je u sretnom braku već 17 godina. sa morenom. iliti moronom kako ju je bug nazvao. (suza je krenula iz oka... bez imalo truda... eh... ali uvijek ćemo imati stars above)...

anyway - vinter vonderlend je vani... a da organiziramo neko mojblogovsko sanjkanje?!? cmrok i to?

a možemo i dvoboj - blogovci i mojblogovci. ja furam kokice i pivu...

:)

 
posted by zla garderobijerka at 25. siječanj 2005 9:57:00, | 0 comments


pon - 24.01.2005

...

opaaa, pa ja sam vama falijooo :)...

kaj da vam velim, pms u spoju sa nekim glupavim stvarima oduzme čovjeku (pa tako i ženi...phahaha:)) određenu količinu energije, inspiracije, blabla... anyway...

pahuljice su popizdile skroz, a ja sa ponosom mogu reći:

  1. moj voljeni brmbrm je upalijo prije cca sat vremena i vrlo veselo radi. naravno, to je napravio baš pred mećavu i sol i ostala sranja na koja ga ja ne želim voditi... ali budem jer neeeemreeem više a da ga ne vooozimmmm!!! (hvala u. i 2cv konanu:))
  2. postala sam ponosni vlasnik the rat pack-a koji je ponovo uzrokovao moje pretjerano zaljubljivanje u dean martina kao takvog... kaj su fakat takvi jebeno šarmantni alkoholičari izumrli?!? (hvala bebe a.k.a. litl bitl)
  3. imam i trećeg psa. popularno je nazvan gricko. imam i borbe psa luke i psa gricka. imam i foru kako to spriječiti - manijački vrištim i bacam hrpu ključeva koji su godinama stajali na raznim mjestima po kući bez neke posebne svrhe... eto, sad ju imaju - lupkaju po podu i unose strah u kosti...pseće...
  4. lalala... umorna sam, a znam da sam sinoć htjela napisat jedan fenomenalan blog, al' su me usred noći malko dekoncentrirali, pa sam zaboravilaaaaaa...:)... jbg :)
  5. kasnije :)
 
posted by zla garderobijerka at 24. siječanj 2005 15:53:00, | 0 comments


sri - 19.01.2005

pahuljičice

one su sinoć doooošleeee i prhutavo prhutale zrakom nam našim milim, što je izazvalo euforično afektivnu reakciju kod mene dotične... da, skoro sam se poskliznula na pločicama pred ribnjakom i razbila glavu ludu, ali huuuu kerrrzzzz?!?

ta količina radosti iskopana iz (onog većeg) dječjeg parta moje ličnosti bila mi je i više nego potrebna... drago mi je što sam toliki debil da se mogu razveseliti takvoj iluziji kao što je snijeg...

snijeg je zapravo najveće govno među padalinama. snijeg je kiša andrkavr. kužite?!? kiša se zamaskira u blistave male kristaliće lebdeće, izgleda lijepo... prekrije svu prljavštinu.... sve izgleda čisto...čak je i zvuk očišćen od nepotrebnih podzvukova. svaki je pokret tupasti... snijeg nas tjera da mislimo na onaj crtić sniježni spot od mccartneya, na deda mraza i kokakolu (koji jebeno dobar marketinški potez!), na vatricu, na idilu....

i onda mi, kretenoidi jedni, živimo u uvjerenju kak je sve liiiijeeeepooo i kak je svo zlo sad daleko iza nas... a zapravo je samo prekriveno jednim mekim sparkling slojem kiše andrkavr...

mislim, nije to tak bed... ja muchos volim tu iluziju... volim sjećanja na jedenje snijega, igranja utrke pahuljica, zabijanje i dobivanje ledenjača u glavu, igranja slastičarnice prodajući sige, te proljeva od istih u kombinaciji sa snijegom, ogromne boli u želucu jer smo se tolko igrali i sanjkali da smo zaboravili ić doma jest pa nas mori glad prevelika...

ili kad smo veći - valjanje sa svojom prvom ljubavi u snijegu, sve pokušavajući što vjernije prenjeti atmosferu oh, tako jebeno romantičnog (pha!) spota od wham!a....

sve je to tak slaaaatko...

i onda nas kiša andrkavr zajebe jer se pretvori u bljuzgu...

susjedi koji su do prije nekog vremena obnavljali dobrosusjedske odnose čisteći snijeg, sad već psuju, bakice koje hodaju pre blizu ceste mašu štakama jer je masa soli/snijega/blata uz malu pomoć neke autogume u pokretu završila na njihovim 30godina u naftalinu pomno čuvanim kaputićima i šubaricama...

javljaju se i novi modni detalji kad se bljuzga i hladnoća dogovore udružiti i stvoriti led - bijele, malo tvrđe tvorevine popularno zvane gips počinju krasiti udove mnogih zemljana i vanzemljana koji su blagoslovljeni vinter vonderlendom...

