zlica u elementu svakodnevnom

naravno da je haljina zajebana... čak nije ni do moje novonastale težine... i na moment su me čak uvjerili da je to ok sve dok nismo još jednom probali. doma. naravno...:D

sutra fino moram nositi haljinicu teti da prepravi taj jedan dio... onaj dio ispod pazuha koji uvijek strši, makar imali i 30 kg. samo kaj je meni taj dio tak stisnuti da to izgleda ko da imam još dvije dodatne cice... toples cice bez bradavica :D:D:D

ostatak haljine je super. makar mi je i on izgledal nekak 'that's not me' dok nije došla the ogrlica! za koju je zaslužna teta aja.

teška sam u nekim stvarima. pogotovo kad je riječ o nakitu i cipelama. sa odjećom nemam izbora, makar bi i to mijenjala da imam prijateljicu koja šiva i dobro me poznaje. a pošto imam vrlo malo prijateljica od kojih ni jedna nema čarobne moći kao što su dizajn, šivanje i depilacija, a društvo ne prihvaća da hodam gola po svijetu - što trenutno niti nebi bio neki predivan prizor :D - onda moram obući to već nešto kaj imam...

no... ogrlica. teta aja najbolje zna taj moj problem i jakojako dobro poznaje moj ukus u čijem je kreiranju i ona sudjelovala. nakit mi, kao prvo mora kliknuti na prvu. svaki bed vajb šalje ga u zaborav kolko got on bio lijep. iskreno, razmišljala sam o nekoj sličnoj ogrlici ali znajući ponudu štancanih pizdarija nisam se ni trudila prošetati nakit dućanima. i onda me aja odvukla u the dućkas u kojem je bila the ogrlica i dan se popravio :D

još samo da popravim haljinicu i that's it...

baš sam si jutros, na konačno zasluženom godišnjem odmoru, stavljajući vodu za moju kombinaciju nesa i kapučćina razmišljala o tome kako bi zapravo bilo lijepo imati kettle. i bilo bi. čak sam imala i daydream o tome kako se onak, pospanih okica dovlačim do špareta i stavljam kettle na plin pa kljucam dok ne čujem onaj piskavi zvuk od pare. i onda radim i čaj i kavu.

sigurno bi pila više čaja da imam kettle... sigurno... bar je to bila početna misao.

a što ako ne bi pila više čaja? što ako bi zaboravila da imam kettle? što ako mi se ne bi dalo stavljati vodu u njega?

ali, možda bi mi se ipak dalo? bar zbog tog piskutavog zvuka... možda bi baš sa kettleom počela svako jutro piti čaj. i popodne. i prije spavanja...

a ko bi ga čistio? to je dosadan posao - pranje kettlea...

ali ako svaki dan odlučno kažem da ću ga isprati, možda i ne bi bilo puno zajebancije oko njega. kaj ti je to? ništ... svaki dan ga malo propereš i nema kamenca. makar je ona rupa gore mala za poludit'...uostalom, kaj ako v. i k. neće brinuti o njemu? da li smo mi uopće sposobni imati kettle?

da li ću stvarno piti puno čaja ako ću imati kettle? možda je moj problem u čekanju da čaj postane čaj a ne u vodi? možda nabavim jedan kettle i onda uopće ne počnem piti puno čaja, nego samo malo više kave?

a da kažem nekom da mi za wedding pokloni kettle?

to bi čak bila ok ideja...

a sviđa mi se i onaj mali drekec s kojim se radi kava. onaj kaj ima filterić i dole vodu pa gore staviš kavu i onda dobiješ gotovu.

ali onda moraš kupovati filtere... to bi sigurno zaboravljali pa bi taj mali dio posuđa stajao zaboravljen u špajzi...

kettle it is...

... a mene ugodno štiti naš resasti žuti suncobran. kul... konačno imam laptop! to mi konačno daje neku novu slobodu u ovoj online zatočenosti.zatočenosti kažem jer, realno, od kada imam pristup kompu - a to je sada već nekoliko godina pa i više, osjećam se maaaalo online zatočeno. to je neka dobrovoljna zatočenost proizašla iz divnog osjećaja da konačno mogu barem u nekih 90% pratiti svoj tok misli. tako je počelo. puno sam pričala nekoć. čak i previše za mene pričalicu a kamoli za one koji su slušali. onda sam jednom slučajno, za neki seminar ili što već posudila električnu pisaću mašinu iz firme od tete aje. i to je bilo to. taj divan, mek zvuk tipkica koje reagiraju i na najmanji podražaj i imaju mogućnost barem od prilike pratiti taj, jel', tok misli urodio je sa nekolicinom ispisanih stranica.