no, svi se druže... na ovaj ili onaj način, al' se druže...

i mi smo se jučer družili. kad dođeš u purg na jednu pivu, mo'š bit siguran da si se zajebal.... jer ostaneš bar na 3 + na nečem za prerezat...i onda skontaš kolko je svijet mali... kolko su situacije povezane... i dođeš do zaključka da zapravo svi imamo istu usnu mikrofloru, jer su se svi bar jednom ljubili s nekim s kim si se ljubio i ti, ili se taj neko s kim se neko ljubio jednom ljubio s nekim s kim si se ti ljubio, što na kraju dođe na isto...

eto...anyway, plešite plemenske plesove za još snijega!

long liv spejsrejs!

long liv molvania!

cmok!

 
posted by zla garderobijerka at 19. siječanj 2005 11:22:00, | 0 comments


pon - 17.01.2005

...

Slika na MojBlogu

ooo, daaaaa...on postoji! ja sam ga našla! on zaista obitava! ima ga... i ja ga beskrajno volim!!!

to nije trash! to je supersonik trash!!!

ovak... ja vam dajem link... te kopi pejstam bio i text... na vama je da uživate!

http://www.ebaumsworld.com/supersonik.html

 

MOLVANIA DISQUALIFIED FROM EUROVISION!

The tiny Eastern European republic of Molvania was disqualified from the Eurovision Song Contest this year.

Zladko “Zlad” Vladcik was to perform his very popular techno-ballad, “Elektronik – Supersonik” - described as “a melodic fusion combining hot disco rhythms with cold war rhetoric”.

However, the 23-year-old singer was arrested at Istanbul’s Ataturk International Airport and immediately deported. While Eurovision does not normally test for recreational drugs, unfortunately for Vladcik, Turkish Customs do.

On his return, “Zlad” apologised to everyone in Molvania for letting them down, especially his family, his friends and his dealer.


“ZLAD” – A SHORT HISTORY

Zladko “Zlad” Vladcik rose to prominence in 2002 when he won Molvanian Idol in controversial circumstances - the other finalist, Ob Kuklop, pulled out due to a serious throat condition after one of the judges tried to strangle him.

“Zlad” immediately released the megahit, “Juust Az I Amm” – hailed by Rolling Stone as the most incorrectly spelt song of all time.

After barely 2 days on the Molvanian “Rhythm & Polka” charts, the track went platinum – remarkable considering it was only available on cassingle.
Then, in an exciting move, “Zlad” formed supergroup Wow! But while on their very first tour, he decided to go solo again, citing the fact that the rest of the band was “moving in a different direction” (Romania).

 

 

text kao takav:

Hey baby wake up from your a sleep
We have arrived onto the future
And the whole world is become....

Elektronik, Supersonik,
Supersonik, Elektronik,

Hey baby ride with me away,
We doesn't have much time,
My blue jeans is tight,
So onto my love rocket, climb,
Inside tank of fuel is not fuel, but love,
Above us, there is nothing above,
but the stars, above

All systems gone!
Prepare for downcount!

5....4....3....1! Off blast!


Fly away, my space rocket,
You no need put money in my pocket
The door is closed I just lock it,
(Ha) I put my (Ha) port plug in your socket (Ha Ha Ha)

The sonic sky is bright like fire
You and me gets higher and higher
Cut communication wire
Only thing can stop us is flat tire

Ha, Ha, Ha Ha Ha Ha

Hey love crusaider
I want to be your space invader
For you I will decend the deepest moon crater
I is more stronger than Darth Vapour
Obey me I is your new dictator
For you is Venus, I am Mars
With you I is more richer than all the tzars
Make a wishes on a shooting stars
Then for you I will play on my cosmic guitars!

Ladies and Gentlemen
Fasten your beltseats
We has commenced our decent
I trust you enjoy this flight
As much as you enjoy this accent

Now back on Earth its time for downsplash
Into sea of eternal glory my spaceship crash
People have arrived for cheer me from near and far
And as I float I open door and shout
"I am worlds biggest, washed-up superstar!"

(Supersonik, Elektronik)

As for sure as the sun rises in the west
Of all the seas and all the boats I am the bestest
come, let me put ring of Jupiter on your finger
Then like a smell around you I will forever linger
Ok, is time for end, no more will I sang
Let me take you back in time,
I want for you to experience big bang

Long live space race
Long live, Molvania

 
posted by zla garderobijerka at 17. siječanj 2005 12:44:00, | 0 comments


sub - 15.01.2005

nekoj davnoj žabi...

i kesten ima bodljice na onoj svojoj zelenoj kori, pa ga na kraju ipak pojedu...

ležimo. mislim da je to lanena. tu si, ali si zapravo u svojoj glavi, sretno zamišljen. naslonjena sam ti na rame i žmirkam, jer je do tvoje glave sunce. igram se radeći male rombiće uz pomoć trepavica i svijetlosti. sve je žućkasto, kao kad na digidigiju staviš na sepia...

nema zvuka...

samo minimalni pokreti tvojih poluzatvorenih očiju koje jasno pokazuju da o nečem živo razmišljaš...

ja ne razmišljam... igram se... malo rombićima, a malo crtkaranjem gluposti po našim slanim kožama... grančicom.

to je osjećaj koji bi se negdje drugdje mogao nazvati iritantnim, ali na slanoj koži je ugodan...

ta slika traje. mirno je. i ugodno tiho...

osim sunca i stezanja zbog soli, osjećam i tapkanje tvojih prstiju na ruci... grliš me, to je jasan pokazatelj da prihvaćaš moju prisutnost. nekad tapkanje nakratko prestane, prsti se pretvore u dlan koji me par puta podraga i onda opet odsutno počne tapkanje...

taj znak prihvaćanja mi je dovoljan....

u snu ne trebaš bodljice...

ako te i pojedu, počneš ponovo...

koliko puta se počinje?!?

i kako znam kada sanjam a kada ne?

 
posted by zla garderobijerka at 15. siječanj 2005 19:24:00, | 0 comments


...

dada... definitivno sam bila najinteresantniji dio večeri ...

alkohol u kombinacijama i nije kombinacija stoljeća, znam...

joj, ninanana...

 
posted by zla garderobijerka at 15. siječanj 2005 11:03:00, | 0 comments


pet - 14.01.2005

bijeg broj 56473...ma,...

da, naravno da sam prestala brojati bijegove :). više ih ni ne razumijem.

ne, nije pregorio osigurač. samo je malo iskočio iz pozicije.

onda me kao hladan tuš polila rečenica, potpuno spontana i izrečena bez namjere. ja nemam smisla na tom mjestu ni u ovom vremenu s njim. (to nije bila rečenica, samo moj zaključak. prekidač se vratio na mjesto. koja šteta!) vušššš... kapljice prehladnog još klize po koži...

ovaj puta nisam pala na riječi. možda sam trebala?!? pha... nikad neću znati.

a možda sam htjela da se pojavi kroz maglu (da, stvarno je bila magla...nisam ja kriva) i kišu ( a i kiša je bila) i kaže... ali znam da se takve ljigave stvari koje mi curice (koliko god se borile protiv toga) izgleda imamo u curica programu, ne događaju... jer nije došao (nikad ni ne dođu). i neće... neće se iznenada pojaviti. ovo nije hi-fi, dućan snova... nene... ili ja nisam curica zbog koje bi se netko probijao kroz maglu i kišu nakon što je ona samoinicijativno i u beskonačnost ponavljala NE NE NE NE...

da, sad mi je žao... je... ali ja ne mogu ništa s tim... nema prisiljavanja... to ne pali... možda mi fali taj moment... jer svi koji prisiljavaju dobiju. i svi koji su zli i nerazumljivi prema drugima dobiju...

ako u nekog vjeruješ, ako nekog potičeš, ako prema nekom želiš biti dobar, onda pušiš... još ne vjerujem u to, ali počinjem...

jer ovo je ipak milijonti bijeg. ili koji već...

i sve me boli.

i tužna...

 
posted by zla garderobijerka at 14. siječanj 2005 21:07:00, | 0 comments


...

Tonight
There must be people who are gettin' what they want
I let my oars fall into the water
Good for them
Gettin' what they want

The night is so still that I
Forget to breathe
The dark air is gettin' colder
Birds are leavin'

Tonight
There are people gettin' just what they need

The air
Is so still that it seems to stop my heart
I remember you in a black and white photograph
Taken this time of some year
You were leaving against a half-shed tree
Standing in the leaves the tree had lost

The night is so still that I
Forget to breathe
When I finally exhale it
Takes forever to be over

Tonight
There are people gettin' just what they need

Tonight there are people who are so happy
That they have forgotten
To worry about tomorrow

Somewhere people
Have entirely forgotten about tomorrow
My hand trails in the water
I should not have
Dropped those oars
Such a soft wind

Tonight
There are people gettin' just what they need

 
posted by zla garderobijerka at 14. siječanj 2005 20:43:00, | 0 comments


sri - 12.01.2005

...

danas sam:

- maknula skoro pa sve suvišne dlake

- ogulila kožu kojoj više nije mjesto na meni

- stavila neku šugavu masku koju sam dobila za božić

- maknula istu nakon 2 min jer me peklo i jer mi je ostajala na majici

- oprala kosu

- pospremila pol kuće

- oprala pol tone suđa

- skuhala ručak

a nisam:

- u pms-u

- depresivna

- hiperaktivna

biće da nekaj čekam... al' kaj, jebote?!?

hmmmm...

 
posted by zla garderobijerka at 12. siječanj 2005 16:48:00, | 0 comments


...

zapravo je nenormalno slatko kada ti u pola tri ujutro netko ima jebenu potrebu javiti da mu ne radi kompjute(o)r, i to riječima koje ti apsolutno ne razumiješ...

i još te pita: jebote, kaj već spavaš?, a ti lažeš da ne, da samo ležiš (iz nepoznatih razloga:))

onda se samo okreneš i sa smješkom nastaviš sanjati kak radiš kolutove u vodi na laneni i kroz more super gledaš sunce...

i lijepo ti je...