izmišljala sam povremeno seminare samo da mi u ruke ponovno padne to električno čudo. onda je buraz dobil komp. pa je buraz otišao na more a meni su na istraživanje ostavljena prostranstva interneta. toliko nekog čudnog strahopoštovanja prema gomili mogućnosti... i taj blaženi e-mail! o kako je to bilo dobro!

u to sam doba još puuuno čitala. čak sam još čitala i novine što danas više ne činim jer je to ravno mazohizmu težih razmjera. gledala sam dosta i filmove i serije i reklame. i sve se to moglo prekrasnim tipkama prenjeti na mail i poslati gomili ljudi koji onda na izbor dobiju da pročitaju ili nepročitaju. blog tada kod nas uopće nije postojao. a ovo je bio moj mali slatki e-mail blog :D...

onda sam otkrila ovo čudo. i prošlo me, moram priznati. nije više bilo intime moje sobice nakon što sam odselila. komp koji dijeli nekoliko ljudi ipak izgubi na čari.. i tipkice se brzo 'izližu'...

a sad, ko zna :)

pripreme za - kako neki kažu THE day kao traju.

kao - kažem - jer to i nisu pripreme kakve ti utuve negdje u podsvjest kad slušaš kako su se drugi pripremali.

u podsvjest - kažem - jer sam sanjala noćas da je 20,05 a do 20,00 sam trebala pokupiti wedding dress i onda sa svojom najboljom tetom ajom nađem jedini dućan koji radi i u kojem isprobavam zelenu hlaćo-haljinu sa nekim volanima i šljokastim našivenim srcima koja ostaje jedini izbor i moram se pomiriti sa autfitom njemačke turistice.

kad sam budna stvarno me ne brinu pripreme. mi to odrađujemo genijalno, pa smo u jednom danu odvalili najbitnije stvari, mjuza je riješena uz jednu kratku pivu na čuđenje kize, torta je isto okvirno dogovorena, prostor smo dogovorili u sekundi.

tako da i daslje ne razumijem što to ljudi pripremaju po 2 godine?!?

radim si cveteke &co. za bike košaricu. iz koje su mi danas maznuli vodu. dok sam kupovala fimo. heh :).

anyway, nisam otišla na franjinu svadbu. i nije ispalo grozno.  susret je bio fenomenalan, čak malo i katarzičan kao i prosvjetljujuć.

nervozne ljude sam uspješno izbjegavala. nije da ih ne volim, samo mi - nakon tjedna u firmi i ostalim jurnjavama - ne treba i ta dodatna negativna energija.

upoznala sam neke nove ljude koji su na mene ostavili bašbaš jak dojam. a koliko čujem, i ne samo na mene. toliko pozitivne energije, toliko interesantnih priča. bašbaš lijepo. vratili su mi vjeru u to da u ovom gradu i njegovoj okolici ipak još ima zanimljivih ljudi za upoznavanje.

:)

pedale i uporna stopala.

nije se primječivalo da je uložen neki trud u okretanje pedala.

ljučibasti bic, ljučibaste misli sa šarenim leptirićem i pokojim cvijetićem od filca.

možda i nije bilo dobro što gleda stvari na kolažno-crtani način...

možda nije bilo dobro što gleda život na kolažno-crtani način...

onda se mora stvoriti poseban svijet. u njemu su fimasti obrisi i lakirano sjajni oblaci. ipak meki ali takvi. i drveće ima oči i bicikl isto ide u valcerskom stilu cestom potpuno stiliziranom na kojoj se ne treba paziti da li će se nekog pregaziti.

čak i grad postane simpatičan sa tumbastim sivoljubičastim zgradama i antenama kao kod malih svemiraca. i iz grada tom lijepom cestom dođeš do miješanog cvijeća i drveća napunjenog vatom i neke životinjice i netko te tamo voli voleći i tvoje true colors (sada već odlazimo u drugu pjesmu, ali ne na dugo...).

legneš u travu i ima i ptica i onih malih kolutićavaca u pravom smislu i jabuka i jagoda i...

tamo nema - nikada i provjereno - predoziranih ljudi koje pokušavaš podići na noge, no ipak si sretan jer dišu. nisu mrtvi... pa onda sumnjaš... možda i nije dobro baš tako? pa te peče jer tako misliš.

nema ni toga da ne možeš oduzeti bol dragim ljudima. i strah. a ne želiš da se boje pa se praviš hrabar. a treseš se iznutra kao miš. i onda, kada otvaraš vrata mozak staviš na nulu i držiš dah. i ne sjećaš se broja hitne pomoći.

tamo nema ni osjećaja da si kriv ako tebi ne šteka mjenjač. ni ako imaš problema sa klaustrofobijom. ni ako si sanjiv. ni ako braniš. ni ako želiš. nema suzica. nema stezanja...

tamo je samo pjesmica i kolažno - crtano - filcani paralelni svijet. samo tamo. ne tu... until...