:)

 
posted by zla garderobijerka at 12. siječanj 2005 11:31:00, | 0 comments


uto - 11.01.2005

...

klik (al' onaj tupasti) koji proizvodi daljinski darivao mi je dramatične kadrove. u jednom neki tip nabija poveliku špricu nekom drugom tipu u vratnu žilu, te mu istišće cijeli sadržaj iste u gorenavedenu, a nakon što mu je ovaj glupavo otkrio sve informacije. nikad, ali NIKAD ne otkrivaj sve ak ti neko drži iglu zabodenu u vratnoj žili... naravno, i za sve varijacije vrijedi isto... klik... neki tip sjedi u autu i neki drugi tip mu nekaj opasno govori uz dramatičnu mjuzu...

klik...klik...

anyway... zakaj me nije strah gledat stravične scene na teveu?!? zato jer me čuva superhirou krtica sa motornim vozilom te prstom uperenim prema naprijed, ko oni konjanici na turnirima u doba kralja artura, sam kaj su oni imali koplja... i konje... a ova ima kotačiće... i kacigu jer poštuje prometna pravila...

to mora jer je živjela u kinder jaju neko vrijeme. i to u kinder jaju na benzinskoj pumpi. na koju je stao ružni plavi auto sa jednim briljantnim umom i briljantnom umicom... i briljantni um je rekao - a daj odi samnom u šoping, na šta je briljantna umica pristala... i dobila je kinder hepi hiposa kojem je prvo pojela guzicu (što se na faci dotičnog moglo primjetiti), a zatim i ostatak... a onda je prešla na kinder jaje....

briljantni um je jeo rafaelo posebnom metodom jedenja rafaela, što je bio dovoljan razlog za sparkling ajz briljantne umice, jer samo posebni ljudi jedu hranu na poseban način... ko jafa kekse ili manč melou...ili rafaelo u ovom slučaju...

nekoliko sati prije briljantna je umica bila u jebenom okršaju sa svojim vlastitim briljantnim umom (a ne onim koji je vozio ružni plavi auto) koji ju je želio odvratiti od ikakvog emotivnog stanja, te od kontakta sa briljantnim umom (koji je vozio ružni plavi auto), jerbo je iskustvo učinilo svoje, no briljantni um to na neku foru nije dozvolio. briljantni um samo napiše 'bedasta si', što je vrlo te veoma dobra riječ (a briljantna umica se pali na riječi), te se javi bipolarnost umice... tj. let's put it this way - dolazi do sudara briljantnog uma briljantne umice te briljantnih kuckucavih impulasa koji nikako ne mogu biti racionalni... e, onda onaj 'živobićanski' dio briljantne umice prevlada, jer možda ovaj stvarno nije neživ, tj. ljudski... e, zapravo, on to nije nikako (jer veće dijete od sebe u životu nisam upoznala do njega...), ali...

sama činjenica da briljantni um nije odustao, tj. nije rekao 'ok, onda odi', kao što je to napravilo nekoliko navodnih briljantnih umova prije, zaslužuje pokušaj ostajanja, te povelik rizik od buduće sjebanosti koja je i više nego vjerojatna... tako nekako...

i makar se ništa nije promijenilo, može se reći da briljantna umica sada malo lakše diše... ne zna se do kada, možda samo noćas, ali... ipak se odlučila prepustiti slučaju, makar on bio i grozan.

obrambeni mehanizmi su laž i prevara. to zna oduvijek, pa će se protiv toga i boriti...


uostalom... mene ipak čuva ultra super hrabra nadzemna dobroviduća djelomičnooklopljena krtica s prstom uperenim prema novim pobjedama...

:)


 
posted by zla garderobijerka at 11. siječanj 2005 1:10:00, | 0 comments


pon - 10.01.2005

vrijeme za još jedan copy/paste:)

dio prvi

- nikako se ne može reći da je ijedna pseća karakteristika slična čovjekovoj...prije obrnuto - pomislila je uz onaj eho koji nam obično serviraju u audiovizualnim medijima, pa nam ugrade to nekim čudom u glavu...
ta je misao bila isuviše logična i, moglo bi se reći, normalna za tu glavicu koju je veći dio mladosti mučilo kako zapravo izgleda nekultivirana banana, tj. ona s košticom, a ne ove koje mi jedemo, a razmnažaju se dijeljenjem korijenja...