...sjetila sam se nedavno kako sam, pošto - priznajem - ponekad padnem na propagandne trikove, kupila neki novi magazin.

sensa se zove. reklamice se točno ne sjećam, ali sve je upućivalo na časopis o tome kako se nositi sa samim sobom. ono, klasične new age spike o ravnoteži, detoxikaciji, prirodnom i tim sranjima. a ja ta sranja volim.

uglavnom, otvorim ja tu sensu a kad tamo - reklama.

pa sadržaj.

pa reklama.

pa text o tome koliko je bitno imati prirodne preparate za njegu, a kad je to već toliko bitno onda je bitno i znati da baš ta i ta firma ima najbolju prirodnu kozmetiku i velnes i toplice i ako uzmeš aranžman za dvoje za ?.???,??kn onda ti kremica neće koštati ?.???.??kn nego 30%manje...

pa reklama

pa text o važnosti zdrave i prirodne prehrane, recimo kao u onom restoranu.

pa reklama.

pa malo članaka o korisnosti svega a to možete kupiti baš za toliko novaca...

pa reklama

pa horoskop (? pretpostavljam, ne sjećam se)

odmah sam se detoxicirala. samodetoxicirala. izbacila sam otrovnu pomisao da opet padnem na takvu foru iz organizma.

budite duhovni! kupite časopis! onaj tko kupi časopis dobiva popust ako kupi pola duhovnosti! akcija! dvije duhovnosti za cijenu jedne! (uz časopis, naravno)

truli kapitalizam!

uz to sam još čula jutros na radiju reklamu za časopis moja kupaonica.

ok, jasno mi je da postoje časopisi o uređenju interijera. ono 'moj stan', 'moja kuća' i to... e, al' sad se to počelo granati. uskoro možemo očekivati moj hodnik, moje predsoblje, moj vece, moj tavan, moj podrum, moja garaža, moj tepih, moj lavabo, moj bide, moja šipka za vješanje u ormaru.

zar u ovoj zemlji zaista postoje ljudi koji to kupuju? i onda što? mijenjaju dizajn kupaone svaki mjesec? ili samo gledaju znajući da nikada takvu neće imati?

a - moram i to spomenuti - najveći paradox u časopis miljeu mi je onaj neki vodič kroz šoping!

mislim!

ljudi ekšli daju pare da bi pročitali di da dalje daju pare!?! i tu nema nikakvog trika! dakle, nije da kupiš sensu pa tamo, kao slučajno naletiš na 3.9485 reklama od kojih taj časopis živi. ti ekšli platiš (!!!), svjesno, časopis koji bi komotno mogao biti i besplatan jer su u njemu samo reklame koje se sigurno tamo nisu našle isključivo nečijom dobrom voljom.

tsja...

ostali smo neko vrijeme bez struje na jobu, a kako je moj posao usko vezan uz struju, tj. o njoj čak i ovisi od kada su hitili van pisaću mašinu spustih se do birtije po neko, oh, lako štivo.

prvi mi je za oko zapeo taj čudnovati proizvod nečijeg bolesnog uma - cosmo...

njega čitaju cosmo djevojke koje nose cosmo gaće, imaju cosmo naočale, cosmo dečka, malo više cosmo ljubavnika, puše cosmo cigarete ili ne puše jer su cosmo. piju cosmo koktele i cosmo mineralnu, jedu cosmo hranu na cosmo mjestima, piju cosmo kave sa cosmo prijateljicama i pri tome - naravno - rješavaju cosmo testove i cosmo životna pitanja.

cosmo djevojke su vrlo cosmosamouvjerene ličnosti. zato im i treba cosmo savjet kako ga cosmovezati ili kako otkriti da on nije cosmo nego je švaler.

u ovu drugu svrhu čak se nađe i 10 (cosmo)znakova da (cosmo)definitivno (necosmo)laže.

pošto bi sada trebala pisati troškovnik koji mi se baš u ovom trenu ne da pisati a trebala bi izgledati kao da nešto radim, prepisat ću vam tih 10 (cosmo)znakova.

1. kada ga zateknete u krevetu sa prsatom instruktoricom S-faktora, a on kaže:'dušo, nije ono što misliš!' - op.zla. - naime, cosmodjevojka je spremna učiti biti duhovita koliko i ovaj prvi cosmoznak da necosmo muškarac (necosmo)laže. ili je samo jako cosmopametna pa popuši foru... ili ne popuši foru ako je kupila cosmo i pročitala 10 cosmoznakova da laže. definitivno

2. kune se da nije stariji od 30, a nikada nije čuo za eminema, myspace, warcraft i wii - op.zla. - dragi moji, te su stvari cosmo! heh...