prošlo je već gotovo šest godina otkako je postala potpuno svijesna svoje boli. ljudi se sa njom čudno nose. njezin način preživljavanja bio je gotovo mazohistički... jednom je pročitala 'strah od letenja', baš za inat. svidjela joj se jedna jedina rečenica.... a možda je tu rečenicu samo zavaravala s tim 'sviđaš mi se' jer je se zapravo bojala.... bilo je to nešto u stilu - bojim se prestati bojati letenja jer će avion tada sigurno pasti...
tako se počela bojati prestati bojati...

strah je došao prvo kao neprijatelj. spajao joj je utrobu s kičmom, budio ju u hladnom znoju sa hrpom guste sline u ustima, ježio bi joj leđa, puhao joj za vrat. s vremenom se navikla na njega. postao joj je uobićajen a kasnije su stvorili i neku vrstu prijateljstva...

bila je sigurna u jednu stvar - strah i auto su najbolji prijatelji jer zapravo nikad ne odu...
tako je počela stvari i osjećaje + životinje i biljke smatrati živim bićima. ljudi su postali stvari. posjedovali su svu krutost, nepomičnost, odbojnost i hladnoću neživog predmeta. bili su joj kao takvi potrebni za život, ali ne i presudni... bili su zgodni da se na njih prebaci određeni teret, da se na njih nasloni ili legne. ponekad bi se možda i desilo da pokoja 'stvar' pridobije u njenim očima karakteristiku 'živog bića', no i tada bi ulazila u odnos s prevelikom opreznošću i sa strahom da strah ne nestane...

srećom, razvila je s godinama to umijeće da razumije strukturu i sastav neživog svijeta i racionalno je mogla odrediti točno tko je kakav i što će uslijediti. problem je bio u tome šro je većim dijelom svog bića bila emotivna, iracionalna, što su karakteristike živih bića, te je tu racionalnu stranu svoje ličnosti potiskivala do krajnjih granica, gušeći se u saznanju da opet griješi, ali strah od straha da straha nema ju je proganjao i morala se bojati i probati...

kada bi živo prešlo u neživo jedan bi dan provela u krevetu, ispuštajući gomilu suza iz dva zeleno-smeđa oblačića na licu, puna onog dječjeg bijesa što ipak nije uspjela naći što je tražila... bio je to osjećaj kao da je sama na svijetu, tj. sa sa gomilom prijatelja koji joj nisu mogli maknuti pramen sa lica jednim jednostavnim pokretom koji je izazivao trnce u dnu leđa i širio se sve do u vrh prstiju...
drugi i treći dan je utjehu pronalazila šečući šumom u predvečerje i gledajući kako vile silaze sa drveća, sretne što su im nežive stvari konačno ostavile dovoljno prostora, tj. otišle kući na večeru. a ponekad bi legla u lišće i pokušala naučiti jezik kojim je drveće veselo čavrljalo lagano se nagibajući prema sugovornicima, sve praćeno laganim povjetarcem.

 
posted by zla garderobijerka at 10. siječanj 2005 11:19:00, | 0 comments


pet - 07.01.2005

...

adam i stjepan su dva jebeno talentirana idiota slatka... čak prejebeno talentirana...
onak... kad neko veli muzika, onda se pomisli na tu čudnovatu tvorevinu...mišung tonova... a oni koji znaju ove konje pomisle i na njih. bar ja... onak, ne postoji ništa drugo čime bi se oni mogli baviti a da bi bili oni... ali, naravno da na hr sceni opstaju colonije i ina sranja... kaj je najbolja fora, ta dva simpatično egotripaška bića nisu nabrijana na neku slavu...ok, egotrip je egotrip, ali njima se svira da bi se sviralo. i tolko su ih puta sprejebali u životu da se njihovo razočaranje sveopćom situacijom pretvorilo u nekaj grejt! onak, adam je napravio prejeben album... sint, gitara i vokal...ali prejeben, ja vam to nemrem ni opisat. svirao je on prije puno, čak je trebao potpisat neke fancy ugovore, al' su mu stvari bile šrot, makar je fakat preveliki i prejebeni talent. i sad ko da je sva ta neka gorčina kao produkt na svijet donjela lo-fi albumčić koji je u stanju prejebat mnoge... al' fakat! ovo mi je uz novog cavea jedno od ljepših ovogodišnjih glazbenih iznenađenja... metnuću link kad bude negdje na netu, pa da čujete... onak, jednostavno, originalno, interesantno...
stjepan je isto bio na rubu propadanja svakjakog... moralnog najviše... i uletilo mu je nekaj prekrasno, tak da će on uskoro počet raditi album... a on me tek iznenadio! dakle, adama sam čula i prije kak svira, al' ovaj konj mali multimuzičarski (u jeee... koji izraz, phahaha!) kojeg jednostavno nemrem, al' nemrem (ok, sad već i mogu) pospojit s tim kaj radi, jer je to jedna preeevelika i prejebena emocija (ok, to zvuči otrcano, al' nemam pojma kak da to drugačije objasnim)... dakle, to će isto bit ludnica, imam blagi feeling. e, a fora je u tome kaj oni, pošto su sačinjeni većinom od toga što rade, imaju tolko toga za napravit da je to nevjerojatno...
i osim kaj su genijalci kaj se sviranja tiče još su i hiperinteligentni...
anyway, ne znam kolko sam bila suvisla, jer sam pretty much nekoncentrirana, ali htjedoh reći:
zapravo mi je i drago kaj smo generacija odrasla u čudnovatim (ne)uvijetima jer imam dojam da umovi i talenti ko ova dvojica meni dragih bića kuhaju prejebenu stvar! al' fakat! hvala svima kaj su ih prejebali i pretvorili u deset milijona puta jače likove nego kaj su bili (a to se po adamovom albumu ful vidi)...
mislim da nam se spremaju interesantna muzička vremena... iznenađujuće interesantna...
a ak se nekom sluša tip koji svira ko po cedeju, nek dođe večeras do ribnjaka...
ja odoh radit, tj. verat se po vješalicama... have fun!
      
 
posted by zla garderobijerka at 7. siječanj 2005 22:02:00, | 0 comments


čet - 06.01.2005

...

jučer oko podneva negdje na puntijarci...jedući grah i imajući sir i vrhnje sa strane...

 

drindrindrindrin

ja: moooolimmm?!?

tata: ej, evita...

ja: kaje?

tata: kaj je franjo došel po dijanu?

ja: ne, nije...

tata: kak? pa sad je neko zvonil i nema dijane...

ja: tata, mora bit dole, ključevi su kod mene

tata: al' ja sad stojim dole. nema je...

ja: al' tata, franjo radi a ključevi su kod mene

tata: jesi sigurna?!?

ja: (panično, držeći ključeve u ruci)tata, ključevi su kod mene... franjo radi.... si sigurno tam?!?

tata: (totalno kul) aha...eeee... vidim ju...mislim da se malo zabila u zid...

ja: (s mrakom na okama, prisjećajući se da nisam potegla ručnu i metnula u brzinu) jel' čitava? jel' nekog ubila? kaje? ha?ha?

tata: nije joj ništ... zovem te kasnije...

 

.....bipbipbipbip...

 

za 2 min...

drindrin...

tata: ej, sam da ti velim da smo ju zgurali. sama se sparkala na susjedov parking. nije joj ništ...

ja: si siguran?

tata: 100%... prozor ti je bil otvoren i ručna dignuta

ja: ?!?

tata: mislim da ju je neko htio čopit, pa nije uspio, onda ju je sparkal...

........

 

još malo kasnije

drindrin...

tata: e, evita... sam da ti velim... zavezal sam dijanu za stup. da se ne prepadneš... da ti ju neko ne ukrade il' da ne zbriše....

 

phahaha!

 

p.s. još je zvezana ;)

 
posted by zla garderobijerka at 6. siječanj 2005 10:13:00, | 0 comments


uto - 04.01.2005

lalala

znam, zeznula sam se...48satno slušanje one evening sad će se pretvorit u slušanje malo više stvari od feist.... kaj mogu, zaljubila sam se u tu ženu i all day long skidam stvari sa shareaze... makar mi se više ne da čekat (jbg, nedostatak dsl-a i inih čuda moderne tehnologije koja ubrzavaju download :))...

anyway, čudno je to s mjuzom... baš sam to jučer stjepanu objašnjavala - kad možeš cijele dane nekaj imat na repeatu i nemat apsolutno potrebu za socijalnim kontaktima... samo tupavo daydreamash ne izlazeći iz prostora obitavačkog :)... e, sad sam zapravo u toj nekoj fazi... i super mi je to, makar nekad ispada bezobrazno. eto, npr. jučer mi je frend došel na kavu, a ja sam bila sposobna samo za virtualnu komunikaciju sa s. i za slušanje feist... nekak mi je nečiji glas iritantan... tak da je frajer brzo zgibal... sorry frend, ni ništ osobno :)... kasnije sam išla s frendovima na cugu u neku simpa novu birtiju... i sam sam čekala da zbrišem doma... i pustim feist... što sam i napravila, usput na brzinu udijelivši pusu - dvije i bris... feist... samo mislim da to nije dobro za komp, al' jbg... odmorit će se on već :)...