3. kada ga pitate gdje je sinoć bio, odgovara: 'hej, je li ti to nova majica? izgleda fantastično!'  op.zla - čim vam muškarac ima ovakvu konstrukciju rečenice, možete ga iskoristiti makar za sinhronizaciju talijanske reklame za omekšivač za veš i tako osvetiti njegovu laž crpeći goleme količine novca koje će time zaraditi. ili - ako ste prava cosmodjevojka možete ostaviti tračak nade da je on ipak cosmo jer nitko tko nije cosmo ne bi rekao 'hej, je li ti to...'

4. tvrdi da već ia neodgodiv sastanak baš te večeri kada vam majka dolazi u posjetu... iako mu nikad niste rekli kada točno dolazi! - op.zla - ovo je precosmo za moj mentalni sklop, te moram priznati da nisam shvatila...

5. ako ga nešto pitate, radije zuri direktno u sunce nego da vas pogleda u oči - op.zla - kažu da je zurenje u sunce dobro protiv mrene...

6. Ponekad čak izusti 'volim te!' tik prije svršavanja. - op. zla - to je stvarno cosmosumnjivo. ne vjeruj tipu koji kaže volim te tik prije svršavanja. to je tako necosmo i to je definitivni znak da laže, cosmo. odmah nađi odvjetnika ili bar prekini vezu i vrati se na cosmoput i nađi nekoga tko to ne govori.

7.uposlio je odvjetnika da umjesto njega rješava e-mail prepisku s vama - op.zla - e sad, ovo je tricky... ako je on odvjetnik i unajmio je odvjetnika samo zato da bi se ovaj pisao s vama onda je sigurno dovoljno cosmo bogat/pametan, što su sigurno dobre cosmo osobine jer ćete vi tako ipak imati što za cosmoraditi pišući mailove, a možda je i taj odvjetnik cosmo pa možete imati cosmoljubavnika... naravno, ako je cosmosezona za ljubavnike. obavezno provjeriti u nekom aktualnom cosmo broju prije cosmoakcije!

isto tako može biti da ste toliko cosmo da je unajmio odvjetnika za prikupljanje dokaza o vašem cosmokarakteru koji će upotrijebiti u necosmo svrhe tražeći zabranu prilaska na nekoliko metara.

8. ako se našalite na račun kolekcije pornića, usiljeno glasno se nasmije i kaže da on takvo što ne posjeduje. ostatak večeri provede stojeći između vas i ladice za čarape. - op.zla - kolekcija pornića je tako necosmo. ko je još vidio cosmodrkanje? obavezno cosmo ponašanje je provjera historya kućnog kompa zbog moguće necosmo konzumacije filmića na youpornu. pa to je kao da vas vara! cosmo! oh!

9. strpljivo vam objašnjava da hrpu SMS-ova koju redovno dobija između 1 i 4 ujutro šalje njegova baka koja boluje od nesanice - op.zla - dio opaske nalazi se pod točkom jedan. drugi dio - ima naprednu baku.

10. uvjerava vas da su oni mali ljudi koji se vikendom pojavljuju i zovu ga 'tatice' zapravo povremeni podstanari. - op.zla. - kao prvo, mislim da bi cosmo trebao ponuditi jedan pojmovnik i tako cosmodjevojkama objasniti da mali ljudi mogu biti pod a)djeca, pod b) ljudi niskog rasta, c) imaginarna bića, recimo malik tintilinić

ukoliko je ovo pod c) smanjiti konzumaciju gljiva, bijelih, žutih prahova, zelenih biljnih tvari ili onog što neki nazivaju LSD.

btw, posudila sam od svojih malih frendica modru lastu. mislim da ne trebam ni spominjati koliko je ista ispred cosma :)

kao prvo, svi na happyhoop blog

prijavite se recimo na radionicu šarma ak već ne na hoopdance :)

danas je kišilo

i sutra će

kaže raaadiooooo

tak ide ona pjesmica. s tifom, mislim. islamović već nije valjal. uopće.

osjećam se ko da sam u nekom rainforestu. samo kaj baš i nemam neki view. moj je na vlakove. nekad ih i gledam. s prozora. i mislim si - jel' oni mene mogu uopće skontat u tom vlaku golu, obučenu, s metlom, s hoopom, sa zmazanim noktima od zemlje?

uglavnom, perem kuhinju. generalka. sad sam napravila break jer nemrem skinut onaj jedan šatro filter s nape... izgleda da će morat ostat zmazani.

dobra je mjuza i ni mi teško.

al' će biti kad dođem do fridgea. ne volim čistiti fridge.