i pokušavam skontat kam odem u to vrijeme dok sam u pjesmicama... najčešće sam na lošinju. i proživljavam vezu sa nekim već ko mi je trenutno u glavi. baš onako kako želim. idealna rilejšnšip. kad nekog ne osjećaš teškim. kad je svako u svom filmu, a ipak imamo i neki zajednički...kad radim nešto i on radi nešto i ne ometamo se, samo s vremena na vrijeme dođe do nekog spontanog dodira po kosici ili cmoka u rame... ili pijemo kavicu ili kuhamo ručak i smijemo se... ili se svadimo pa pada pomirbeni sex... ili ležimo na laneni. ja skupljam kamenčiće i pjevušim, a njemu je to jako slatko... ili se on budi i mekani je i sladak... ili se vozimo po otoku i slušamo mjuzu, ja sam mu naslonjena na rame i on me cmokne tu i tamo u kosicu... ili ga šnjofkam po vratu... sve takve neke slatke sitnice... da, to mi je baš slatko... i to imam samo u glavi i nigdje drugdje.

ko zna... možda uskoro :)

:)

 
posted by zla garderobijerka at 4. siječanj 2005 16:25:00, | 0 comments


bon-bon

ulazi aja u sobu... s posla... i jedva stoji od smijeha...

ja čekam da me prosvijetli pa da i ja počnem. nemre. guši se...

dobro kajeeee?!? - pitam ja već se smijući...

baca mi bonkas na stol...

mali tvrdi bonkas u čudnovatom omotu...ljubičasto-sivom...bijelim slovima podvučenim crvenom crtom piše jadranka kosor... jadranka kosor s crtom... odoše mi lijepe uspomene na 505 u qratz...

daklem, ona stavlja ljude ispred politike i daje im bonkase sa svojim imenom... ona bobanica je bar napravila parfem... i naomi isto... a jaca radi bonkase... to je ono 'dajte im kolača'...

mogla je bar metnut karamelu... jer sve si nekaj mislim: hrvatski narod ili nema zube jer si penzići ne mogu priuštit dobre zube za grist... kod ovih socijalnih ne pomaže ni ljepilo ono kaj na telki reklamiraju. a da i pomaže, nemreju si to priuštit... a ak cuclaju, otvori im se apetit, a to je tek luxuz! ostali nemaju love za popravit pokvarene zube. ak i to ide prek socijalnog, plombe su upitne kvalitete... oni koji imaju zube, ne žele cuclati takav bonkas da im isti ne odu u qratz, pa da im ne bude trošak vremena, a i čuvaju ih za bolje dane...luxuz je nemat zube, makar se slabo jede...

oni koje boli dupe za zube strahuju da ne budu otrovani... tog se, recimo, ja bojim... otrovana jacom...s crtom... jebate!

i sad gledam ono kaj je http://zli_girl.mojblog.com/ copypasteala u svoj blog i mislim si... jebate, ona nama otrovne bonkase (dobro, možda nisu, možda imaju neku drogu s kojom automatski zaokružiš njen broj u drugom krugu izbora), a ja da njoj šaljem paštetu! pih! njoj mekano, nama tvrdo... uostalom, rađe pošaljem paštetu ovim siročićima kaj su najebali od plimnih vali te zemljotresa... hadeze se tak i tak utovio tokom desetljeća... makar me ideja poniženja malko veseli...

i za kraj:

 ko tebe kamenim bonbonom, ti njega paštetom u mekom pakovanju...

 
posted by zla garderobijerka at 4. siječanj 2005 10:59:00, | 0 comments


...

danas sam našla super ime za jednu curu koja mi totalno...hmmm... ne diže živce, ali... recimo da sam alergična na njenu pojavu kao takvu iz razno-raznih razloga:

tvar s mentalnim sklopom čepa od ožujske!

eto...

od milja je samo tvar....

:)

 
posted by zla garderobijerka at 4. siječanj 2005 0:01:00, | 0 comments


pon - 03.01.2005

nepotpunost

Slika na MojBlogu

da, sjetila sam se da mi fali moj pirs oliti piercing kao takav... nosni... a baš mi je bilo super dok smo se nas dvoje družili... nekak sam se osjećala baš ko ja. i super mi je bilo vrtit ga po nosu dok ljudi misle da isti kopam... i baš sam ga jakojako volila... i onda mi je ispal kamenčić iz njega :(... jad i čemer, tuga prevelika... e, a pošto ga nikad nisam skidala, to je predstavljalo mali problem. zašto?!? pa nisam imala dovoljno dugo probušen nos da bi zamjena (mojom brzinom i spretnošću) bila uspješna... a drugi je isto bio baš sladak... makar, ja nekak mislim da su se prvi i moj nos tolko zbližili da je pal neki dogovor o brzom zaraštavanju ovog drugog. kao 'neću dati drugom da uđe'... a lijepo mi je rekla cura od pierca da nos zaraste za minutu i manje... bar u prvih nekoliko mjeseci...

i tak sam ja ostala bez jednog umetnutog komadića svoje ličnosti :(((...

jbg, moraću ponovo, a?a?

 
posted by zla garderobijerka at 3. siječanj 2005 8:43:00, | 0 comments


ned - 02.01.2005

...

baš je neka simpatiko neobična noć... ne samo da pijem toplu kolu sa malim udjelom mjehurića, bezuspješno tražim žvake i stepavam pljugu u schweppes koji je sheepa ostavila dok je bila ovdje, nego sam - za divno čudo! - doma...

i slušam na repeat one night od feist... danas sam to slušala na nekoj od radio stanica nakon kaj sam sheepu odfurala na busni... i ta me stvar frustrirala već neko vrijeme jer nisam imala pojma ni kak se zove, ni kak ide text (osim paaa papa paaa) ni čija je... al' mi je jana danas ubila frustraciju te joj se ovim putem muchos zahvaljujem...

anyway, imam nekad tu potrebu da se vozim po gradu. pogotovo ak je dobra mjuza. onda čak i zanemarim činjenicu da se ne vozim u svom brmu... koji još uvijek bolestan leži pred kućom...

onda radim bezbrojne krugove po gradu. najviše volim zeleni val... ne znam zakaj. vukovarsku volim samo u smjeru savske, al' se nikad ne vraćam tim putem. uvijek idem prek miramarske na zeleni val... fascinira me to neko uživanje u jednoj rutini, kao što je izbor puta do doma. tu ne volim experimentirati. ok, ak mi se baš gubi, onda to i napravim, al' beskrajno volim kružiti nekim rutama.

vani pada kiša.

uopće mi se nije dalo ići raditi. na kraju nisam ni trebala ići raditi. otišla sam domeka nekoliko sati prije psujući što sam uopće i došla. mogla sam ostati fino namještena u toplom... bez saznanja da će danas biti lijepo vrijeme koje to više nije...


 
posted by zla garderobijerka at 2. siječanj 2005 23:00:00, | 0 comments


...

Sometimes I can't move my feet it seems
As if I'm stuck in the ground somehow like a tree
As if I can't even breathe
And my screams come whispering out

As if nobody can even see me
Like a ghost, sometimes I can't see myself
Sometimes, then again...

If I were a king
If I had everything
If I had you and I could give you your dreams
If I were giant-sized, on top of it all
Then tell me what in the world would I sing for
If I had it all

Sometimes I feel lost
As I pull you out like strings of memories
Wish I could weave them into you
Then I could figure the whole damn puzzle out
Then again

And if I were a king
If I had eveything
If I had you and I could give you your dreams
If I were giant-sized, on top of it all
Then tell me what in the world would I go on for
If I had it all

I could take anything
If I had no greed to bring
Only the poison that's tainting the clean
Then nothing

Remembering times much younger than me now
When my breath was light
When the world raised me up kind

And here mother comforts child
Every moment was waking up
But now I've grown tired... out

If I had it all, you know
I'd fuck it up

If I were a king
If I had eveything
If I had you and I could give you your dreams
If I were giant-sized, on top of it all
Then tell me what in the world would I sing for...

If I were a king
If I had everything, piece by piece
If I had you if i could give you your dreams
If I were giant-sized, on top of it all
Then tell me what in the world would I go on for
If I had it all
If I had it all

If I had it all
 
 
posted by zla garderobijerka at 2. siječanj 2005 14:45:00, | 0 comments


so...

 odlučila sam da ću definitivno pokušati svaku novu godinu raditi na ovakvom nekom mjestu, jer je to apsolutno formidable...

ne samo da je bila sodoma i gomora, nego je bilo i dobro... naravno, par minuta po ulasku u novu, ja sam pijano depresivno, kao i svaki puta zaključila da se ništa nije promjenilo... sve je isto... jer treba vremena... ako uopće išta treba da se stvari promjene...

i tak... mislim da se mojoj okolini fakat desilo ono kaj sam im zaželjela. za jednu sam sigurna! i jako sam sretna zbog toga. čak i više nego kaj bi trebala... euforična... sam kaj me sad lovi nekaj kaj si nemrem opisati... kao da ta divna stvar znači gubitak za mene. i trudim se ne biti tužna zbog toga, jer sam stvarnostvarno htjela da se desi tako i znam da njemu to jakojako treba da postoji... treba se dići iznad vlastite sebičnosti i biti sretan... pogotovo zbog nečeg što nekog jednostavno čini :)... tako nekako.

čak se ni po tome ništa nije promjenilo. ja sam majstor u stavljanju svog (inače povelikog) ega na stranu kada mi je netko drag. znam da bu mi malo heavy i onda će proći... i onda opet...

i onda bum opet čekala neku novu godinu sve se opirući toj ideji novog početka kojeg ću ipak na kraju priželjkivati...

anyway, želim vam svima lijepu novu godinicu... da budete zdravi i da vas netko jako voli... tj. da bude recipročno...

želim vam da imate onoliko koliko vam treba. ni previše ni premalo. da budete dobri i veseli, ponekad malo i tužni, čisto zbog ravnoteže...

zapravo, želim vam da budete sretni! :)

 
posted by zla garderobijerka at 2. siječanj 2005 14:09:00, | 0 comments